Pod Marjanom prije 80 godina (1. nastavak)

Istaknuti splitski publicist profesor Frano Baras, autor 17 knjiga, za naš portal piše svoj novi feljton "Pod Marjanom prije 80 godina..." o splitskoj svakodnevici 1941. godine, neposredno pred raspad Kraljevine Jugoslavije. Danas objavljujemo prvi nastavak.

Ugostiteljski i bankarski rekordi

Početkom godine 1941. Split je brojio 46.000 stanovnika, a imao je čak 240 ugostiteljskih radnji, dakle otprilike po jednu ugostiteljsku radnju na svakih 150 stanovnika. Bio je to neoborivi rekord ne samo u tadašnjoj Banovini Hrvatskoj, već i u čitavoj Jugoslaviji.

Podsjetit ću na neke od njih: 6 hotela (Ambasador, Bellevue, Central, Salonae, Slavija, Park), 5 pansiona (Bačvice, Firule-Ivanišević, Split-Šiler, Srebrna vrata, Vila Ruža), 3 svratišta veća (Čiko, Sava, Zlatni fazan) i 9 manjih te 25 restauracija, 13 kavana, 80 gostionica, 61 buffet, 31 krčma, 7 vinotočnica. Ukupno 240 ugostiteljskih radnji. K tome još i 25 mljekarnica, te priličan broj neregistriranih objekata. Nove ugostiteljske radnje nicale su svakog mjeseca.

Primjerice, vlasnica preuređene gostionice "Ivanišević" (ex Čiko) koja se nalazila na Strossmajerovoj obali br. 5 ovako se u veljači 1941. javnim oglasom obraća građanstvu:

ČASTIM SE OVIME SLAVNOM OPĆINSTVU GRADA SPLITA I OKOLICE DO ZNANJA STAVITI DA ĆU U SUBOTU 8. II. TEKUĆE GODINE OTVORITI SASVIM NA NOVO PREUREĐENU GORE IMENOVANU GOSTIONICU.

Samo dva dana prije početka rata i prvog bombardiranja Splita u popularnom Dioklecijanovom podrumu na Rivi održana je glavna godišnja skupština Udruženja ugostitelja. U burnoj raspravi članovi su zahtijevali neka se obustavi daljnje izdavanje dozvola za nove radnje. Naime, smatrali su da ih Split već ima više nego što mu je potrebno...

Jednako je malo poznato da je Split neposredno prije rasula Kraljevine Jugoslavije - osim po broju ugostiteljskih objekata - bio i rekorder po broju banaka i novčanih zavoda! Imao ih je čak sedamnaest: Banca Commerciale Spalatina, Banca Dalmata di Sconto, Bračko amerikanska banka, Državna hipotekarna banka, Gospodarska štedionica, Gradska štedionica, Ljubljanska kreditna banka, Narodna banka, Mjenjačnica Perović, Prva hrvatska štedionica, Prva pučka dalmatinska banka, Pučko trgovinska banka, Srpska banka, Splitska trgovačka banka, Štedionica banovine Hrvatske, Zadružna gospodarska banka, Zemaljska banka za Bosnu i Hercegovinu.

U gradu je poslovalo i pet komora (Advokatska, Inžinjerska, Radnička, Trgovačko industrijska, Zanatska) te sedam zadruga (Hrvatskog radiše, Konzumna željezničara, Nabavljačka državnih službenika, Napretkova, Primorska, Štedovno-kreditna, i Vrtlarsko-voćarska).

Bilo je i 8 konzulata: argentinski, belgijski, britanski, danski, francuski, njemački, švedski i talijanski.

Intezivna propagandna i kulturna djelatnost odvijala se u Udruženju prijatelja Velike Britanije i Amerike, Društvu prijatelja Francuske i Njemačkoj akademiji.

Dakle, ovi statistički podaci zorno svjedoče da je "Velo misto" na početku 1941. bilo itekako prosperitetni grad...

Na kraju podsjećam da je početkom ožujka 1941. Splićane - posebice intelektualce - obradovao novi višenamjenski ugostiteljski objekt na Peristilu koji – zamislite! - posluje kao jedini preživjeli iz tog vremena do dana današnjega! Riječ je o maloj kavani-restoranu-baru Luxor koji je bio otvoren s ciljem da bi privlačio "kulturnu turističku publiku i bolji domaći svijet". Vlasnik je bio poznati češki hoteljer Brazda, a nazvao ga je tako po svom raskošnom istoimenom hotelu koji je imao u Pragu. Svečanom otvorenju pribivali su predstavnici vlasti, Arheološkog muzeja, agencije Putnik i novinari. Kroničar Novog Doba bilježi:

"Tamna bakrena slova klasičnog rimskog reza na kamenom pragu nad ulaznim vratima u svojoj jednostavnost i u skladu s klasičnim Peristilom odredio je ing. arh. Josip Kodl... racionalno je iskorišten svaki metar, u tri male dvorane ima mjesta za šezdesetak gostiju, malu kuhinju i spremište..." Interijer i sve pokućstvo ("male četveronoge stolove i okrugle foteljičice od tamnog drveta, pored nisko postavljenih drvenih pruga po zidovima, te ukusne viseće svjećnjake i rešetkasta vrata od kovanog željeza") izradili su splitski obrtnici također po nacrtima ing. Kodla.

Upozoravam ovom prilikom kako su pogrešne tvrdnje nekih splitskih novinara-pjesnika da je slavni Tin običavao sjediti kod Luxora. Ujević je napustio Split, 22. ožujka 1940., dakle godinu dana prije otvorenja Luxora! U gradu svoje mladosti boravio je još samo dva dana, 11.-13. veljače 1949., a tom prilikom, kako sâm zapisa, posjetio je Bellevue i Riblji restoran.

 

Frano Baras