Hrvatski radio

Radio Split

Feljton: Splitski ratni kolovoz A.D. 1992. (2)

20.08.2022.

09:32

Autor: Frano Baras

Sinjska alka

Sinjska alka

Foto: Privatna zbirka / Privatna zbirka

Drugi dio dnevničkih zapisa profesora Frane Barasa iz kolovoza 1992. godine.

19. kolovoza

Već nekoliko dana strahovito bombardiraju Slavonski Brod (desetci mrtvih i ranjenih). Srbi žele pošto-poto otvoriti koridor kroz Posavinu. U BiH pakao. Papin izaslanik obilazio BiH, bio u Mostaru i u Splitu. Cijene ludo rastu. Kako izdržati inflaciju?

20. kolovoza

Predsjednik sinjskog VAD donio mi spomenicu Alke. U Slavonskom Brodu i u BiH rat se rasplamsava. Bila diverzija na banjalučkom aerodromu. Novine objavljuju potresna svjedočanstva razmijenjenih logoraša. U SD ispovijed žene koju su svakodnevno silovali. (Valjalo bi proučiti nije li i De Sade skrivenim porijeklom Srbin!) Premoren od vrućine i dotučen događanjima... Jučer se zbog jutarnje magle trajekt Vanga nasukao na otočić Gališnik ispred hvarske luke.

21. kolovoza

Pripremam govor za uranak na dan Alke. Stiglo pismo V. Ilića iz New Yorka, nekoć davno plivačkog prvaka splitskog Jadrana. U Arhivu Air Force baze Maxwel u Alabami naručio je u moje ime mikrofilmove dokumenata o savezničkim bombardiranjima Splita 1944. Ove godine ljetovat će na ‘baštini Ilićevih’ u Sutivanu.

22. kolovoza

Na večeri kod Denegrijevih. Bili Prijateljevi i Depierissovi… U ovim nadrealistički strašnim vremenima otužno je i jalovo voditi europski civilizirane razgovore.

24. kolovoza

Prvo jutarnje kupanje na Bačvicama. Noćašnji burin iznimno pročistio more. U Londonu međunarodna konferencija o Jugoslaviji.

30. kolovoza

Prva Alka u demokratskoj, samostalnoj i međunarodno priznatoj Republici Hrvatskoj. Po prethodnom dogovoru Sinjani u 6 sati poslali po mene i dr. N. Ružić automobil. Po dolasku u Sinj kavu popili podno 'starog grada' u kući bivšeg pucača maškula (sin mu bio jučerašnji pobjednik čoje!). Uspon nastavismo pješke. Gore zatekli prilično svijeta s predstavnicima alkara i momaka. Dočekao nas i pozdravio stasiti alkarski vojvoda Nikola Tomašević. Dr. N. Strukan usputno mi pripomene da nas četnici mogu 'osmatrati' s njihovih položaja zapadno od Hrvaca... Odozgo prekrasan pogled na Cetinsku krajinu u ranojutarnjoj sumaglici. Zrak svjež i okrepljujući, ali po mene nažalost preoštar... Zborio sam poslije evanđelja (umjesto svećenikove propovijedi). Moj niski tlak snizio se još više. Osjetih malaksalost: noge drhtale, izdao me glas. U pomanjkanju druge, gucnuh malo misne vode. Morao sam se osloniti na improvizirani oltar. Gvardijan fra Frano Bilokapić pridržavao mikrofon. Tekst izlaganja poslije zatražili prisutni novinari Slobodne i Danasa. Na povratku, u već spomenutoj kući, opet nas častili pršutom i sirom. Zatim nam pokazali mjesta gdje su padale četničke granate i gdje je bilo žrtava. Niže, u lijepo uređenom vrtu neke druge kuće, opet nas častili kolačima, voćem, likerima. Nema kraja sinjskoj gostoljubivosti... Zatim se odvezemo do Franjevačkog samostan. Tamo zateknemo ministricu Girardi-Jurkić i generala Bobetka koji je s mladim pobočnikom upravo stigao s južnog bojišta. Dok smo u gostinjcu razgovarali i pijuckali bijelu kavu, pojavio se i splitski nadbiskup F. Franić u pratnji novoga biskupa P. Šolića. Prilikom rukovanja s generalom, nadbiskup je insistirao da su se već upoznali, ali u Beogradu. Bobetko, naprotiv, uporno tvrdio da je to bilo u Splitu. (Kako je neobično, ali i lijepo vidjeti generala i biskupa u srdačnom razgovoru! Pomislih, nije li Bobetko prvi vojni dostojanstvenik koji, stoisedamdesetak godina poslije maršala Marmonta posjećuje sinjske franjevce!?) U to stigne i predsjednik Tuđman s brojnom svitom. Fratri nas sve ponovno počaste u velikoj blagovaonici. Poslije na svečanoj akademiji u dupkom punoj samostanskoj dvorani bilo neizdržljivo vruće. Znoj probijao kroz odijela. Oteglo se na više od pedesetak minuta: recitacije, čitanje tekstova, projiciranje dijapozitiva s komentarima, govori direktora Gimnazije, predsjednika VAD-a itd. (Držim da u sličnim 'teškim uvjetima' akademije ne bi trebale trajati duže od pola sata!) Predsjedniku na kraju daruju Jakelićevu sliku Alkar s djevojkom. Uzvrati kratko: "Hvala lipa!" Valjda je i njemu dojadilo u toj sauni! Na pozornici je visjela i velika Botterijeva slika Alkar na sinjskoj Pjaci. Poslije, dok je predsjednik svečano otvarao novosagrađenu zgradu fratarske Gimnazije, u hladovini dvorišta razgovarah s fra J. Soldom o predstojećoj proslavi 110. obljetnice prve hrvatske općine u Splitu... O ručku u obližnjem restoranu “ex-Čipčić” dočekao nas “švedski stol” za više od stotinu uzvanika. Smjestih se pod strehom sa slikarima M. Gugićem i J. Botterijem. Od ponuđenih jela, okusih tek malo pastrve, kuhana mesa i arambaša... do čuvenog žabljeg brujeta i drugih specijaliteta nisam dopro – bijahu razgrabljeni! Predsjednička svita sjedila za zasebnim prostranim stolom nasred dvorišta. Pri kraju ručka desetak 'odabranih' predstavljeni su na minutu-dvije dr. Tuđmanu. Jedan je (I. Sanader) čak priveo majku i sestru redovnicu... Kad smo poslije ručka krenuli na 'koktel' (!) preko Pjace, usputno je – na zapadnom pročelju crkve – otkrivena obnovljena spomen ploča kralju Tomislavu (Prethodnu su partizani uklonili 1944.). Na ploči je dopisano “koju otkri predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman". U Alkarskim dvorima (ex Dom JNA) dočekaše nas alkari i drugi uzvanici. Bilo i nekoliko uglednijih Splićana. Servirali nam pivo i sokove. Pojedinci i skupine fotografirali se s alkarskom četom. U prolazu začuh odlomak razgovora nekolicine stasitih Sinjana s generalom Tusom: “Ako ne ćete vi, dopustite da barem mi očistimo Peruču...” Odjednom se zamračilo. Vjetar uskovitlao prašinu. Nevera će. Kad smo se kroz špalir pučanstva ipak zaputili na trkalište, udari snažan pljusak. Nasta opća strka: predsjednik i tjelohranitelji, ministri i generali, biskupi i fratri, promatrači i unproforci, jurili su kud koji. (Baš, kao u nekom Felinijevom filmu!) Na sreću pljusak ubrzo presta: vrućina popustila, prašina se slegla. Smjestiše me u drugom redu počasne tribine uz splitskog gradonačelnika prof. Slapničara. Neposredno ispred nas, s lijeve strane predsjedniku sjedili: ministar rata (G. Sušak), novi ministar znanosti (I. Sanader) te ministrica kulture i športa (Girardi-Jurkić). Do nas sjedio donedavni ministar B. Salaj i predsjednikovi tjelohranitelji. Iza nas ostali uglednici. Pri samom vrhu tribine gnijezdila se prilično bučna obitelj Dojmi de Frankopan koja je doputovala iz Londona. U blizini se nalazio i predsjednikov osobni liječnik s aluminijskim kovčežićem – zlu ne trebalo! U pauzama, konobari nam servirali svježe napitke. Trka je počela i završila s pogotkom 'u sridu'. Sve je proteklo u najboljem redu. Osobno strahovah da ne 'zaluta' koja četnička granata! (Ujedno se prisjetih prve Alke iz ranog djetinjstva kad su zapucali žandari, a mi se s barba Šimunom Bradićem sjurili i sklonili u neku tamnu vežu...) Unatoč nagovaranjima, nisam imao snage ostati i na svečanoj večeri... Isti jutrošnji vozač vratio me u Split. Vožnja se otegla zbog gustog prometa. Duž cijele ceste bili raspoređeni nepregledni parovi policajaca...

31. kolovoza

Nakon jučerašnjeg napornog sinjskog izleta osjećam se veoma loše. (Nisu za mene protokolarne svečanosti!) Struje neće biti dnevno od 7 do 17 sati. U Općini izvijestih Predsjedništvo o obavljenim radovima za Monografiju o Splitu...

Napomena: Ranojutarnje izlaganje prof. F. Barasa objavljeno je u Cetinskim vrelima br. 1 (9), kolovoz, Sinj, 1997.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.