U današnjim Morskim ćakulama o puštanju ulovljene ribe

U današnjim Morskim ćakulama o puštanju ulovljene ribe

Foto/Boris Bulić

Ribolovci koji vraćaju ribu nakon što je ulove vjeruju da na taj način ne remete nikakav prirodni slijed i ne ugrožavaju podmorje pri čemu uživaju u ribolovu. Također vjeruju da ta ista riba može još ponekom ribolovcu pružiti isti ribolovni užitak.

U posljednje se vrijeme može vidjeti puno ljudi kako love ribu s obale. No dobar dio tih ljudi izgledom poprilično odudara od uobičajene slike ribolovca. Nema prljavih ruku, stare odjeće za koju nam nije žao ako je uprljamo, dapače, izgledaju vrlo, onako, fancy…

To je trend koji se javio unatrag nekoliko godina i u svijetu je poznat kao urban fishing ili street fishing. Premda može zazvučati neobično, ovaj je oblik ribolova nastao iz potrebe. Naime, vrlo zaposlen čovjek u nekom velegradu teško da može naći slobodnog vremena za ribolov koliko bi htio. No, suvremeni trendovi koji streme tome da se vrijeme predviđeno za dnevni odmor od posla provodi na aktivan način, primjerice zajedničkim vježbanjem što je u Japanu dugogodišnja praksa ili šetnjom kroz parkove u blizini radnog mjesta pokrenuli su i ovaj oblik ribolova. Tako su se pojedini ribolovci dosjetili da bi mogli za vrijeme dnevnog odmora loviti ribu. Naravno, preduvjet je da je radno mjesto u blizini vode ili mora. Osim toga u tom ribolovu nema klasičnih ješki i prljanja već se lovi spinnerskim tehnikama, varaličarenjem. Tako je to počelo, vrlo brzo se raširilo, pa eto, stiglo i do nas.

A onda se u skladu s tim automatizmom nametnuo i nekakav dressing code tako da je praktički preko noći ribolovna industrija izbacila na tržište i kompletne kolekcije ribolovne odjeće i obuće namijenjene ovakvom obliku ribolova, što mnogi naši ribolovci sve više koriste.

Ljudi koji se bave takvim ribolovom nipošto nisu neki amateri ili početnici. Spinning je ribolovna disciplina koja zahtjeva jako dobro poznavanje života pod morem i kompletnu kontrolu nad svakim segmentom pribora koji nipošto nije jeftin. Osnovni cilj u ovakvom ribolovu je beživotnoj varalici od drveta, plastike ili metala, dakle umjetnoj ješki bez okusa i mirisa, okretima štapa i role udahnuti život i time isprovocirati napad nekog morskog predatora. Sva oprema za to je štap s rolom i eventualno adekvatna torbica ili mali ruksak koji ostavlja ruke slobodnima.

I premda se to najčešće i ne vidi, ulove oni ribe i to podosta, puno više nego bi se očekivalo i to nipošto nije bilo kakva riba. Spinningom se u pravilu love predatori, kod nas u prvom redu brancini i strijelke koje veći dio tih ribolovaca vraća u more. Naime, koncept street fishinga je usko vezan s trendom catch & release, ulovi i pusti. Ulovljena se riba nakon izvlačenje i eventualnog fotografiranja, neozlijeđena vraća u more što klasični ribolovci često zamjeraju tako da je to nepresušna tema i stalan izvor sukoba između klasičnih ribolovaca koji vjeruju u principe lovaca i skupljača i pobornika trenda ulovi i pusti. Ribolovci koji vraćaju ribu nakon što je ulove vjeruju da na taj način ne remete nikakav prirodni slijed i ne ugrožavaju podmorje pri čemu uživaju u ribolovu. Također vjeruju da ta ista riba može još ponekom ribolovcu pružiti isti ribolovni užitak. Trend ulovi i pusti je nastao na slatkim vodama gdje je imao vrlo opravdan smisao. Naime, na ograničenim vodotocima, ribnjacima i manjim jezerima gdje je broj riba najčešće ograničen, konstantnim se izlovom riblji fond može ozbiljno narušiti zbog čega vraćanje ulovljenih primjeraka itekako ima smisla.

Puštanje ulovljene ribe na moru također ima smisla ukoliko se na udicama nađu nedorasli primjerci, ili zakonom zaštićene vrste. No čak i u tom slučaju, velik broj jedinki ne preživljava vraćanje, pogotovo ako su izvučene s veće dubine.

Naravno, u spinningu se većina vraćene ribe oporavi, a razlozi zbog kojih ti ribolovci vraćaju svoj ulov u more, očito spadaju u sferu osobnih sklonosti no definitivno nisu ni zlonamjerni ni protuzakoniti.

 

 

Komentari