58 umjetnina iz privatnih zbirki u Galeriji umjetnina

Izložba "Umjetnine iz privatnih zbirki Središnje Dalmacije" bit će otvorena u Galeriji umjetnina Split u petak, 11. ožujka 2016. i bit će otvorena do nedjelje, 3. travnja 2016. Kustos izložbe je Radoslav Tomić.

O izložbi:

Izložba predstavlja 58 umjetnina nastalih u vremenskom rasponu od XIV stoljeća do druge polovice XX stoljeća, iz zbirki 28 vlasnika iz Splita i područja koje omeđuju Trogir, Sinj i Omiš.

Umjetnici: Kosta Angeli Radovani, Ljubo Babić, Vladimir Becić, Vlaho Bukovac, Branislav Dešković, Ivo Dulčić, Dušan Džamonja, Oton Gliha, Ljubo Ivančić, Ignjat Job, Gabrijel Jurkić, Ksenija Kantoci, Ante Kaštelančić, Miroslav Kraljević, Frane Kršinić, Ferdinand Kulmer, Vasko Lipovac, Bartolomeo Litterini, Antun Masle, Jerolim Miše, Antun Motika, Edo Murtić, Vjekoslav Parać, Dujam Penić, Juraj Plančić, Đuro Pulitika, Ivan Rendić, Hans Rottenhammer, Miljenko Stančić, Milan Steiner, Frano Šimunović, Marino Tartaglia, Maksimilijan Vanka, Emanuel Vidović, Antun Zuppa, nepoznati mletački slikari i kipari, nepoznati nizozemski slikar, radionica Santa Croce

 

Iz predgovora:

„Pokušaj da se, po prvi put, u Galeriji umjetnina priredi izložba slika i kipova iz privatnih zbirki u Splitu i gradićima u njegovoj okolici (Trogir, Sinj, Omiš) nastao je  iz dubokog uvjerenja da se u našoj sredini čuvaju brojne dragocjenosti koje nisu dovoljno poznate široj javnosti. Neke od njih predstavljaju remek djela hrvatske likovne baštine minulih epoha dok druge ukazuju da se upravo (srednjo) dalmatinski prostor bio mjesto rođenja brojim umjetnicima koji su obilježili modernu i suvremenu likovnu umjetnost u domovini…
…. Može se reći da su kolekcionari u Splitu okrenuti provjerenim i tradicionalnim vrijednostima. Uvijek su u prednjem planu afirmirani slikari o kojima su pisali respektabilni povjesničari umjetnosti, naročito oni prema kojima kolekcionari pokazuju povjerenje. Krećemo se dakle u prostorima u kojima dominiraju radovi mediteranskoga izričaja, od Vlaha Bukovca i Celestina Medovića preko Emanuela Vidovića, Ignjata Joba, Jerolima Miše, Ante Kaštelančića do Ljube Ivančića, Iva Dulčića i Ede Murtića. Murtić je zapravo jedini slikar sa sjevera koji se „udomaćio“ u splitskim zbirkama, podjednako djelima iz sredine stoljeća i radovima u kojima je snažnom gestom posljednjih desetljeća 20. stoljeća „opisivao“ mediteranski krajolik. Naši su kolekcionari i u njegovu slučaju bili usmjereni na slikarstvo u kojemu se prepoznaje konkretno vrijeme i konkretan prostor. Izložba će dakle otkriti ukus splitske sredine u kojoj se čuvaju dragocjenosti prvaka hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća te izdvojene slike i skulpture starijih povijesnih razdoblja.“ (iz predgovora Radoslava Tomića)

 

„Izložba Umjetnine iz privatnih zbirki Srednje Dalmacije zasnovana je na slojevitoj strategiji Galerije umjetnina kojoj je istovremena namjera ukazati kako na fenomene što oblikuju suvremeni kontekst vizualne umjetnosti, tako i utvrditi kako se prema njima odnosi specifično okruženje splitskog i srednje-dalmatinskog područja. Njene ne manje važne komponente tiču se izravno uloge i funkcije Galerije umjetnina koja u trenutku zamaha privatnog kolekcionarstva želi s pozicije javne kulturne institucije s privatnim inicijativama ostvariti obostrano koristan modus vivendi, te tako afirmirati i unutar društvenog diskursa pozicionirati oslobođenu i konačno javno vidljivu  energiju svojih sugrađana u oblikovanju i razvoju onog što nazivamo kulturnom sredinom ili okruženjem….

…Splitska izložba pokazala se u pitanjima metodologije i kriterija složenijom od očekivanja organizatora. Njeni konačni obrisi određeni su situacijom na terenu i ponavljanjem opće kolekcionarske strategije koja prednost daje sigurnom izboru povijesno i stručno provjerenih vrijednosti, napose umjetnosti moderne i njenim izvedenicama u likovnosti sredine 20. stoljeća. Zanimanje kolekcionara slabi za dublje povijesne slojeve i bližu suvremenost, što se jasno odražava na strukturi i postavu izložbe koja vremenski i stilski ipak pokriva djelokrug od kraja srednjeg vijeka do današnjice i time odražava kolekciju same Galerije umjetnina. Tijekom istraživanja i pripreme izložbe, postalo je evidentno da je zanimanje kolekcionara za suvremenu umjetnost slabo izraženo, ali i da je u tom segmentu izgrađen obrazac koji zaslužuje posebnu izložbu i otvaranje šire problematike skupljanja dijela suvremene, posebice medijske umjetnosti. Ta nam izložba tek predstoji. Za ovu su izložbu postavljena i dva ograničenja. Fokus je na građanstvu, na kolekcionarima, pojedincima i obiteljima koji profesionalno ni na koji način nisu vezani za područje umjetničkog stvaralaštva. Potom, unatoč tome što postoji zanimanje kolekcionara za izvjestan krug živućih umjetnika, predstavljena su djela umjetnika koji više nisu među nama. Kako i zašto skupljati djela suvremenih umjetnika predmet je sljedeće izložbe.“ (iz uvoda Branka Franceschija)