Hrvatski radio

Radio Zadar

Danas u Ćakulama o ribolovu s tunjom - lovu iz ruke

06.08.2021.

10:33

Autor: Boris Bulić

Foto/Boris Bulić

Foto/Boris Bulić

Foto: - / -

Suvremeni pribor nudi sigurnost, bolju kontrolu, brzinu, a onda i mogućnost kvalitetnijeg rezultata. No postoji i nešto što se među ribolovcima zove i ribolov iz gušta. Stoga svaki ribolovac, vrati staroj tunji od koje je sve i počelo.

No za razliku suvremenog pribora, pribor za lov 'iz ruke' na tradicionalan način može biti znatno kompliciraniji.

Suvremeni ribolov podrazumijeva korištenje suvremenih ribolovnih alata u prvom redu štapova i rola. No činjenica je da mnogi ribolovci, ne nužno starije generacije, i dalje love na ruku. Osim toga i u ribomaterijalima se može vidjeti puno ribolovnih kompleta koji su namijenjeni upravo ribolovu iz ruke. Koji je razlog tome i zašto bi itko koristio tradicinalni, da ne kažemo zastarjeli način i pristup kad postoji nešto suvremeno što mudi sigurniji pristup i bolji ulov, pitanja su koja često iskaču u prvi plan kad se vidi nekoga tko lovi iz ruke?

Istina je da suvremeni pribor nudi sigurnost, bolju kontrolu, brzinu, a onda i mogućnost konačnog kvalitetnijeg rezultata. No postoji i nešto što se među ribolovcima zove i ribolov iz gušta. Svakome je ribolovcu taj ribolov iz gušta poseban doživljaj. Naime, svi se mi u mnogim životnim situacijama pokušavamo pomalo vratiti u prošlost i osjetiti barem na kratko onaj dah nostalgične sjete iz vremena kad smo imali možda manje briga i problema, kad smo po prvi puta osjetili neki miris, okus, ili dah pučinskog vjetra ispunjenog mirisima neotkrivenog mora.

Upravo sve to u sebi imaju tradicionalni načini lova ribe, taj nekakav dah prošlosti koji ribolovu daje posebnu draž. I upravo se stoga svaki ribolovac, prije ili kasnije, barem na kratko, vrati staroj tunji od koje je sve i počelo.

Pribor za suvremeni ribolov nije teško složiti. Ukoliko imate nešto prakse to možete i sami napraviti, a ukoliko ste ljuti početnik, pomoći vam može prijatelj ili trgovac ako mu se svidite i ako je raspoložen. Možda taj pribor neće biti vrhunski komponiran, ali će vjerojatno biti funkcionalan. Iako se može činiti da je tradicionalna tunja na motovilu, samom činjenicom da je 'samo' namotana na komad pluta, jednostavna da jednostavnija ne može biti, samo pogrešan odabir najlonskog monofila može običan ribolov pretvoriti u nerazmrsivu gužvu očaja na moru.

Dakle, važno je napomenuti da suvremeni ribolovni pribor, ne znači smo upotrebu role i štapa, već i svih ostalih komponenti od kojih je formiran ribolovni set.

Stoga kad govorimo o tradicionalnom ribolovu možemo govoriti zapravo smo o tome lovi li se iz ruke ili pomoću štapa, jer, osim starih motovila, starih struna i udica na tržištu zapravo više nema

Tako je i ovdje je, baš kao i u ribolovu suvremenim priborom, prva je postavka odabir opreme prema namjeni, odnosno načinu na koji želimo uloviti ribu i prema ciljanoj vrsti.

Premda se kod nas pribor za lov ribe iz ruke općenito naziva tunjom s iznimkom panule, službeni naziv pribora, odnosno tehnike za obalni ribolov iz ruke je odmet.

Odmeti se mogu formirati na tri osnovna načina pa u tom smislu razlikujemo odmet lake, srednje i teške konstrukcije.

Odmet lake konstrukcije je najrašireniji od svih odmeta. Sastoji se od strune, u pravilu najlonskog monofila promjera od 0,20 do 0,30 milimetara na kojem se nalazi jedna do dvije vezane udice širine luka 5 do 8 milimetara s malim olovnim otežanjem. Ovaj je pribor namijenjen lovu sitnije ribe, koja se lovi tako da se naješkane udice izbace što je moguće dalje od sebe, te dok sistem polako tone, održavajući strunu napetom, preko prsta pokušava detektirati riblji griz i po potrebi kontrirati. Budući da se u ovakvom ribolovu koriste tanje strune jako je važno da struna bude mekana i da se u slaganju ne kovrča već da uredno i meko pada. Naime, bilo da se lovi sjedeći ili stojeći, struna se u privlačenju mora odlagati, ili na podlogu na kojoj stojimo ili na vlastita koljena, što i jeste najčešći slučaj dok lovimo sjedeći. Ukoliko je struna prežilava, tada će zabacivanje biti praktički neizvodivo.

Zogulin se može postaviti na spoju između osnovne strune i fluorokarbonskog predveza, dok je olovno otežanje, ukoliko je uopće i potrebno, minimalno, najčešće u obliku sačme, postavljeno neposredno iznad zogulina.

A samo motovilo bi trebalo biti veliko kako bi i struna imala što je moguće manje pregiba što je jako važno radi postizanja krajnjeg dometa.

Ciljana lovina s ovakvim priborom su bugve, šaruni, ušate, salpe i cipli, ali i špari, knezovi kao i sva sitnija uzobalna riba uključujući i lokarde, skuše i šarune koji se katkad skupe oko barke, privučeni brumom ili noću svjetlom.

Premda često i nisu baš sitne, ove posljednje su zapravo 'lutajuće' ribe koje se rado bacaju na ješku ponuđenu na ovaj način i poseban ih je gušt tako loviti.

No ako je ciljana lovina u startu krupnija i opreznija tada ćemo koristiti odmet srednje konstrukcije i to najčešće tehnikom á volo. Ovaj odmet za razliku od ostalih nema nikakvo olovno opterećenje pri čemu se jedna udica širine luka od 8 do 15 milimetara nalazi na kraju dužeg fluorokarbonskog predveza koji se s osnovnom strunom spaja samo preko spojnog čvora. Lov ovakvim sistemom zahtijeva posebno pažljivo ješkanje tako da riba ne može osjetiti udicu i otkriti prevaru. Osnovna struna ne bi trebala biti tanja od 0,35 milimetara, a predvez od 0,27 milimetara. Budući da se na ovaj način u pravilu love veći primjerci, osnovna struna bi trebala biti mekša i malo istezljivija prvenstveno zbog amortiziranja trzaja zakačene ribe prilikom izvlačenja.

S ovakvim je priborom, budući da nema nikakvo dodatno otežanje osim ješke, idealno loviti na mjestima na kojima kurenat nije previše izražen. Isto bi tako trebalo koristiti lagane udice, izrađene od posebno lakih i nosivih legura, kakve su primjerice udice Fast grip ili oni lagani modeli koje potpisuje popularni Daichi.

Posljednji odmet je odmet teške konstrukcije koji je kao takav namijenjen lovu najvećih i najborbenijih riba poput ugora, murina, zubataca, pagara i kirnji.

Dvije su izvedbe ovog odmeta: s kliznim i fiksnim olovnim otežanjem. Kod kliznog otežanja, olovnica se nalazi na osnovnoj struni pri čemu joj je hod prema udici ograničen spojnim zogulinom iza kojeg se nalazi fluorokarbonski predvez dužine 50 do 80 centimetara s jednom udicom širine luka od 15 do 25 milimetara.

Kod fiksnog olovnog otežanja, olovnica se nalazi na kraju sistema a iznad nje se mogu vezati jedna do dvije prame različitih dužina.

Kod ovog načina otežanja može se koristiti i klizna prama, takozvana 'žičara' koja se s naješkanom udicom, nakon što se olovnica zabaci, preko kopče spušta u more tako da otklizi prema olovnici. U ovom posljednjem slučaju se najčešće za ješku koristi živa riba, knez, cipal ili špar.

Osnovna struna, bez obzira na tip otežanja, mora biti velike nosivosti, promjera rijetko ispod 0,90 milimetara i s predvezom promjera najčešće tek 0,10 milimetara tanjim od osnove. Naravno, ako je ciljana lovina ugor tada predvez treba biti od sajle.

Budući da se radi o priboru s teškim olovnim otežanjem, u prošlosti se sistem odmeta teške konstrukcije nije zabacivao, već se barkom odvlačio i spuštao na lovnu poziciju dok se drugi kraj strune vezivao za obalu. Na taj bi se način položilo više sistema tako da su ulovi uvijek bili vrlo izgledni.

A kad se na takav sistem objesi neka riba tada počinje pravo veselje. Srce je u grlu i svaka sekunda je ispunjena krajnjim ushitom. Struna se pažljivo slaže jer se nikada ne zna kad će se morati popustiti natrag.

I da li je u takvim situacijama lakše loviti štapom i rolom? Svakako da jeste. A što je od to dvoje veći gušt trebalo bi upitati bilo koga tko je na ruke na stijenama izvukao ribu težu od tri kilograma. Iskreno, mislim da većeg gušta od toga nema.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.