Hrvatski radio

Radio Split

Nebojša Ursić Kole brački glazbenik s pjesmama o moru, ljubavi i Dalmaciji...!

09.02.2022.

10:48

Autor: Denis Šabić

Nebojša Ursić-Kole

Nebojša Ursić-Kole

Foto: Denis Šabić / HRT -Radio Split

Kole je u svojoj iznimno zanimljivoj karijeri prošao mnogo toga – već u tinejdžerskim danima je počeo zarađivati novac brojnim gažama na hrvatskoj obali, zatim odlazi u Frankfurt gdje provodi punih osamnaest godina, živi od glazbe, svira u raznim bendovima (Ledeni Zid, Status Cro, Upitnik) te često nastupa kao prateći glazbenik brojnim poznatim hrvatskim pjevačima i pjevačicama.

Tko je zanimljivi Hrvatski kantautor i dugogodišnji glazbenik s otoka Brača...

- Kako ste obilježili proteklu godinu prvenstveno u glazbenom i umjetničkom smislu?

I prošla je godina nažalost obilježena koronom na koju se polako i navikavamo. Na sreću imamo vjernu publiku koja svaku priliku koristi i zove nas da ih zabavimo. A kao svoj osobni uspjeh gledam nagradu iz Opuzena. Treća nagrada stručnog žirija za najbolju pjesmu. Upravo sam dobio i video spot sa tog nastupa i samo je pitanje dana kad će bit viralan.

- Tri desetljeća glazbene karijere kako bi ukratko mogli opisati?

Moraš volit to šta radiš, sve drugo nema smisla.Ta kombinacija, glazbe, putovanja i susreta sa dragim ljudima je dobitna. A publika zna cijenit kad ostaviš srce na bini i ne gledaš sve kroz neku satnicu ili dnevnicu. Dok se pleše i veseli, mi sviramo.

- Tko su ljudi koji vas okružuju kada stvarate glazbu, ulazite u studio ili pak nastupate na pozornicama?

Kad govorimo o svim vrstama zabave već godinama nastupamo kao Koperonti. Moj suborac, Pero Bošković i ja.

Ima jedna zanimljiva činjenica. Namjerno, u doba digitalizacije, društvenih mreža i interneta, mi ništa od tog nemamo. Funkcioniramo samo preko usmenih preporuka i minulog rada. Jedno je sigurno, di smo jednom svirali, svirat ćemo opet. Što se moje glazbe tiče, ona nastaje bez nekih napora. Nekad imam osjećaj da je samo trebam zapisat, a ostalo ide samo od sebe. I to različitih žanrova, valjda sam se nasvira i nasluša svega. Nemam nikakvih dvojbi da najbolje pisme tek dolaze. A doma imam pravu potporu, ali i kritiku. Nekad im dosadim sa ponavljanjima i probama, ali to je dio cijele priče. Inače, žena svira klavir, a sinovi gitaru i bas gitaru. Svako svoje, to je nabolje.

Volim snimat sa ljudima s kojima se inače osjećam dobro. Ipak je to stvar povjerenja i moramo se moć razumit. Tako je bilo u Frankfurtu i Zagrebu i Splitu.

- Kada ste posljednji put nastupili uživo na koncertu i gdje je to bilo?

Zadnje veći koncert je bio na Visu, doček Nove Godine, na otvorenome. Ovim putem ih i pozdravljam. Poslije su bili manji nastupi, prilagođeni ovim Covid mjerama.

- Uz sami početak vaše karijere veže se zanimljiva priča, kako je interpretirati?

Mislite ono s gitarom? Kad me je mater, ujutro uz mliko, prije škole, pitala šta sam zamišljen. Ja joj govorim da sam sanjao da sviram gitaru. Tad sam bio u 6 razredu osnovne i stvarno nisam prije bio u dodiru s tim instrumentom. Uglavnom, vraćam se doma iz škole, a gitara na postelji u sobi. Jedna je mater, šta drugo reć. Od tad do danas nema dana da je ne uzmem u ruke. I tad mi ne treba publika da bi svira. Nas dvoje i dovoljno je.

- Vjerujemo da se pomno pripremate za predstojeću ljetnu glazbenu turneju posebno po Dalmaciji, možda i van granica Lijepe Naše?

Je, spremamo se, jedva čekam da se vrati sve u normalu. Ja sam živio i svirao 20 godina u Frankfurtu pa je i tamo ostalo puno publike kojoj se vraćamo. Ali ne samo Frankfurt nego i Lepzeig, München, skijališta u Austriji pa Slovenija, Švicarska. Iako, kad dođe ljetna sezona Dalmacija je centar svita i ne stignemo se maknut nikud dalje.

- S koliko energije i žara krećete u daljnji nastavak plodonosne glazbene i umjetničke karijere?

Ovaj dan i svi dani koji su prošli su iza nas. Od njih više nemamo ništa, samo uspomene. Ima jedan moj stih iz pjesme koji kaže: kad bi znao što će biti sutra, ne bi više pjesmom zvao jutra. Veselim se novom danu, novim pismama i pobjedama

- Koliko razmišljaš o duetu i s kim bih poželio snimiti zajedničku pjesmu ?

Uh, taj s kojim sam sanjao snimit duet nije više s nama.

A mislim da sam imao i pismu za njega. Evo jedan stih iz te pisme: Na zadnjoj crti ljubavi, pali smo mi, nismo preživjeli, obične dane čekajući blagdane

- I za kraj Kole kada sve zbrojiš u svom umjetničkom izričaju što ti još predstoji odnosno imaš li želju još nešto ostvariti na obostrano zadovoljstvo tebe i tvojih obožavatelja.

Kažu da samo 3% ljudi na svijetu radi ono što voli.E pa ja sam jedan od njih. I volio bih da tako ostane jer ako tako ostane bit će druženja i pisama.

- Poruka

Fala vam šta ste ove minute proveli s nama, želim vam puno zdravlja u ovoj tek započetoj godini...

Veliko hvala i pozdrav, vaš Kole.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.