M. Stipić: Mladi smo ali još će se čuti za nas

M. Stipić: Mladi smo ali još će se čuti za nas M. Stipić: Mladi smo ali još će se čuti za nas

Od ove sezone VK Zadar 1952 član je A-2 Triglav regionalne lige. Veliki je to korak u odnosu na ono što se do sada radilo u klubu s Višnjika. Igranje regionalnog natjecanja u konkurenciji tri bivša europska prvaka nešto je što je ipak jedna sasvim druga dimenzija.

Poimanje vaterpola u Donatovom gradu podignuto je na jedan nivo više. Istina, natjecanje, Zadrani koji su daleko najmlađa momčad u ligi nisu započeli kako su baš očekivali. Četiri kola odigrana su, upisana su četiri poraza, međutim, liga je duga i sigurno će i prva pobjeda biti ostvarena vrlo skoro.

Na učinjeno do sada, igranje Regionalne lige, svojoj ulozi kao kapetana osvrnuo se Marin Stipić (1994.god), uz veterana Vlatka Burića jedini nešto iskusniji igrač. Sve ostalo su mahom poletarci rođeni 1999. i mlađi.

„Napravili smo korak naprijed, počeli igrati u regionalnoj ligi. Odluka se odugovlačila i donijela praktički u zadnji trenutak. To nas je malo poremetilo u slaganju rostera i dvojica starijih na koje se računalo (Banovac i kapetan Šarić) otpali su za početak sezone, hoće li se što promijeniti u međuvremenu vidjet ćemo. Kako je Igor Šarić otpao, mene je dopala uloga kapetana ekipe koju čine juniori, veteran Vlatko Burić i ja. To mi je iznimna čast i sudeći po komentarima sa strane mislim da sam se dobro snašao u toj ulozi. Unatoč mnoštvu skeptičnih komentara ulazak u ovu ligu smatram pozitivnom odlukom, momci su stasali u odnosu na prošlu godinu, ima ekipa s kojima se možemo boriti za bodove i cilj u ovoj sezoni je izbjeći zadnje mjesto, ali još bitnije navikniti se na ovu razinu vaterpola pa da se iduće sezone borimo i za nešto više“.

Pitali smo Marina da nam kaže nešto više o sebi, točnije o svojim počecima.

„Prije vaterpola trenirao sam kratko stolni tenis (nije vrijedno spomena) i košarku 5 godina. I danas mi je žao što sam prestao, ali sam tada imao problema s koljenom pa sam se prebacio skroz u vodu (trenirao plivanje i vaterpolo paralelno do prvog srednje, a od onda samo vaterpolo)“.

Iako još uvijek dosta mlad, prošao je dosta toga. Kako mu se kretao razvojni put.

„Ona prava odricanja počela su već u Srednjoj školi. Išao sam u Gimnaziju Franje Petrića (MIOC). Svake godine sudjelovao sam i na natjecanjima iz fizike i uvijek sam bio među prva tri u Županiji. U četvrtom srednje sam se prebacio u Split radi vaterpola i tamo sam završio 3. Gimnaziju (MIOC). Dok sam bio u Zadru  preko ljeta bi igrao i za Croatiu iz Turnja na posudbi u Trećoj ligi. U četvrtom srednje sam prešao u Mornar Brodospas, prvu sezonu se nisam baš naigrao u seniorskoj konkurenciji (tamo su me trenirali za poziciju beka (više obrane, manje napada), što mi je bila novost u odnosu na Zadar gdje sam bio centar i igrač lijeve strane, dakle napadač). Kako je sezona odmicala minutaža je rasla, igrao sam za juniore i osvojili smo broncu na zimskom PH u Rijeci, a zlato na ljetnom u Zagrebu. Druga sezona u Mornaru bila je puno bolja a nakon nje sam otišao u POŠK. Međutim, na pola sezone dobio sam ponudu iz Kuvajta, privuklo me to kako financijski tako i avanturistički. Kako sam zamrznuo godinu na Pomorskom fakultetu (brodostrojarstvo) nisam se puno mislio i sporazumno sam raskinuo ugovor s Poškom. Problem je nastao par dana nakon što sam došao u Kuvajt, Savez je poslao dopis klubovima da od ove sezone nije dopušteno igrati strancima, klub se na to žalio ali bezuspješno, dok se sve to riješilo prošlo je tri tjedna i onda sam se vratio kući i igrao za matični Zadar u Prvoj B ligi“.

Kao i svakom sportašu tako je i njemu želja zaigrati za reprezentaciju Hrvatske. Za onu u mlađim uzrastima je i nastupao.

„Mislim da je igranje za svoju državu san svakog sportaša pa tako i meni. Bio sam član juniorske reprezentacije, bio sam među petnaestoricom i osvojili smo Comen cup u Beogradu. Nažalost, nisam se izborio za mjesto među 13 za SP u Australiji. Što se tiče seniorske vrste, kamo sreće da i u njoj zaigram ali konkurencija je velika i to će biti poprilično teško izvesti. Treba tome težiti da bi se napredovalo i nikad ne znaš kako će se situacija odvijati dalje“.

Planovi u skorašnjoj budućnosti.

 „Cilj je još iduće sezone biti u Zadru i završiti fakultet koji sam sada i nastavio a onda tko zna. Ovisi kakva će situacija tu biti, ali sigurno mi je želja u inozemstvu u nekom financijski stabilnom klubu odigrati jedno vrijeme na profesionalnoj razini, da se ne moram misliti o ničemu i živiti samo vaterpolo“. 

Komentari