Feljton: Splitski ratni lipanj A.D. 1992. (2)

Objavljujemo drugi dio dnevničkih zapisa profesora Frane Barasa iz lipnja 1992. godine.

17. lipnja

U 20 sati sastanak u sjedištu HDZ (pozvan telefonski, II. kat zgrada "Croatije"). Žele ustrojiti savjetodavno tijelo za kulturna pitanja. Prisutni: J. Botteri, E. Marin, Z. Mihanović slikar, I. Sanader, M. Sanader, A. Šarić, D. Šimundža... (još su bili pozvani R. Perković te slikari J. Pavić, Z. Mihanović, ali nisu došli.) Pozdravio nas predsjednik stranke A. Gabrić. Mi bismo trebali biti nekakvo 'savjetodavno tijelo'. Govorio o ogromnom značenju tiska. Kaže da se ovih dana očekuje konačno rješenje pitanja tiskare Slobodne Dalmacije - naime tiskara bi trebala biti samostalna i pod jednakim uvjetima bilo kome omogućiti tiskanje i drugih glasila...

18. lipnja

U 9 sati Komisija za ulice. Predložio i priložio novi tekst 'smjernica' u radu Komisije. Pročitao B. Kuzmaniću dvadesetak imena 'narodnih heroja' (od kojih su polovina danas ratni zločinci!). Naravno, složio se da ih brišemo. Konačni zaključak o imenu JBT nismo donijeli (nije bio prisutan predsjednik Komisije I. Petrinović). U 11 sati otišao (s D. Šimundžom) na izvanredni sastanak Odbora Splitskog ljeta u HNK. Po običaju oštro sam reagirao na megalomanske prohtjeve redatelja i dirigenta (prošle godine Neron, ove Mojsije). Nisam dobio veće podrške. Na kraju zaključili da Mojsije ipak ostane, ako Republika odmah isplati obećana sredstva. Stajat će oko 12,5 milijuna, a oni namjenski daju 8 milijuna. Ostali dio programa je smanjen. Za dramsku premijeru nude San Ivanjske noći na solinskim iskopinama. (Opet redateljski hir redatelja Dolenčića!) Predvečer navratio na sajam softwera, već su raspremali. Mnoštvo noviteta, ali sve ludo skupo i meni sasvim nedostupno.

19. lipnja

Ratna stradanja se nastavljaju: Sarajevo ruše danas kao i jučer, Dubrovnik također. Mostar oslobođen, ali je temeljito razoren. Strašno, a 'veliki svijet' nikako da raspali po agresoru. Dugokosi de Michelis (šef talijanske diplomacije) jučer čak izjavio: ako je istina da Hrvatska gomila trupe na granici BiH, onda valja i protiv nje primijeniti sankcije! (Perfidia veneziana!) Talijani i Srbi uvijek se nađu na nekakvom zajedničkom valu. Inače ovih je dana za predsjednika 'nove Juge' izabran Dobrica Ćosić, idejni otac ovog rata! U Bgd. se navodno bune studenti, međutim na TV ih vidimo kako veselo pjevaju i lumpaju... Neki francuski novinar navodno reče da su i putnici na tonućem Titaniku također plesali!

20. lipnja

U 12 sati (Muzej HAS) izložba o razaranju Šibenika i predstavljanje knjige I. Livakovića Obadva, obadva!. Prilično svijeta, čak i ministri: V. Girardi-Jurkić i D. Rudolf. Projekcije o rušenju, na kraju i amaterski video-zapis (veoma uspio) o stradanjima Mostara. Potresno. Pribivali i autori.

22. lipnja

Neradni dan u čast antifašističke borbe (sic!).

24. lipnja

Nisam otišao na ugovoreni sastanak 'savjetodavnog tijela' HDZ-a. Odlučio sam više ne ići, jer ne mogu trpjeti da glavnu riječ vodi 'kazališni lobby' sa I. Sanaderom na čelu! Večeras Tuđman uputio poslanicu o predstojećim izborima (zakazani za 2. kolovoza!). Danas su prvi put upotrijebljene rakete zemlja-zemlja (luna) kod Slavonskog Broda: poginula dva jadna dječaka. Hvala Bogu da nije bilo više žrtava.

25. lipnja

Na sjednici Komisije za ulice prisustvovali svi članovi. Otpali nazivi: Narodnih heroja (samo jedan glas za), Splitskog odreda (dva glasa, jedan suzdržan), JBT (tri glasa, sedam protiv). Donačelnik Mihanović ponovno čitao svoju 'optužnicu', a Kuzmanić (SDP) mu uzvratio s nekoliko stranica teksta... Izjašnjavali smo se pojedinačno. Na kraju su od bivših 'režimskih' naziva ostali samo: Partizanska, Žrtava fašizma, Zavnoha i pet-šest imena književnika te jednog kipara. Tako smo priveli kraju to 'epohalno' preimenovanje. Konačnu riječ dat će odbornici na Općinskoj skupštini 13. srpnja. Donačelniku sam zamjerio zašto u tisku nije objavljeno da su vijenci položeni i na grobove strijeljanih od strane partizana. Na kraju sam ponovno postavio pitanje uklanjanja ili spremanja u muzejska skladišta barem nekih spomen-obilježja. Odgovoreno mi je da to, navodno, više nije u kompetenciji naše Komisije (!?).

Jučer bila u Splitu Signora M. Boniver, talijanska ministrica za iseljeništvo. Talijani će financirati uređenje izbjegličkih logora u Splitu, na Visu i u Istri... Bojim se da su se počeli uvlačiti na mala vrata!

26. lipnja

Iz Općine zamolili da lektoriram cjelokupni tekst prijedloga izmjene naziva ulica i trgova. Stanje u Sarajevu neizdrživo. Puca se i po Hrvatskoj. Izgleda da će ipak uslijediti vojna intervencija. UN dali ultimatum (48 sati) Srbiji neka oslobode prostor sarajevskog aerodroma. Večeras na TV Marjan u 22 sata konferencija za novinare u upravi Slobodne Dalmacije. Uspostavili su im prinudnu upravu u merkantilnoj tiskari i agenciji. Kukaju da je to pokušaj HDZ-a da im oduzme list! Uostalom, zašto se u Splitu ne bi pod istim uvjetima mogle tiskati i druge novine?

27. lipnja

Večeras (oko 23 sata) nazvao me iz Zagreba R. Radica, pita što u Splitu radi Mitterand! Nisam imao pojma da je stigao. Poslije vidio na TV da je istina. Napuštajući Lisabon skrenuo je u Split. Želi posjetiti Sarajevo. Na aerodromu ga dočekao gradonačelnik Slapničar s G. Denegrijem, šefom općinskog protokola. Poslije bila konferencija za tisak u hotelu Bellevue gdje je i odsjeo. S njim je i ministar Kouchener.

28. lipnja

Jutros u 9.30 Mitterand odletio helikopterom put Sarajeva. Uspio se spustiti unatoč pucnjavi. Posjetio Izetbegovića u Predsjedništvu, obilazio ulicama, bio i u bolnici. Naokolo se pucalo pa je i on morao u sklonište! (Stari se pravi hrabar ili je pretpostavljao da se po zakonu vjerojatnosti istog datuma neće ponoviti još jedan 'Sarajevski atentat'!) Možda je želio dokazati Carringtonu – koji se plaši doletjeti – da se na sarajevski aerodrom ipak može sletjeti. Osobno držim da je svojim dolaskom zapravo pokušao u posljednjem trenutku zaštiti Srbe od najavljenog vojnog udara koji bi imao uslijediti sutra... Bojim se da će njegov posjet imati nesagledivih posljedica... (Radio upravo - 18 sati - javlja da je Mitterand poletio iz Splita natrag u Pariz. Trebao je letjeti pravo iz Sarajeva - gdje je boravio šest sati - ali je predsjednički avion zbog oštećenja morao ostati na pisti, a on se vratio u Split helikopterom. (Jedan od pratećih helikoptera bio je pogođen u rezervoar za ulje!) Poslije se predsjednički avion ipak vratio na Resnik, a pošto oštećenje nije bilo znatno mogao je proslijediti za Pariz. U Bgd. velike demonstracije, sinoć im je iz Londona stigao i 'prestolonaslednik' Aleksandar II. Karađorđević...

29. lipnja

Šef protokola Denegri ispričao mi niz pojedinosti o Mitterandovom iznenadnom i neočekivanom slijetanju na Resnik. Policija ga je obavijestila kući. Gradonačelnika su jedva pronašli... Iz Zagreba im je javljeno neka ga ugoste u Vili Dalmacija. Međutim on je po vlastitoj želji odsjeo u Bellevueu (to mu je predložio Kouchner koji je svojedobno ondje prespavao). Z. Škrabalo (ministar vanjskih poslova) i H. Šarinić (Tuđmanov osobni tajnik) stigli su oko 24 sata avionom, a francuski ambasador i vojni ataše s pratnjom osobnim kolima oko 3 sata ujutro. Mitterand je večerao samo salatu! Onda je Denegri (zbog ostalih) naručio sira i pršuta... Na kraju je francuski predsjednik zaželio probati 'banana-split' misleći da je to neki splitski specijalitet! (Javna je tajna da M. ne zna engleski jezik!) Jedva su pronašli banane...

Prate ga četiri tjelohranitelja i osobni liječnik, te novinarka France pressa. Budući da je gradonačelnik morao rano ujutro službeno u Zagreb, francuskog predsjednika je na doručku prihvatio predsjednik Izvršnog vijeća Z. Puljić. Darovao mu je monografiju o Hrvatskoj (nisu se sjetili da postoji i prigodna spomen medalja iz vremena francuske uprave u Splitu, umnožena 1989.!). Dr. Škrabalo je spomenuo mogućnost otvaranja konzulata u Splitu, ali je ambasador rekao da je to zasad neizvedivo. Nisu mu stigli pokazati Dioklecijanovu palaču, jer su odmah po doručku krenuli na aerodrom.

30. lipnja

Konačno obavio tehnički pregled i obnovio registraciju dyane. Prošlo dobro, ali skupo: 25.000 HRD (gotovo čitava moja plaća!). Dobio nove tablice s hrvatskim grbom! Opet bombardiraju Dubrovnik. U ponoća čuo na radiju da je manji odred američkih ratno-desantnih brodova uplovio u Jadran...

Frano Baras