Bogat život jedne betinske bracere

Bogat život jedne betinske bracere Bogat život jedne betinske bracere

Kada su je davne 1932. u more porinuli betinski kalafati ova bracera nije ni slutila kako će ispunjen život biti. U mladosti je prevozila vino i ulje s Pašmana u Trst, u drugom svjetskom ratu služila je Partizanima, posljednjih godina domaćica je izletničkim grupama.

A kada padne noć ogrne se filmskim platnom. Na vremešnoj dami, filmska umjetnost, vjetar u kosi i miris buzare. 

U suton bracera napušta svoj vez. Na zadarskoj rivi filmoljupci čekaju na ukrcaj. A onda prvac pučina. "Fala Bogu", jer tako joj je ime, rođena je nakon velike gospodarske krize. U ovim je krajevima pamte po imenu Zečica.

U partizanima je bio od 43, tad je preimenovan iz Fala Bogu u Zečica i bio je poznat kao Zečica u ovim krajevima. Meni dolaze stari ljudi i kažu je li ovo zečica stara, kažem ja  aj mi pričajte malo o njoj. - priča nam Milan Šonc.

Posljednje 4 godine kormilo "Fala bogu" u Milanovim je rukama. U turizam se upustio sumnjičav no danas se od gostiju ne može obraniti. Na njegovim izletima traži se mjesto više.

Ja sam pokušava napraviti proizvod a onda sam skužio da sam ja proizvod. Oni mene uvijek pitaju jao pa ti živiš na brodu, pa mačka s tobom na brodu, ali mačke su uvik bile na brodu, radi miševa, fala bogu. Pa kako živiš zimi, pa što radiš kad ne radiš... - kaže Milan.

A onda mu je sinula ideja. More i filmsku umjetnost, svoje dvije ljubavi, spojio je u jedinstveni kino brod. Ovo doba godine idealno je za takav koncept.

Jer je dan kraći, mrak pada u 8h i onda se to da odgledati do 10tak sati jer ljudi ne vole riskirati s večeri. Ako su razočarani neće izgubiti cijelu večer, izgubit će pola večeri, ali neće biti razočarani-haha.. - smije se Milan.

Znate li koji nam je film Milan pripremio? The last man on Earth. - odgovara nam Andreja.

Mlađa publika je gledala novi remake I am the legend s Will Smithom, a ovaj je iz 64. - objašnjava Milan.

Dok publika bez daha prati Posljednjeg čovjeka na zemlji, Milan se hvata kuhanja. Njegovi gosti nikad ne ostanu gladni.

Malo buzaricu od daganja i kunjaka, finger food nabrzaka.
Nikad u životu u kinu nisam jela ni dagnje ni kunjke? Pa nije zamisljeno da jedu dok gledaju, nek pojedu malo prije nego gledaju jer ljudima jeanas tesko izdrzati na mistu na gladno, jer ja ne dajem kokice. - priča Milan.

U kužini je kao kod kuće. Doduše ovo je i jest njegova kuća.

Kako je živjeti na brodu, meni bi smetala vlaga? Pa je, jer na ovom brodu je vodena linija, životni prostor je pola u moru, vlažnost je na 70 posto. Bilo je romantično prve 3 godine, a sad vec, zima ej depresivna, mrak pada u 3-4 pa ne znate sta ćete sa sobom. - žali se Milan.

Nije svako zlo za zlo jer upravo je u tim dugim zimskim noćima i sinula ideja za kino brod. Buzara je spremna. Nakon odjavne role u ovom kinu slijedi slasan morski specijalitet.

Je li vam ovo prvi put da ste u kinu na brodu? Apsolutno da, nije li ovo prvi brod kino ikad. Fantastično je, jako lijepo i vrlo umirujuće gledati film dok se brod ljuljuška, i sad ovo sa školjkama, fantastično. - kaže Steven iz Londona.

Svidja mi se koncept i atmosfera možete gledati zvijezde dok gledate film, jako je romanticno. A školjke? Da školjke! Milan nema kokice i kolu ima dagnje i pivo.

Nema tog gosta koji neće omastiti i brk i prste, opijen miomirisom Milanove kužine. Film, more i školjke na buzaru, avantura je koji će pamtit čitav život. Našoj priči ovdje je kraj, do neke nove zgode, macu Petku i braceru ostavljamo u dorbim rukama.

Komentari