Hrvatski radio

Radio Split

09:32 / 02.11.2016.

Autor: Mladen Vuković

Likovni orkestar - glazbenici koji slikaju

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Splitska Galerija Brešan postavlja tri izložbe naslovljene "Infantilizam, Intimizam i Poli art", svaka na jednom katu Stare gradske vijećnice na Narodnom trgu (Pjaci) u Splitu. Otvorenje je u četvrtak, 3. 11. 2016. u 19 sati.

Izložba je posvećena trima neformalnim likovnim pravcima, sjećamo se nekih zaboravljenih splitskih umjetnika, a predstavljamo i Likovni orkestar, glazbenike koji se bave i likovnošću, opet se prisjećamo kantautora Tome Bebića, Marka Demichelija, Ljube Stipišića Delmate... - kaže nam autor izložbe Igor Brešan, i sam pjevač i karikaturist. Evo što je, između ostaloga, zapisao u trodijelnom katalogu:

Likovi orkestar

S manje gorčine, ali vezujući se na tezu o poli artu nastojim na ova promišljanja nadodati jednu više
nego zanimljivu ideju koja se povremeno praksira iz Zagreba. Po nekim mojim spoznajama tvorac joj
je Boris Leiner, a prvo predstavljanje upriličeno je izložbom u ZKM-u 1999. godine pod nazivom „Idi
za srcem“, kao posljedicom kolonije koju je okupio na brodu ljepote i umjetnosti. Nekako bezrazložno
skromno elaborirana pokušava pod sintagmom Likovnog orkestra okupiti likovnjake što se bave glazbom,
ili obrnuto glazbenike što se bave likovnošću.
Nastoji sinestezijski tragati za glazbom što se gleda, i slikama za slušanje. Profesionalci ili amateri, oni s papirima ili bez njih, nastoje nešto reći kroz ono svoje drugo ja. Više ili manje doći do fus-nota za djela po
kojima ih poznajemo, koja su ih i afirmirala. Pojašnjenja žele ukazati na ozbiljnu djelatnost za koju su
siguirno imali „preporuke“ da je se okane. Kao, bolje će usmjeriti snage pa se neće zagubiti u tom kreativnom
svaštarenju.
Još čujem dobronamjernike: čemu trošiti vremena na zabavu od koje neće biti nikad ništa? Iskrene savjete,
pa i one roditeljske, makar su moji imali visok stepen tolerancije i razumijevanja, nisam srećom poslušao. Baš kao i ovom zgodom prozvani kojima je jedno polje bilo premalo za beričetnu umjetničku žetvu. I nije mi žao, postao sam toga svjestan tek iz jednog razgovora sa slikaricom i pjesnikinjom Catom Dujšin Ribar, mojom Trogirkom, lijepom i mudrom ženom. Za njen devedeseti rođendan pojadao sam joj se da li da se nečega od svih ovih „hobija“ ipak okanim, vjerujući u uspješnost koja dolazi fokusiranjem na „pravu stvar“. Ta i sama je bila
suočena u životu s istim dilemama. Zagrlila me i rekla: „Bože sačuvaj, ne gušite umjetničke znatiželje. S
njima je život kalvarija, ali se slatko umire!“
Igor BREŠAN