Roman "Soba moje sestre" o depresivnosti

Roman "Soba moje sestre" o depresivnosti

Aleksandra Kardum

Nagrađivana splitska književnica i pedagoginja Aleksandra Kardum objavila je novi četvrti roman "Soba moje sestre" u nakladi zagrebačke kuće Hena com. Njezina nova proza donosi tri priče o sve učestalijoj bolesti današnjice - depresiji.

Aleksandra Kardum prethodno je objavila tri romana. Prvi, Ono što sam prešutjela, objavila je 2005., a prije objave, na natječaju za najbolji neobjavljeni hrvatski roman, proglašen je jednim od deset najboljih. Drugi roman (Spavaš li?, 2007.), o ratu u Bosni, dobio je nagradu Fran Galović za najbolje prozno djelo na temu podvojenog identiteta. Treći roman o psihologiji i filozofiji tanga –Pratim te (2010.) prema mišljenju stručnog žirija Hrvatskog radija proglašen je najboljim romanom 2010.
Povremeno piše kratke priče i drame (Tko je jeo iz mog tanjurića ili Nje nema) te nastupa na Pričiginu, splitskom festivalu pripovijedanja. Napisala je dva dramska teksta za djecu. Tekst Na krovu svijeta ušao je u uži izbor za nagradu Mali Marulić 2016. Dramski tekst U zemlji Jajoliji napisan je i prilagođen mogućnostima djece s autizmom, a predstava nastala na tom tekstu prva je u kojoj ravnopravno sudjeluju djeca s autizmom i profesionalni glumci i zabavljači. Glazbenica je, svira klavir i povremeno piše glazbu pomoću koje se trudi senzibilizirati javnost i podignuti svijest o problemima djece i obitelji koje se bore s autizmom.

"Pisati o depresiji onako kako to radi Aleksandra Kardum u romanu Soba moje sestre, znači dubinski razumjeti da ljudski mozak nije uvijek baždaren za uobičajene životne protokole niti za sreću kao jedini prihvatljiv imperativ. Znači umjetnošću definirati stanje koje nije ni slabost ni lijenost ni propust ni htijenje, nego bespoštedna bolest koja se, bez razlike i bez milosti, okomljuje na muškarce i žene, na mlade i zrele, na građane i seljane, služeći se podmuklim materijalom genetskih kodova i iskustvenih trauma kao opravdanjem. A kad se to dogodi, ništa ne pomaže. Neposlušna kemija sivih stanica oduzme ti sve dojučerašnje radosti – i nema ti pomoći, i nema te glazbe na koju ćeš zaplesati.

Zato je jezik Aleksandre Kardum glazba koja sve to zna odsvirati. U ovom romanu-triptihu o ljudima koji su posustali puno je dionica koje će čitatelj baš tako doživjeti: kao lirsku melodiju koja još dugo zvoni u ušima – i kao poruka, i kao utjeha, i kao istina, i kao dobra književnost uz koju se vrijedi sklupčati u svom kutku sjete ili radosti" - ističe nakladnička kuća Hena com o novom romanu Aleksandre Kardum.

U razgovoru s Mladenom Vukoviće, magistra sustavne pedagogije Aleksandra Kardum govori o svom radu u splitskom Centru za autizam, obrani doktorata iz obiteljske pedagogije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, prijeporima o obveznoj školskoj lektiri te zašto je do njezina novog romana trebalo čekati devet godina:

 

Komentari