Na prvoj ovogodišnjoj izložbi u Prokulturi – Kući jezika i kulture Peristil, otvorenje je u ponedjeljak 17. siječnja 2021. u 18 sati, predstavljaju se dva potpuno različita izričaja, medija i pristupa naivi: Anto Tadić, virtuoz s pinelom i njegovim razigranim uljima na staklu te Andrija Vučković, majstor željezne varene skulpture, naivac u tolikoj mjeri koliko njegovo djelo predstavlja stil neakademskog izražavanja, izvornu umjetnost na razini vrhunskog zanatstva. Izložba ostaje otvorena do 30. siječnja 2022. godine, najavili su iz Prokulture.
O autorima:
Anto Tadić - Ante (1947. - 2021. ) rodio se u Velikoj Brusnici u Hrvatskoj Posavini. Živio je i radio u Splitu i u Okrugu Gornjem na otoku Čiovu. Diplomu je stekao 1975. godine, na Pedagoškoj akademiji kao profesor likovne kulture u klasi Ante Kaštelančića i kipara Andrije Krstulovića. Kritičari ga smatraju po mnogočemu atipičnim predstavnikom slikara žanra dalmatinske naive, kako po načinu slikanja kojeg ocjenjuju dalekim od klasičnih naturščika u naivnoj umjetnosti, tako i po odabiru motiva. Rabeći tradicionalnu i zahtjevnu tehniku slikanja na staklu, ovjekovječio je lokalne motive, od rodne Posavine do novog stečenog zavičaja, Splita i Dalmacije. Neumorni slikar i kroničar svog vremena, bilježio je minuciozno kistom i pričao priču o viđenom: u vali, na ulici, ispred Teatra, na modnoj pisti, na moru, tržnici cvijeća... Oteo je zaboravu, na sebi svojstven način čak i beskućnike otkrivajući u svom stvaralaštvu i socijalnu osjetljivost. Izlagao je samostalno te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama. Bio je član Hrvatskog društva naivnih umjetnika.
Svojevrsni je ovo in memoriam slikaru za kojeg je Duško Kečkemet rekao: „Glavni motiv Tadićevih ulja na staklu više nije seoska romantika već čovjek u prvom planu: najčešće čovjek povezan životom i radom uz more, ribar s lađicom, s mrežama, ribama, uz komin. U tim motivima slikar ipak ne teži ostvarivanju folklora. Njega zanima taj osebujan mediteranski ambijent i čovjek u njemu, pa bile to morske lađice ili suvremeni trajekti s turistima. Jednakom znatiželjom i iskrenošću, kao što pristupa rustikalnim motivima, doživljava i prenosi na staklo Tadić i urbane motive Splita. To je još uvijek grad viđen očima došljaka sa sela, s gradskim scenarijima (palače, palme na rivi, zvonik sv. Duje) koje ga zaokupljuju. I to je pozitivna značajka izvornog slikara."
Andrija Vučković rođen je 1963. godine u Sinju. Njegovo srednjoškolsko metalsko strukovno usmjerenje stvorilo je predispozicije za baziranje postupka kojim će Andrija materijalizirati svoje ideje i vizije. Naime, Andrija svoja djela stvara u varenom željezu. Do sada je samostalno izlagao šest puta u Sinju, jednom u Zagrebu, a skupno u Zagrebu, Splitu i Solinu. Član je Hrvatskog društva naivnih umjetnika. Umirovljeni je časnik HV. Živi i radi u Brnazama, nadomak Sinja.
Za njega Enes Quien, likovni kritičar kaže: "Andrija Vučković nije akademski kipar, ali je talentiran, pa i vrstan kipar. S pozicije profesora na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, koji obrazuje i odgaja generacije akademskih umjetnika, po nekom nepisanom pravilu ne bih trebao afirmirati tzv. amatere, ali činim suprotno kada vidim dobru i talentiranu umjetnost. K tome, pravim razliku između amatera i diletanata. Vučković definitivno nije diletant, već odličan kipar, majstor komponiranja skulptura u varenom željezu. Vučković nije formalno studirao na Akademiji, ali umjetnost je ionako u čovjeku, ili jest ili nije. Kiparska umjetnost Andrije Vučkovića krajnje je stilski samosvojna, stilski profilirana i definirana i sasvim osobna. Poznaje željezo i ostale metale u dušu, koristi se žicom, njegovo je sredstvo izražavanja autogeni aparat za varenje. On mu je apsolutna komparativna prednost. Koliko god stvaranje u toj tehnici predstavlja mukotrpan proces koji iziskuje upornost i veliku volju, trud, ustrajnost i težnju ka perfekciji, Vučković je iznimno vješto koristi i ide prema perfekciji. Vučković ima znanje i senzibilitet za kompoziciju, za simetriju, za proporcije figura te za prostor u kojemu se nalaze. To je nešto što se uči, ali najvažniji je urođeni talent, i prije svega, ideja kojom se umjetnik nadahnjuje."
O Izložbi nam govore povjesničarska umjetnosti Cvjetana Bazina Periša, kipar Andrija Vučković i Vedrana Tadić, supruga pok. Ante Tadića.
Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.
