Idemo na Bačvice... (3)

Uz 130. godišnjicu otvorenja prvog drvenog kupališta Bačvice, 120 godina izgradnje Vile Rosina i 100. obljetnice izgradnje prvotne jezgre Hotela Park u Splitu, profesor Frano Baras priredio je feljton u četiri nastavka.

Od Imperijala do Hotela Park

­Točno prije 100 godina na uglu nekadanjeg Lastovskog prilaza (danas Bukovčeve ulice) sazidala je obitelj Dvornik 1921. hotel Imperijal. U zimskim danima ta kamena trokatnica pretvarala se u privatni đački konvikt. Novi vlasnik, brodovlasnik Matković, dogradio joj je 1938. četvrti kat, pridodao bočna krila i nazvao Hotel Park. Evo kako ga je predstavio splitski dnevni list Novo doba 17. lipnja 1939.

       "Večeras se s uzvanicima otvara novi Hotel Park na Bačvicama, vlasnosti gosp. Matkovlća a u zakupu hoteljera g. Marina Jozevića, Hotel je već par mjeseci stvarno otvoren i već je ugostio lijep broj gostiju, ali večeras je službeno otvorenje. Nema sumnje da je ovaj novi hotel - ispuštajući s vida izvanjsku arhitekturu zgrade - lijepa akvizicija za Split i njegov turizam, jer ima zaista prvorazredan konfort, kakav se može imati samo u velikim hotelima na elegantnim plažama i u velegradovima. S Hotelom Park, uz Ambasador i Bellevue, danas Split ima dovoljan broj turističkih dobrih hotela, a naročito su dobile Bačvice, koje već imaju dva druga: Matićev i Savu.

       Hotel može primiti 115 gostiju. Već ih ima lijep broj iako za jedan hotel ove vrste, nije ovo prava sezona, sve i da su lijepa vremena, nego je april, maj i septembar, kad takozvana luksusna publika ide na ladanje. Sobe su moderno i udobno uređene, sa kupatilima, s toplom i hladnom vodom, S dvostrukim vratima na hodniku, opskrbljene su svjetlosnom signalizacijom itd. Od prizemlja do trećega kata vodi lift, a hodnici su svijetli, prostrani i tihi, s podovima od smjese u kojoj se ubija korak. Pokućstvo u sobama je moderno, u nekim sobama kovinsko i bijelo, a u nekim drveno i tamno. Naročito se pazilo na punu udobnost gosta. Kroz sve prostorije je provedeno ne samo centralno grijanje, nego je i regulirano automatsko ohlađivanje i zračenje, kao u najmodernijim palačama. Zgrada je na tri kata, s velikom terasom prema moru, i dok su na katovima sobe s balkonima, u prizemlju se nalaze restoran, kavana, salon za razgovore, vratarnica, kuhinja itd, U podzemlju je bar, te razne nuzprostorije s pivnicom, s hladnom spremicom hrane, praonom itd. Restoran i salon su moderno uređeni, s mnogo svjetlosti i vedrine, kako odgovara jednom veselom ambientu na plaži, a podzemni bar je prostran ali i intiman, u tamnijoj boji.
Iz ovog kratkog prikaza sada se već može vidjeti visoki rang hotelske ekstra klase, u koju spada Hotel Park na Bačvicama. Dakako, odlična je i kuhinja, s najboljim domaćim kuharima, a i posluga je odlična, kako već odgovara ovakvom hotelu."

Taj jedini od "preživjelih" hotela na Bačvicama imao je veoma uzbudljivu prošlost. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata u njemu su odsjedali bogati Židovi i druge političke izbjeglice iz Srednje Europe, ali i nacistički obavještajci... Odlično je poslovao pa je na dnu vrta bila podignuta velika drvena pozornica sa školjkom gdje su nastupali džez-sastavi te izvodio varijetetsko-kabaretski program. Za vrijeme talijanske okupacije zaposjeo ga je stožer talijanske divizije "Bergamo". U kolovoskim i rujanskim danima 1943. postao je središte vojno-političkih zbivanja jer je u njemu bio potpisan dokument o formalnoj predaji talijanskih oružanih snaga partizanima. Poslije je od građana bio do kraja opljačkan i devastiran. Temeljito je obnovljen 1948.-1950.

Više od pola stoljeća Splićanima je njegov zelenilom oplemenjeni hotelski vrtni prostor bio kultno mjesto sastajanja. Oni su se njime koristili puno više od hotelskih gostiju budući da je Park smješten u živoj gradskoj četvrti oduvijek bio tranzitni, a ne rezidencijalni hotel. U njegovu su se vrtu sastajale obitelji s rođacima iz inozemstva, slavile zaruke, dogovarale maturalne obljetnice, vodili poslovni razgovori, intervjuirali ugledni književnici, glazbenici i umjetnici, priređivali prigodni domjenci. Bio je to ujedno i rijetki mirniji 'obiteljski kutak' za večernje izlaske u sparnim ljetnim noćima. Nekoć su za "sjediti u Parka" žene i muškarci odijevali biranije toalete, a poslovično temperamentni pojedinci tamo su razgovarali tiše, ponašali se otmjenije. U toj elegantnoj sjenovitoj oazi bučna grada udobno se moglo sjediti ujutro, popodne i navečer. Sve zahvaljujući debelom hladu gustih krošnji, visokom ogradnom zidu i živicama. Intimnost ugođaja bila je potpuna jer se glavni ulaz nalazio izvan vrta, sa zapadne strane. Sličan hotelski pristup samo je za poželjeti.

Onda je u svibnju 2000. u okviru još jedne 'obnove' dokrajčeno to posljednje tradicionalno ugostiteljsko sastajalište. Nepovratno je uništena vrtna kavana-restaurant Posječena su sjenovita stabla platana i kestena, iščupani rubni grmovi oleandra, javora i mirte (preživjele su samo četiri palme!). Buldožerima je izrovano tlo, smrvljen je slikoviti ogradni zid od klesana kamena. Porušen je čak i dekorativni zidić ukrašen kovanom ogradom na sjevernom začelju zgrade....

Sada je vrt osakaćen i presječen "monumentalnim" stubištem i bazenom... (To se najbolje vidi na snimci iz ptičje perspektive!) Očito je projektant zamislio nekoć zelenilom oplemenjenu vrtnu kavanu-restaurant pretvoriti u glamuroznu kič-esplanadu rezidencijalnog hotela opskrbljenu bazenom, toboganom, slamnatimkolibicama i ležaljkama za sunčanje. Ne bih se iznenadio da zasade patuljaste banane i ananase! Jesmo li na Bačvicama ili u Kaliforniji ili možda na Havajima! Podsjećam da je od svoje izgradnje 1921. Park (nekoć Imperijal) dograđivan i obnovljen nekoliko puta (1938., 1948.-50. i 1968.), ali projektanti nikada do sada nisu sakatili, niti devastirali njegovu jedinstvenu dvorišno-vrtnu cjelinu...

       Na kraju valja podsjetiti da su osim već spomenutih hotelskih restorana na Bačvicama (točnije na Trgu Mihovila Pavlinovića) poslovala i dva manja restorana Čiko i Pejković. A nezaboravan je bio onaj treći Kod Halila, čuven po gurmanskim specijalitetima s roštilja koji se nalazio u skladno uređenom vrtu na uglu Preradovićevog šetališta i Viške ulice. (Danas tamo nažalost zjapi zapušteni prostor, valjda zbog nesređenih imovinsko-pravnih razloga.)

Također, valja pripomenuti da se u tim davnim danima tijekom ljetnih mjeseci čitavo današnje Preradovićevo šetalište svake večeri zatvaralo za sav promet motornih vozila, a gradska poljevača-cisterna dobro bi ga osvježila kako bi šetnja pješacima bila što ugodnija...