Hrvatski radio

Radio Split

40 godina pjevanja Rate Kliškića

04.05.2015.

09:28

Autor: HNK Split, MV

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Nastupom u Tijardovićevoj opereti Spli’ski akvarel u ponedjeljak 4. svibnja 2015, na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split Ratomir Kliškić, prvak opere splitskog HNK obilježat će četrdeset godina umjetničkog djelovanja. Proslavljeni splitski i hrvatski bariton ovu rijetku obljetnicu obilježava ulogom Tome Sale, jedne od mnogobrojnih po kojima ga pamte generacije ljubitelja opere. Tom će prigodom u foyeru Kazališta biti postavljena i prigodna izložba fotografija najznačajnijih trenutaka iz Kliškićeve karijere. Ratomir Kliškić svakako je jedan od najvećih baritona koje je Split ikada dao. Njegov sjajan osjećaj za belkantističku frazu, dotjeran i izjednačen glas u svim njegovim registrima, plemenita glasovna boja kojom se malo tko može podičiti, čimbenici su kojima je ovaj umjetnik osigurao trajno mjesto u analima hrvatske operne umjetnosti.

Uoči dana Svetog Dujma, zaštitnika grada Splita koji se slavi 7. svibnja splitski će teatar u ponedjeljak i utorak 4. i 5. svibnja izvesti najsplitskiju od svih predstava, uz  Malu Floramyeistog autora, jednu od najizvođenijih domaćih opereta uopće. Tijardović je ovu raspjevanu i razigranu sliku Splita svog vremena, dvadesetih godina prošlog stoljeća, posvetio splitskom 'malomen puku, pravom autoru ovoga djela'. Arije kao što su O, kućo mala, Tonči, moj dragi Tonči i druge danas su općeprihvaćene narodne pjesme, kao što je i sam autor (skladatelj i pisac libreta, no ujedno i redatelj, dirigent, koreograf i scenograf praizvedbe) postao dio legende. Jednostavna fabula o ljubavi Marice i Tonča zbiva se oko malene težačke kuće koja i danas stoji u Varošu, a koju su Splićani sebi svojstvenom ironijom, upravo zbog njenih dimenzija nazvali Vilom Ridulin.

Aktuelna produkcija popularne operete premijerno je postavljena u splitskom HNK u studenom 2008. u režiji Krešimira Dolenčića. Predstojećim izvedbama ravnat će maestro Hari Zlodre, a pored slavljenika Ratomira Kliškića u ulozi Tome Sale protagonisti će biti Tajana Jovanović kao njegova žena Jovana, Valentina Fijačko u ulozi njihove kćeri Marice, Vladimir Garić tumačit će ulogu Maričinog dragog Tonča, dok će u ulogama Perine i Lešandra nastupiti Jelena Bosančić i Goran Marković. Ostale uloge tumače solisti i zboristi splitske Opere uz Zbor, Balet i Orkestar HNK Split. Izvedbe započinju u 20 sati.

 

Bariton Ratomir Kliškić (Split, 3. prosinca 1942) nakon prvotnog pjevačkog iskustva u dalmatinskim klapama, započeo je sustavno vokalno školovanje kod pedagoginje Branke Ristić u Muzičkoj školi “Josip Hatze” u Splitu (1967.). Nakon toga nastavio je raditi privatno kod Zlatka Šira u Zagrebu, a najposlije se usavršavao kod Tita Gobbija u Firenci, s kojim je često nastupao kao koncertni pjevač diljem Italije, te u Londonu gdje se susreo i sa slavnim filmskim redateljem Alfredom Hitchcockom. U operi je debitirao tumačeći naslovni lik u Zajčevoj operi Nikola Šubić Zrinjski u dvorani Doma Brodogradilišta “Split” (1974.), jer je splitski teatar tada bio spaljen. Zaključno s umirovljenjem 2000. godine cijelu je karijeru proveo kao prvak Splitske opere, a kao gost nastupao je u svim nacionalnim kazališnim kućama u Hrvatskoj. Središnja uloga njegove karijere svakako je naslovni lik u Zajčevoj operi Nikola Šubić Zrinjski, koji je pjevao preko 300 puta, a u jednoj ga je prilici u Osijeku ispjevao čak dvaput u istom danu. Za tu je ulogu 1998. godine dobio i nagradu “Vladimir Ruždjak” u Zagrebu. Svakako važna rola koja se gotovo sinonimski vezuje uz karijeru Ratomira Kliškića, jest ona glavna u operi-oratoriju Petar Svačić Jakova Gotovca, koju je pjevao u trima (jedinim trima) premijerama dosad: na praizvedbi u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” (30. V. 1992., dir. Pavle Dešpalj), na Peristilu u okviru Splitskog ljeta (4. VIII. 1992., dir. Ivo Lipanović) i na Miljevačkom platou u povodu postavljanja spomenika tom hrvatskom kralju (13. IX. 2002., dir. Nikša Bareza). Za tumačenje ove uloge dodijeljena mu je nagrada “Judita” (1992.), koju je ustanovio dnevnik “Slobodna Dalmacija” za kreacije na Splitskom ljetu. Osim toga, pjevao je i na praizvedbi opere Bakonja Silvija Bombardellija u HNK Split (Fra Brne, 8. IV. 1988., dir. Oskar Danon; red. Ljubiša Ristić), za što je bio laureatom nagrade “Milka Trnina” iste sezone.

Pretežitu dionicu vlastite karijere Ratomir Kliškić oživotvorio je unutar zidova matične mu kazališne ustanove HNK Split. Najznačajnija galerija njegovih likova izlazi iz Verdijeve radionice, pa se pamte Georges Germont i Barun Douphol (La Traviata), Grof Luna (Il Trovatore) i, naročito, Rigoletto u istoimenoj operi. Potom slijede Rodrigo Posa (Don Carlo), Renato (Un Ballo in maschera), Montano (Otello) i naslovne uloge u djelimaNabucco Falstaff. U Nabuccu je pjevao i ulogu Baalova velikog svećenika. Od djela Giacoma Puccinija ističu se Marcello i Schaunard (La Bohème), Sharpless (Madama Butterfly), Angelotti (Tosca) i Gianni Schicchi u istoimenoj jednočinki; pa zatim djela Rossinija: Guglielmo Tell (Guglielmo Tell); Donizettija: Lucia di Lammermoor (Henry Ashton); L’elisir d’amore (Belcore); Leoncavalla: I Pagliacci (Silvio), te Giordana: Andrea Chénier (Roucher). Od inih talijanskih autora Kliškić je pjevao i u raritetnim naslovima kao što su Orfeo Monteverdija (Pluton) i La Vestale Mercadantea (Lucio). Njegov francuski operni repertoar zahvaća djela Bizeta: Carmen (Escamillo), Gounoda: Faust (Valentin) i Offenbacha: Les Contes d’Hofmann (Lindorf). U djelima germanskih autora rijetko je nastupao, pa nailazimo tek na Purcellovu operu Dido and Aeneas (Aeneas) i baritonsku dionicu u scenskoj kantati Carmina burana Carla Orffa. Slavenska dionica u karijeri Ratomira Kliškića obuhvaća ruska djela Musorgskog: Boris Godunov (Rangoni), Čajkovskog: Evgenij Onjegin (Evgenij Onjegin) i Prokofjeva: Zaljubljen u tri naranče(Pantalon), te češku Smetaninu operu Prodana nevjesta (Krušina). Sudjelovao je u snimanju filma “Boris Godunov” prema opernom predlošku Musorgskog, u kojemu je naslovnu ulogu igrao Ruggero Raimondi. Domaća djela iz hrvatske nacionalne operistike, pak, najbogatija su. Pored Zajčevog Zrinjskog i Gotovčevog Petra Svačića, nalazimo njihove opere Amelia(Corrado) i Ero s onoga svijeta (Mlinar Sima). Potom slijede Hatze: Adel i Mara (Frane), Lisinski: Porin (Kocelin), Tijardović: Spli’ski akvarel (Toma Sale) i Bašić: Maro Marice(Jerkan). Uz vrlo bogatu opernu djelatnost Kliškić je ostvario i zavidnu koncertnu aktivnost, koju je proširio i na Italiju, Austriju, Švicarsku, Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Kanadu i Australiju. Sudjelovao je i u dvjema za Split vrlo važnim glazbenim manifestacijama: prva je praizvedba djela Missa Maruliana Frane Paraća (1993.), koja je nastala u povodu 100. obljetnice izgradnje splitskoga kazališta, a druga je Himna br. 2 za bariton, glasovir i gudački orkestar Mirka Krstičevića (2004.). Snimio je i nekoliko nosača zvuka: Ratomir Kliškić (Orfej, 1994.), zatim izbor opernih arija Nikola Šubić Zrinjski (Orfej, 1996.), Dueti. Verdi- Zajc s Mirellom Toić (Orfej, 1997.), napolitanske kancone Non ti scordar di me (Dancing Bear, 2005.) i Božićne i sakralne skladbe s dječjim zborom “Srdelice“ (Split, 2014.). Igrao je u više od 1500 predstava i pjevao na preko 3000 koncerata. Nastupao je na nebrojenim humanitarnim koncertima, poglavito nakon pogibije sina Gorana u Domovinskom ratu na dubrovačkom bojištu (1992.), otkada se u njemu još više pojačao i inače naglašen domoljubni zanos. Više od dva desetljeća nastupao je sa Zborom splitskih liječnika pjevača.

Dobitnik je niza najprestižnijih nagrada od kojih, pored već navedenih, valja istaknuti nagradu “Ivo Tijardović” za dugogodišnji umjetnički rad i prinos HNK-u Split (2005.), te Nagradu za životno djelo Grada Splita (1992.), Nagradu Županije splitsko-dalmatinske (1997.), te je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata (1995.), Ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) i Ordenom Reda hrvatskog pletera (1998.).

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.