Hrvatski radio

Radio Zadar

23:22 / 14.03.2016.

Autor: Željko Kapelari

Lucia Brkljača: Ovo radim iz ljubavi i ništa mi nije teško

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Hrabro boksačkim stazama korača jedna mlada Zadranka. Riječ je o curi pod imenom Lucia Brkljača, 22 godišnjoj članici Boksačkog kluba Sveti Krševan. Iako je dosta mlada Lucia iza sebe ima već dosta odrađenih mečeva.

Kako je stigla u boks, odakle ljubav za tom plemenitom vještinom, sama je pojasnila.

„Nešto više od dvije i pol godine treniram boks. Počela sam u BK Zadar i u te početne dvije godine ja „jesam“ i „nisam“ bila baš u boksu. Istina, trenirala sam, izlazila na mečeve ali nikad se tome nisam posvetila ono baš kako treba, da budem unutra sto posto. Prije pola godine prešla sam u BK Sveti Krševan i od prvog dana, prvog treninga to je bilo to. U meni se probudila nova želja, pravi poriv za boksom. Svaki dan treniram dva puta, jedino vikendom je predah, Vjerujte, ovo je sada moj život, ništa drugo me ne zanima“.

Ima za sada Lucia i zavidan broj mečeva kako ovdje u Hrvatskoj tako i na međunarodnom planu a nastupala je i za reprezentaciju Hrvatske.

„Dvanaest mečeva sam odradila do sada a tri puta sam branila boje Hrvatske. Od dolaska u Sveti Krševan odradila sam u Hrvatskoj dva meča i oba sam dobila prekidom. Nakon toga dobila sam poziv za reprezentaciju na velikom turniru A kategorije u Srbiji (Kup nacija). Odradila sam dobar meč ali sam izgubila tijesno na bodove 2:1“.

Medalje također  ima u svojim vitrinama.

„Prije dvije godine na državnom sam bila druga. Pobijedila me Nives Radić, presudilo je njezino ogromno iskustvo dok sam prošle godine teško pokradena. I dan danas imam grč radi tog meča, sanjam uzvrat da pokažem da sam nezasluženo izgubila“.

Najdraži mečevi do sada.

„Taj u Srbiji protiv cure iz Novog Zelanda bio mi je najteži ali baš drag meč iako sam ga izgubila. A dva su mi posebno draga i to posljednja koje sam odradila u Hrvatskoj, jedan na Zagreb openu a drugi na 1. kolu boksačke lige. Tu sam pokazala svoju do sada najbolju stranu i veliku želju za radom. Te borbe su mi prava smjernica kako trebam dalje nastaviti“.

Postoji li strah uoči ulaska u ring.

„Ma daleko od toga, ne postoji strah. U klubu spariram s dečkima i nema onoga da oni meni popuste zato što sam cura. Svaki sparing je kao meč, nema popusta, ja ga shvaćam kao borbu za titulu“.

Idol.

„Nije neka cura, ha, ha to je Antony Joshua. Sviđa mi se njegov način boksa i njegovo ponašanje u ringu.“

Najveća želja.

„Kao i svakom pravom sportašu to je nastup na Olimpijskim igrama. To mi je neostvareni san i sve sam tome podredila. Učinit ću sve što mogu da se jednom okušam na toj najvećoj smotri“.

Ono što ju sada očekuje.

„To je u Kutini prvenstvo Hrvatske. Nastupit ću kategoriji do 75 kilograma. Što želim tu, samo zlato, po njega idem, spremna sam i vjerujem da ću ga i osvojiti“.

Sama Lucia i završila je ovaj naš razgovor.

„Lijepo je čuti kako od svog tako i od ostalih trenera riječi hvale i kad ti kažu: uspjet ćeš. To mi puno znači. Najviše sam zahvalna svom treneru Nenadu Mitroviću i njegove riječi su mi najbitnije. Uz njega  najveća podrška mi je obitelj te prijatelji. Sve ovo za mene je nagli preokret,dan se svede na trening i odmor kući. Kroz život sam bila u dosta sportova, a niti za jedan nisam rekla "to je to", to želim biti, to želim raditi. Bilo mi je bitno samo da sam u pokretu da se bavim sportom. Ovo sada je već nešto drugačije. Sad živim taj pravi sportski život. Ovo radim iz ljubavi i ništa mi nije teško. Kad nešto voliš onda ti ništa nije napor, svaki trening, svaki meč meni je samo dodatni izazov i novo veliko iskušenje koje želim odraditi na najbolji mogući način“.