Ako ne bakalar, zelje i manule

Paljenje badnjaka, odnosno panja masline ili nekog drugog drveta, zamijenilo je kićenje drvca i potrošačka groznica, no stari božićni običaji još uvijek žive, najviše putem kulturno-umjetničkih društava i udruga.

Tako i članovi ugljanske udruge "Điran" prenose mlađim generacijama sjećanja na neke davne badnjake na otoku.

"Na Badnjak se poštivao post. Kuvao se bakalar, ako si ga imao, ako ne - kuvalo se zelje i frigale manule.Obedvalo se u podne, a popodne se fregala kužina: komin se očistio od luga jer se morao spremati za peći frite. Posli večere smo mi dica sili na slamu i prebirali ča smo dobili." - rekla nam je jedna od članica Udruge Điran iz Ugljana.

Iako je bakalar danas najčešće na stolu u priobalju i na otocima, ne mogu ga priuštiti sva domaćinstva. Kaljski agronom Ante Kolega navodi kako je tradicionalno na otocima za Badnjak na stolu bilo i drugih ribljih delicija.

"To je bila druga suha riba - tzv.landrovina koja se sušila ljeti na suncu i dočekala bi zimu. Tu su bili sušeni oslići, sušena pasovina odnosno morski psi, durgi sušeni proizvodi iz mora kao mušuni ili primjerice sušeni golubi. Sušena riba golub je bila najbolji specijalitet." - kaže Kolega.

Svi stariji otočani pamte još jedan božićni običaj u kojem  uživali i stari i mladi, to je koledanje.

" Ja se sjećam tih pjesama koje su značile stvaranje novog života. Toliko smo se veselili zatim pjesmama i darivanju od kuće do kuće. To je  jedna od najdražih uspomena mog djetinjstva ", prisjeća se dr. Kolega.

U svakom slučaju stari običaji odišu s više zajedništva i duha a s manje potrošačkog mentaliteta, čemu bi trebalo težiti danas. Sretan vam Božić !