Virtualna izložba o Vesni Parun

Virtualna izložba o Vesni Parun

"Jabuka"

Danas je 98. obljetnica rođenja pjesnikinje Vesne Parun (Zlarin, 10. travnja 1922. − Stubičke Toplice, 25. listopada 2010.) pa je tim povodom Gradska knjižnica Marka Marulića Split na svojim mrežnim stranicams postavila izložbu "Mozaik misli" Nevene Petre Piližota.

Od 10. travnja 2020. godine, na web stranici Gradske knjižnice Marka Marulića Split: https://www.gkmm.hr/  postavljena je virtualna izložba likovnih radova magistre prava i magistre slikarstva Nevene Petre Piližota koja je posvećena velikoj umjetnici Vesni Parun. Katalog izložbe dostupan je na sljedećem linku:

https://issuu.com/gkmm/docs/nevena_petra_pili_ota-mozaik_misli__katalog_izlo_b

Globalizacija je kao proces cirkulirajućih središta i aktera, proces u kojem prevladavaju „gospodarski, tehnologijski, informatički, komunikacijski fenomeni i procesi, a manje autentični kulturni, jer duhovna je kultura oduvijek po svojoj biti i univerzalna i posebna“.
(Skledar, 2012:147)

Upravo duhovna kultura, kojoj pripada i umjetnost, ukazuje na koje je sve načine čovjek u stanju odgovoriti na dramatične i kompleksne situacije u svrhu oplemenjivanja vlastitog života, a ne isključivo preživljavanja. Tako je proučavanje stvaralačkog rukopisa Vesne Parun proces koji također ide dalje. Kao što navodi u knjizi „Morska kočijica“:
„Misao uvijek iznova stvara
čovjeka, kao val što uči.“

Za život kao objektivnu i subjektivnu zbilju nužan je čovjek u svim svojim dimenzijama, stoga teorija čovjeka povlači za sobom i čovjeka kao „prirodno biće i kao biće kulture, kao proizvoditelja ali i proizvoda kulture“ (Skledar, 2012:160). I danas je aktualno naglasiti svrhu i zadaću umjetnosti: prema Aristotelu radilo bi se o pročišćenju od negativnih emocija i strasti. Uz to, emocije su „ljepilo koje vezuje ljude i generira predanosti društvenim i kulturnim strukturama velikog opsega“
(Turner, 2010:21).

Čak i na taj način, svijet umjetnosti nadilazi mehaničko oponašanje i funkcionira kao putokaz u spoznajnim labirintima. Izložba „Mozaik misli“ u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split četvrta je koju sam posvetila heroini hrvatskog pjesništva, budući da svježinom i univerzalnošću svojih misli zahtijeva ponovno vraćanje, ponovno prepoznavanje i upoznavanje.
Sa „saberi se u sebe, istino čovjekova“, ona nadilazi desetljetne čvorove ovih krajeva i poziva nas da stojimo uspravni. Spoznajne labirinte u kojima se čovjek svakodnevno zapliće možemo tretirati i kao emocije, „načine funkcioniranja cijele psihološke arhitekture“
(Hrgović i Polšek, 2004:285).

A propos naslova izložbe, dvadeset i dva rada (slike, crteži, akvareli i kolaži) funkcioniraju kao transponiranje života u umjetničko djelo. Pri tome naglasak nije na Leonardovim razlikama poezije i slikarstva (u uvodnom dijelu „Traktata o slikarstvu“) nego na sljedećem zaključku: „slika je pjesma koja se vidi a ne čuje, a pjesma je slika koja se čuje, a ne vidi…“
(Maroević, 2007:14).

Neraskidiva isprepletenost poezije i slikarstva zapravo je jedna od činjenica, aktivnosti „koje ne postoje izvan kulturno-povijesno-društvenog okvira, ali ni izvan čovjeka. One su u čovjekovu posjedu kao zbir i kontinuitet svih pozitivnih ljudskih dostignuća, pa istinske vrednote i dobra transcendiraju svoje vrijeme i prostor te su svjetionicima i putokazima budućim generacijama u njihovim ljudskim i uljudbenim pregnućima i stremljenjima. To je opći i osnovni smisao kulture.“ (Skledar, 2012:160)

Komentari