120 godina planinarskog doma Paklenica

120 godina planinarskog doma Paklenica

120 godina Planinarskog društva Paklenica u subotu će biti obilježeno svečanim otvaranjem Vlaškog grada, još jednog u nizu skloništa za planinare i putnike namjernike.Velebit je pomno nadziran i brine za sve avanturiste i zaljubljenike u visine.

PD Paklenica osnovano je 1899 te kao planinarsko i turističko društvo Liburnija, jedno od prvih takve vrste u Hrvatskoj, no zbog Drugog svjetskog rata, društvo se privremeno ugasilo kako bi se oglasilo ponovno 1962 ge izgradnjom doma kada je i preimenovano društvo u Planinarsko društvo Paklenica. 1968 me dom je potpuno stavljen u funkciju a svake godine brojka članova varira između 600 i 700. s čime je najbrojnije društvo u Zadru, kaže prvi čovjek društva Domagoj Diklić;

" Kroz svoju prošlost Paninarski dom je izgradio 6 planinarskih skloništa a to su objekti u planini koji nemaju ključ, ni domara a otvorena su 24 sata te služe svima koji se zateknu tamo kao zaklon i prenoćište."

Društvo održava 180 kilometara planinarskih staza na području južnog Velebita, postoje sekcije koje se bave održavanjem staza, gospodarska sekcija koja održava planinarske objekte, sekciju planinskog penjanja i skijanja te speleološki odsjek.
Premda ima ljudi koji bi se rado okušali u nekim od tehnika penjanja po Velebitu bez prethodne obuke ta bi avantura bila opasna, zato Diklić savjetuje proljetni upis u školu gdje će polaznici dobiti znanja o tehnici svladavanja visina ali i znanje o opasnostima koje visine imaju.
Trenutačno ekipa boravi na gradilištu skloništa Vlaški grad, još jednog u nizu koje će biti prigodno svečano otvoreno:

"Intenzivno se radi i priprema za otvorenje. Zainteresirani poziv; sa lokacije Malo Libinje iznad mjesta Modrići prema Paklenici u 8, 30 organizirana je skupina planinara pod vodstvom stručnog osoblja koja će se zaputiti prema mjestu svečanosti"


No, ne bi obljetnica bila obljetnica bez neke zanimljive crtice a nju će u bogatoj povijesti doma ispisati Irena Šaran, prva žena domarica koja radi na toj funkciji u planinskom mjestu do kojeg od kanjona Paklenice vodi staza dugačka malo manje od sedam kilometara. Naime, povremeno uprava doma raspiše natječaj za domara koji bi održavanjem i brigom za goste ujedno stvorio vlastite prihode od kojih bi živio. Na jednom takvom natječaju najboljom je ocijenjena Irena, koja se u planini skrasila sa svoje dvoje djece i mužem. Ustaju u 6 ujutro, slijedi doručak pa kuhanje ručka za prve planinare koji kreću i prije nego sunce izađe. U kući je velika peć i u njoj je stalno naložena vatra. Preko ljeta nema klime jer je najbolje osvježenje planinski zrak. Njoj se kaže, ostvario dječji san, jer je sanjala kako će živjeti u drvenoj kućici negdje na planinskom vrhu. Tako se nekako i odvija obiteljska idila jedine domarice planinarskog društva u Hrvatskoj.

 

Komentari