Najvažniji posao na svijetu

Najvažniji  posao  na  svijetu

Dino Stanin/PIXSELL

Darko Blažević iz zadarske Gradske knjižnice za početak jesenske sheme Radio Zadra i novih mjesečnih preporuka što čitati odlučio se za knjige koje su posvećene odgoju - najvažnijem poslu na svijetu.

Biti roditelj vjerojatno je jedna od najtežih i najzahtjevnijih uloga. Kako odgajati dijete da postane sretna, samosvjesna, emocionalno uravnotežena i uspješna osoba? Nadamo se da će vam ove preporuke vašoj obitelji olakšati traženje najprimjerenijeg odgojnog stila.  Na temu odgoja djece u Knjižnici možete naći sjajne knjige pisane od strane poznatih psihologa, pedagoga i drugih stručnjaka koji se bave odgojem.

Jorge i Demian Bucay – O roditeljima i djeci

 

Poznati argentinski psihoterapeuti, inače otac i sin zajedno su napisali ovu knjigu koristeći se pritom fikcionalnim predlošcima iz književnosti i kinematografije. Dakle, svako poglavlje ili misao ove knjige potkrepljeno je pričama ili citatima iz ovih područja. Odgovor na pitanje „Što znači biti roditelj?“ temeljno je pitanje u ovoj knjizi. Što je bit te uloge? Da li nam je ono dano rođenjem naše djece. Zašto za nekoga kažemo: „on je otac“ ili „ona je majka“, a za nekog drugoga kažemo da to nije? Roditeljstvo je ono najbolje što ti se u životu može dogoditi, ali i ono najgore. Ono najbolje, prema onome što već znamo: osjećaj ispunjenosti kad ih čovjek samo gleda ili dodirne, radost kad ih čuješ kako se smiju, ushit dok ih pratiš u njihovu otkrivanju svijeta, beskrajni užitak dok ih promatraš kako se pretvaraju u sasvim posebne osobe.  Ono najgore, kao naličje svega navedenog: bol dok gledaš kako pate, tjeskoba kad ne znaš kako im pomoći, neopisiv strah da bi im se nešto strašno moglo dogoditi. Autorski dvojac u knjizi postavlja niz pitanja od kojih je najvažnije: „Zašto imati djecu?“ Postoji nekoliko mogućih razloga, a najvažniji je da ih možemo voljeti. Roditeljska ljubav u složenosti svojih zadaća podrazumijeva i prihvaćanje činjenice da djecu moramo odgojiti tako da nas prije ili poslije mogu i žele napustiti. To će, za očeve i majke, biti potvrda da su sve učinili na najbolji način.

Jedan grafit napisan na jednom zidu u Buenos Airesu dobro ilustrira taj zamršeni odnos između roditelja i djece: „Puno je bolje imati djecu nego roditelje“

 

Hedvig Montgomery – Roditeljska magija

Sedam jednostavnih koraka kako bismo uspjeli u odgoju djece

 

Kada dobijete dijete život vam se iz korijena promijeni i krećete u uzbudljivu avanturu. Sretni ste zbog svoje nove uloge, ali i uplašeni. Mnoge stvari se , kao i što pretpostavljate, neće odvijati onako kako ste zamislili. Od vas se očekuje da budete mudri, hrabri i da znate apsolutno sve. Kako da vaše dijete bude sretno? Kako da izgradite međusobno povjerenje? Kako da pripremite dijete za tužne situacije koje su neizbježne? Da li je u redu da pokažete djetetu da vas je naljutilo i u kojoj mjeri? Ukratko: što je vaš najvažniji zadatak na čarobnom putu roditeljstva?  Ovo je prva u seriji knjiga o odgoju djece. Ima ih pet. Namijenjena je kako onima koji će prvi put postati roditeljima, tako i onima koji žele imati usputni vodič o tome što je najvažnije u odgoju djece. Biti roditeljem dugoročan je projekt: na raspolaganju imamo otprilike dvadeset godina, što znači da imamo vremena, nije prekasno. U prvoj knjizi autorica želi ukazati na temeljne stvari, na ono što stvara sigurnost i sreću u obitelji s djecom. Ostale četiri knjige bave se djecom različite dobi. Ovoj knjizi nije cilj nikoga učiniti savršenim roditeljem – takav ne postoji. Djetinjstvo bez bilo kakvih problema postoji samo u bajci, zato se time i ne treba opterećivati. Nitko nije rođen kao dobar roditelj, ali većina to mogu postati – i svi mogu biti bolji. Jedna od najvećih pogrešaka koju roditelji čine jest ta što oni misle da odgoju treba pristupiti onda kad se dijete loše ponaša. Misle da je odgoj način njihova obraćanja djetetu kad je ono u nečemu pogriješilo. No odgoju djeteta pridonosi sve ono što se stalno događa u jednoj obitelji, odnosno u školi ili vrtiću. Roditeljska magija događa se svaki dan, dijete odgajamo razgovorom za ručkom, načinom lijevanja soka ili susretom s nepoznatim ljudima u trgovini, odgajamo ga općim raspoloženjem u kući, načinom igranja s djetetom u dvorištu, mijenjanjem pelena, pomoći prigodom izrade zadaće i ćaskanjem. Tada poučavamo dijete – u znatno većoj mjeri nego što možemo zamisliti. Odgoj se događa sve vrijeme, on je jednostavno dio života. Zato pokažimo djetetu da ga uvažavamo i vlastitim ga primjerom stalno učimo da je svijet u kojem živimo posve dobro mjesto.

„Živimo s djecom – a ne za njih.“

Pamela Druckerman – Zašto francuska djeca ne bacaju hranu

 

Veliki interes roditelja u Hrvatskoj pa tako i u Zadru vlada za odgojnim kompetencijama kroz prizme drugih odgojnih kultura. Tako su jako popularne knjige kod naših sugrađana kao primjerice Danski odgoj djece i Finski odgoj djece ili općenito nordijske odgojne metode. Međutim o roditeljstvu možemo učiti i iz francuskog tipa odgoja.  Francuski pristup odgoja djece toliko je fascinirao američku autoricu Pamelu Druckerman da je napisala knjigu „Zašto francuska djeca ne bacaju hranu“. Osnovna namjera autorice bila je istražiti što to razlikuje francuski odgoj od njoj poznatog američkog pristupa. I ne, nije to samo ''američki odgoj'' koji ona poznaje, to je upravo ono što svi od nas činimo nakon desetljeća prekooceanskog utjecaja. Amerikanci su, kao i u gotovo svemu, u odgoju postali svjetska velesila. Knjiga prati američku novinarku koja se s mužem seli u Pariz zbog njegovog posla i tamo odgaja djecu. I dok pokušava balansirati obitelj i karijeru te se pritom osjeća kao da joj ništa od toga ne ide, promatra svoje francuske susjede i prijateljice kako bi shvatila koje tajne o odgoju skrivaju. Francuska djeca, barem na prvu, djeluju kao savršeno odgojena i mirna djeca. Prva stvar koju je autorica izdvojila jest da francuske majke ne smatraju da je majčinstvo glavna i jedina uloga koju imaju u životu. Naime, često ćete primijetiti da neka žena potpuno promijeni svoj stil života kada stigne beba te iz nje isijava zadovoljstvo – ali i neka vrsta konačnosti. Život je sada sasvim drugačiji i ''nemam ja tu što izvolijevati''. No Francuskinje smatraju da su djeca samo dio života – važan, ali dio – te da se sve treba uklopiti u neki uravnoteženi model. Francuskinje ćete, stoga, umjesto u razdrljenim trenirkama, češće vidjeti u uskim trapericama i potpeticama. To se automatski odražava na djecu jer ona intuitivno znaju da se moraju prilagoditi i postati ''dio''. Ispadi bijesa, spavanje ili problem hranjenja ne plaši francuske roditelje. Evo kako na nabrojano djeluju francuski roditelji. Primjerice, kada vaša djeca imaju bezopasni ispad bijesa zbog bilo kojeg nevažnog razloga, jednostavno zastanite. Promatrajte djecu iz sigurne udaljenosti i čekajte. Uzmite pauzu i dopustite djeci da sama riješe svoje probleme jer svi trebaju prostora i vremena kako bi naučili i razvili se. Umiješajte se jedino ukoliko počnu povrjeđivati jedan drugoga. Takav stav vas ne čini lošim roditeljem. Čini vas mudrim roditeljem djece koja se nauče biti otporna, nauče se zauzeti za sebe u školskom dvorištu i nauče se smiriti, na zreo način. Zapravo pomažete djeci kako da sama sebi pomognu i kako da smanje stres u svakodnevnim situacijama.  Knjiga je vrlo zanimljiva i zabavna jer nudi brojne usporedbe tih dvaju različitih pristupa odgoju.

 

 

 

 

 

 

Komentari