Hrvatski radio

Radio Split

Zaboravljene knjige Ante Lučića o Hajduku

26.06.2021.

21:03

Autor: Mladen Vuković

Zaboravljene knjige Ante Lučića o Hajduku

Zaboravljene knjige Ante Lučića o Hajduku

Foto: - / -

Ove 2020/21. sezone, kada slavi svoj 110. rođendan, Hajduk je oborio još jedan neslavni rekord – punih 16 godina pȍsta od titule državnog prvaka, a takav raniji tužni 16-godišnji rekord je srušen 1971., prije točno pola stoljeća, kada je tek stasala zlatna generacija Bijelih

opet donijela pokal prvaka Jugoslavije u Split, nakon pobjedničke 1955., prije 65 godina. Danas, u suverenoj Hrvatskoj, taj se neslavni rekord nastavlja barem do sljedećeg proljeća, što će biti sedamnaesto ljeto bez titule. Usput, ove je godine i devet ljeta da Hajduk nije nijednom bio niti viceprvak Hrvatske, a prošle je godine završio na najnižem mjestu u Hrvatskom prvenstvu – tek peti na ljestvici! Zbog koronavirusa na tribinama nije bilo gledatelja, zbiljskoga dvanaestog igrača Hajduka, pa se po terasama kafića i u svlačionici ovih dana pjeva utješni refren „Nije u šoldima sve“. Naravno da nije, osim u profesionalnom nogometu, gdje bez novaca ne možeš sačuvati ni prvoligaški status pa odjekuje i jeka spomenutog refrena „Nije u titulama sve“. Samo da se usput slogan najopjevanijeg kluba na svijetu Hajduk živi vječno ne preobrazi u Hajduk tuguje vječno! Evo kratkog pregleda svih hajdučkih himni, budnica i oda radosti, čime se ne može podičiti ni jedan nogometni klub na svijetu i okolici!     

            Već od prvih utakmica Bijelih na Krajevoj njivi kod Plinare gledatelji su stvarali prve navijačke refrene. Za 15. rođendan Hajduka Ivo Tijardović je 1926. skladao prvu operetu svom klubu Kraljica lopte. S osnivanjem Torcide 1950. i novim titulama pedesetih godina sletjela je na tribine još poneka navijačka pjesma, a s osvajanjima novih pokala počinju se izdavati i gramofonske ploče. Tako je nakon osvojenoga prvog Kupa Jugoslavije 1967. objavljena singl gramofonska ploča s naslovnim hitom Naprid, Bili! Tonija Kljakovića čijom prodajom je počelo prikupljanje novca za izgradnju novog stadiona. U navijačkoj euforiji 1971. tiskana je singl ploča Pjesma navijača Hajduka u izvedbi klapa Kantaduri i DC, u produkciji Ljube Stipišića. 1977. objavljuje se singl ploča Bili! Bili! i Marjane, Marjane u izvedbi Miše Kovača, a onda su za 70. rođendan sve te navijačke himne objedinjene na prvoj sportskoj dugosvirajućoj LP gramofonskoj ploči u nas – Hajduk Split 1911 – 1981 s 12 pjesama, među njima su i dalmatinske pop veselice, koje su se najčešće čule i s novog stadiona na Poljudu izgrađenog 1979. godine.

A onda je pravi bum, poput topovskog udara, uslijedio sredinom devedesetih godina, nakon novih titula u samostalnoj državi Hrvatskoj, tijekom Domovinskog rata i igranja u Ligi prvaka, kada je spjevano na desetke novih navijačkih pjesama. Početkom ovog tisućljeća, kada se prestaju osvajati titule, splasnuo je naravno skladateljski žar, koji je opet buknuo za stoti rođendan Hajduka 2011. godine, kada je opet snimljeno čak dvadesetak novih pjesama u slavu Hajduka i osobito navijačke skupine Torcide, neke i u novim obradama, a mogao bi se složiti cijeli album samo s navijačkim odama Vinka Coce. Kako od tada u poljudske tribine nije stigao ni jedan pehar, malo je prinovljenih navijačkih pjesama, u zadnjih nekoliko ljeta bilježimo tek ove tri nove navijačke pjesme: Virni svom Hajduku – Đana Apostolska i Boris Oštrić; Lipa je Dalmacija – Matko i Brane i Srce sjevera – Justin's Johnson, Trese se sve - Mješovita klapa Filip Dević. Popis svih tih 130-ak hajdučkih pjesama objavili smo u članku

https://radio.hrt.hr/radio-split/clanak/stotine-pjesama-u-slavu-hajduka/248380/.

Knjige o Hajduku

Hajdukovu slavnu povijest prati i knjiga, za sve monografije o Hajduku (a nekoliko desetaka tematski specijaliziranih priredio je Jurica Gizdić) potrebna je cijela i čvrsta knjiška polica. Jedna od popularnijih je Hajdučka legenda Miljenka Smoje iz slavljeničke 1971. godine, koja se ove godine, u prigodi 110. rođendana, nakon pola stoljeća pojavila u drugom izdanju zagrebačkog Znanja.

Podsjetimo i na dvije zaboravljene pjesmarice o Hajduku, jedna je tiskana i prije spomenute Smojine. Pučki pjesnik Ante Topnko Lučić je objavio devet zbirki stihova u osmercu i desetercu „po narodnu“ o brojnim temama, Hrvatskoj, papi Ivanu Pavlu II. i svojim rodnim Poljicima, a dvije o povijesti Hajduka. Rođen je 7. travnja 1937. u Docu Gornjem, radio je u tvornici cementa u Omišu te živio u Ravnicama, zatim u Čišlama, a danas živi u Domu za starije osobe Zenta u Splitu. Veliki je navijač Hajduka pa je i svoju pjesničku karijeru počeo knjigom Hajdukov život (Omiš, 1970.). U zavičajnom idiomu, u kojemu se miješaju ikavica, čakavica i književni standard Lučić je opjevao Hajdukov „vječni“ život u više tisuća stihova:

 

HAJDUKOV ŽIVOT

 

Šta se ono kod Plinare zbilo

Vedro se je nebo zamaglilo

Grmi puca proljeću rakete

Šta je ovo nedilje ti svete.

Dominira ljudsko urlikanje

Kao da je izvanredno stanje

Možda se je netko zaratio

I' plinarin dimnjak zapalio

Ili su se ljudi našalili

Da bi neku uzbunu stvorili.

Baš na sreću stvari nisu takve

Otpadaju svake pretpostavke

To vam nije neko urlikanje

Nego to je pravo navijanje

Za ekipu splitskoga Hajduka

Proslavljenog dalmatinskog vuka

Koji ima sjajnu tradiciju

Navijača veliku armiju

Gdje god igra duž Jugoslavije

Doživljava prave ovacije

Isto tako pristalica ima

Svugdje i po svim kontinentima.

Komplimente zasad ostavimo

Pa se malo unatrag vratimo

Da vidimo kako je postao

I tko ga je tada osnovao

Kakvi su mu bili rezultati

To bi htio u pjesmi kazati. (…)

 

Slijedi usatihovljena povjesnica od splitskih studenata u Pragu preko svih osvojenih trofeja do te godine, u kojoj su opjevani i aktualni igrači koji su stvorili kostur buduće zlatne generacije, pokazat će se najbolje u povijesti kluba koja je zaredom osvajala prvenstva i duple krune. Lučić je pjesmu pisao krajem 1970. godine, na kraju jesenske sezone kada se namirisala prva titula nakon 16 godina, a knjigu zaključuje poznatom „šišmiš“ aferom, kada je zbog gađanja suca kod starog Placa Hajduk izgubio bodove za zelenim stolom, pa autor osuđuje izgrede i navijačke nerede: 

 

Što poneki promatrači stvore

Ubacuju na teren predmete

I navodno sucima se svete

Što istina ne sude pošteno

Pa se Hajduk kazni nepravedno

Suspenzijom svoga igrališta

A sucima i ne bude ništa

Treba pronać takve izgrednike

Što Hajduku prave neprilike

Možda to i nisu hajdukovci

Mogu biti i plaćeni momci

Pripazite na takve tipove

Osudite postupke njihove

Pojedinac ili grupice male

Osramotit mogu sve ostale

Hajdukovu poznatu publiku

Koja čini armiju veliku

I koja je u svijetu čuvena

Po tom što je klubu privržena

Mi ne smijemo nikom dozvoliti

Da nam ugled počinje krnjiti

Sad svi skupa pozdrave primite

Za sve moje greške izvinite

Jer to nije lako sastaviti

Mora čovjek skoncentriran biti

Treba mnogo živaca i volje

Pisao sam što sam znao bolje

NEKA ŽIVI HAJDUK!

 

Četiri godine kasnije Lučić objavljuje pjesmaricu o svjetskom boksačkom prvaku Mate Parlov (Omiš, 1974.), koju je prodao u nekoliko tisuća primjeraka i priznaje da je od zarade „kupio polovnog fiću“. I treća Ličićeva pjesmarica s pedesetak stranica vezana je za sportske legende jer je deset godina potom objavio i drugu knjigu o splitskom „majstoru s mora“ – Hajduk u NOB-u i danas (Omiš, 1984.). Povod je bio 40. godišnjica oživljavanja rada kluba na otoku Visu tijekom Drugoga svjetskog rata, kada hajdukovci nisu htjeli igrati u okupiranom Splitu i talijanskoj ligi, a odmah nakon rata su odbili i da budu partizanski i Titov klub. Pjesnik je opjevao sve igrače Bijelih iz te generacije sredinom osamdesetih godina, evo ulomka o ponajboljima, Ivanu Gudelju, Blažu Sliškoviću Baki (koji je po majci također Imoćanin) i Dragi Ćeliću:

 

Na redu je Imoćanin mladi

Što marljivo po terenu radi

Ćelić Drago stvarno momak divan

Neobično vješt i eksplozivan

Stalno trči tu mu nema premca

Vodi balun sve do šesnaesterca

Oštro puca al' rijetko pogodi

I drugima tako se dogodi

Normalno je rutine mu fali

Neosporno vrlo vrijedan mali

Sad drugovi treba stati mirno

Ne znam ljudi kome nije želja

Posmatrati Ivana Gudelja

Kako stvarno sve od sebe daje

I nikad se nikom ne predaje

Kod Hajduka i državnog tima

Gudelj istu odgovornost ima

Vrlo vješto prepreke prelazi

Na terenu svugdje se nalazi

Tako Iko prava junačino

S blagoslovom mliko ti majčino

Svoju plaću dobijaš pošteno

Navijači vole te iskreno

Kakvu pjesmu pjevati o Blažu

Ako ljudi jednoglasno kažu

Da je majstor lopte svih vremena

Apsolutni gospodar terena

Znade balun u po malog prsta

Bradu goji ka u Isukrsta

Dosta vatren nikom ne da na se

Kad on igra i pobjednik zna se

Mal je rastom ali to ne znači

Kad je od svih na terenu jači

Svi volimo takvoga junaka

Nek nam živi naš ponosni Baka (…)

 

I ova Lučićeva knjižica završava pjesmom o slavnom navijačkom puku, za koga se i pišu stihovi, s kojima je autor razgovarao u desetak dalmatinskih gradova. Pjesma je opet aktualna, jer je Ante naučio rasprodati cijelu nakladu u mjesec-dva. Tako se u citiranom dijelu, vidjet ćete, spominje i Toza. Riječ je o tadašnjem saveznom selektoru Todoru Veselinoviću Tozi, koji je s Jugoslavijom na Euru u Francuskoj 1984. izgubio sve tri utakmice, a u dvije sezone je promijenio ukupno 60 reprezentativaca. Trener je u Hajduka tih godina trajao u prosjeku sezonu i pol, danas se sve stubokom promijenilo. Tako nema više ni nadahnuća za naše pučke pjesnike, zapravo bi nam mogli napisati epsku tragediju, kada se u netom završenoj sezoni na Poljudu izredalo ukupno pet trenera. Vratimo se u tu 1984., kada se u Europskom kupu očekivao sraz za Slavijom, i počujmo kako su primjerice opisani navijači ispod Marjana i iz krškoga „grada na gori“:

 

NAVIJAČI O HAJDUKU

 

U posljednjem dijelu pjesme ove

Hajduk svoje navijače zove

Kazat će nam neki navijači

Što im Hajduk u životu znači

Pitanja sam postavljao ista

Navijačim iz desetak mista

Nikome se nisam predstavio

Jer sam svima dušu čuti htio

Vjerujte mi nije bilo lako

Neki su se i ljutili malko

Ipak sve je svršilo u redu

Prijateljski u svakom pogledu

Uostalom pročitajte sami

Saznat ćete šta je bilo s nami

 

Navijač iz Splita

 

O Ajduku vi mene pitate

Asti Gospe ča triba da znate

Oćete reć šta on znači Splitu

On je poznat u cilome svitu

Sigurno je simbol Splićanima

On i more u srcu su svima

Da li može neko zamisliti

Bez Ajduka u Split živiti

Ne znam više ča bi o njem reka

On nam daje za život podstreka

Ja sam lično steka takvi dojam

Hajduk nam je jubav srića pojam

Ča se tiče njegovih igrači

U ligi su daleko najjači

Čini mi se Splićani je malo

Tu bi nešto učiniti tribalo

Opet moraš gledat rezultate

Ajduk ne smi gubiti to znate

Zaljubljen sam u malog Gudelja

Kad on igra gledat mi je želja

Srčan momak ne gubi balune

Vrlo pošten izbjegava bune

Mislim da će i ove godine

Hajduk stavit pehar u vitrine

Moram poći zato me skužajte

Bolje vam je vlaja upitajte

Znadu oni bolje neg Splićani

Osobito strašni su Sinjani

 

Iz Sinja

Pitaš mene da l' sam hajdukovac

Da di mi je vrag odnija novac

Radi njega sve sam potrošio

Potuka se i često popio

Da ti kažem jošđ jednu iskrenu

Više volim njega nego ženu (…)

 

Iz Imotskog

 

Pitate nas čij' smo navijači

Bila boja puno nas privlači

Jedan od njih poluglasno viče

Ne kazivaj što se njega tiče

Šuti Mate neka čovik pita

Ima kod nas i plavoga svita

Mislim to su drukeri Dinama

Malo ih je pa ne mogu s nama

Neka bude svakome po volji

Hajduk nam je i draži i bolji

Jer on danas takvu momčad ima

Puno bolju od Tozinog tima

Ovo naše proljeće će biti

Hajduk mora trofej osvojiti

Triba mudro igrati u Pragu

Dvi, tri greške sve će otić k vragu

Sad će Gudelj iz armije doći

On će puno obrani pomoći

Znaju dobro igrat i ostali

Posebno je žilav Ćelić mali

U Hajduku iz naše krajine

Svi postaju prave igračine

Zdrava rana iz zdrave prirode

Gdje god stignu svugdje kolo vode

Inače smo poznati junaci

Pravi borci znaju nas po faci

I Hajduk je baš junačko ime

Pa se zato ponosimo njime…

 

Ante Lučić je u proteklih dvadesetak godina na valovima radio splita objavio gotovo stotinjak kratkih šaljivih pjesama u osmercu u kojima je na duhovit način obradio aktualna društvena, politička i sportska događanja koje bi se također mogle ukoričiti. A oknjižiti bi se mogle i stihovi (neuglazbljene pjesme) koje su hrvatski pjesnici posvetili Hajduku. Petar Vulić je još prije dvadesetak godina priredio jedan takav zbornik s više stotina pjesma, ali u pomanjkanju sponzora taj rukopis o nogometnim zvijezdama još skuplja obu običnu prašinu.

 

 

 

 

 

Ante Lučić

Ante Lučić

Foto: - / -

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.