SOS za glazbenu školu u Bolu

SOS za glazbenu školu   u Bolu

Foto Roni Marinković

Glazbena škola Josipa Hatzea - Područna osnovna glazbena škola „Bol“ osnovana je 1997. godine. Smještena je na prvom katu zgrade koju je projektirao Ante Radić za Petra Nisetea, osnivača „Hrvatske čitaonice“ 1897. u svojoj kući.

Zahvaljujući pok. gosp. Lenku Dajaku, direktoru Poljoprivredne zadruge, iz tog je prostora iselio svoju galeriju tadašnji načelnik Petar Ivulić i dan je Školi na korištenje.

U dvadeset godina djelovanja Škola nije samo doprinijela podizanju glazbene kulture pojedinaca, već i kulturne razine cijele zajednice. Njezini glazbeno obrazovani učenici su nukleus dječjeg zbora, klape, mandolinskog orkestra itd. Uspjesi njezinog učenika Vinka, na domaćim i stranim pozornicama, ponos su i promidžba našega mjesta.

Već osamnaest godina svojim sviranjem na svim svetim misama i vođenjem crkvenog zbora učenici Škole obogaćuju bogoslužje u našim crkvama. S takvim djelovanjem ne mogu se pohvaliti ni puno veće Škole. To je najdragocjeniji njezin doprinos zajednici, dovoljno velik i dostatan za opravdanost njezinog utemeljenja i djelovanja.

Poljoprivredna zadruga planira urediti i prenamijeniti prostor u galerijski. Kao vlasnici imaju na to pravo, a ljudi u ovome mjestu imaju se pravo upitati: zašto se jedan od najatraktivnijih prostora u samom centru ne bi mogao koristiti kao višenamjenski, kao npr. Galerija „Ivan Rendić“ u Supetru? Koliko će nova galerija doprinijeti odgojnom, kulturnom i duhovnom rastu pojedinaca i cijele zajednice? Hoće li imati osmišljeni program izvan sezone ili će taj novouređeni prostor biti samo još jedna lažna slika stanja i življenja u ovome mjestu? Imamo galeriju „Branislav Dešković“, drugu po vrijednosti i značaju u Hrvatskoj. Tko je posjećuje izvan sezone? Hoće li nova galerija sa svojim umjetničkim djelima biti na opću korist zajednici ili samo spomenik njezinom donatoru i investitoru?

Škola je dobila nalog za iseljenje. Dano je priopćenje za javnost: privremeno bit će smještena u zgradi Osnovne škole, a trajno u Domu kulture. Načelnik se dogovorio s ravnateljem za smještaj jednog pianina, jer nije znao da Škola ima tri. Je li ikada bio u Školi? Ravnatelj može ponuditi jedino kut u kabinetu za zemljopis i povijest. Gdje će smjestiti druga dva? Kažu: „Drugi ćemo smjestiti u galerijski prostor Doma kulture.“ Znaju li da je pretvoren u skladišni? da se nalazi pored šanka? da nije primjeren za vježbanje klavira? A treći? Gdje će smjestiti sav inventar Škole: uokvirena priznanja sa natjecanja, fotografije učenika i glazbenih virtuoza, glazbenu enciklopediju i druge knjige iz područja glazbe, note, informativnu tablu, školsku tablu s crtovljem, klupe, stolice...? Sve to nabavljano, skupljano, rađeno, stvarano s puno ljubavi i entuzijazma! „Škola nam je bila drugi dom“, rekao je Vinko. Dvadeset godina volontiranja! Jedina nagrada bila je Radost! Zašto nam je oduzimate?

Svi učenici su imali ključ od škole da bi mogli vježbati u vrijeme koje im odgovara jer nisu svi roditelji u mogućnosti nabaviti skupi instrument. Ključ od zgrade Osnovne škole ne mogu dobiti. Kažu: „Vježbat će u Domu kulture.“ U tom bučnom i mnogim aktivnostima natrpanom prostoru je nemoguće muziciranje.

Kada će se urediti potkrovlje Doma kulture, gdje će se Škola trajno smjestiti, ako znamo da radovi još nisu počeli i da je zahtijevan projekt i posao? Je li to uopće primjeren prostor za Školu koja uvijek teži biti što niže.

Zašto je izostao dogovor i promišljanje o primjerenom prostoru dislokacije Škole odmah pri planiranju prenamjene prostora? A to je bilo još prije ljeta. Zašto su odbijani prijedlozi za zajedničkim dogovorom svih koji su mogli doprinijeti pronalaženju rješenja?

Jesu li mogla biti barem privremena rješenja: dvije sobe iznad Konzuma koje čekaju biti spavaonice za sezonske radnike zaposlene u Konzumu? Je li Općina mogla naći za njih smještaj? Ili jedna kućica na Benačici koju iznajmljuje ljeti Srednja škola? Kao trajno rješenje zar nije mogao biti prostor u kojem je smješteno komunalno poduzeće, a u koje će useliti Fina? Zar Fini treba toliki prostor? On bi bio idealan za Glazbenu školu!

Moramo se zapitati: koliko je nadležnima u ovome mjestu stalo do kulturnih institucija, do odgoja djece i mladih i svekolikog življenja dostojnog Čovjeka?

Jadranka Nejašmić

 

Komentari