Dorotea (18): " To što ne vidim i nije neki problem"

Dorotea Badžoka, učenica je 3. razreda Ekonomsko - birotehničke i trgovačke škole u Zadru. Iako slijepa, nedostatak vida nimalo je ne sputava da istinski uživa u životu i koristi svoje brojne talente: lijepo pjeva, svira klavir, harmoniku, piše literarne i novinarske tekstove.

Puna humora i veselja Dorotea poručuje: "Treba život iskoristiti najbolje što možeš."

 Dorotea Badžoka nedostatak vida nadoknađuje na mnoge načine i ne smatra to nekom barijerom:

    Naprotiv, ja sam jednaka sa svima ovdje u razredu. Svi su me super prihvatili i ja njih. Super smo ekipa. A u životu nikada nisam imala nekih problema zato što ne vidim. Nitko me nikada nije gledao da nisam ravnopravna s drugima zato što taj problem i nije toliki problem. To je samo jedan križ koji treba nositi i to je to.

Planira studirati pravo ili teologiju. Još se nije odlučila ali zna da bi jako voljela u budućnosti raditi s djecom.

   Voljela bi biti profesor jer cijenim profesore. To je netko tko nam prenosi znanje i divim se ljudima koji rade taj posao. Nitko ne može biti profesor ako ne voli djecu i ne radi sa srcem. Vjera u mom životu je prva jer sve što radim, radim na slavu Boga.

Dorotea voli pjevati, završila je osnovnu glazbenu školu, a sada svira harmoniku.

Klasika mi je dobra ali klasika je za opuštanje, a ja volim nešto žešće, smije se Dorotea.

Dorotei u redovnom pohađanju nastave pomaže lapotop prilagođen radu slijepih, ali ima i sreću jer su je kolege iz razreda prihvatile kao i ona njih, a razrednica prof Tatjana Stupin više nego ponosna na svoj treći H Ekonomsko birotehničke i trgovačke škole:

Od prvog razreda pa do danas ugodno ozračje vlada u razredu. Radna je atmosfera. Dorotea je sasvim ravnopravna sa nama i uopće ne uočavamo razliku. Ugodne su nam rasprave o književnim djelima. Možemo malo kvalitetnije raditi hrvatski jezik. Lijepo se svi slažemo. Doista sam zadovoljna kao razrednica s mojim razredom.

Učenici:

Vrlo draga osoba, komunikativna, s njom se može dobro zabaviti i jako se puno voli smijati.

Svi smo je prihvatili i ona nas. Međusobno se pomažemo.

Volimo Doroteu i ona voli nas.

Asistentica Antonija Petrina:

Osobna sam Doroteina asistentica još od osnovne škole, od 6. razreda i zapravo smo kao mala obitelj

Dorotea je itekako svjesna truda i ljubavi svoje obitelji:

Mogu nešto iskreno reći: Sve što sam u životu postigla mogu biti zahvalna roditeljima. Jer ovo što su oni uložili u mene, taj trud koji su cijeli život ulagali u mene i u koji ulažu mogu biti njima zahvalna. Ne bi dogurala do ovdje da nije bilo truda mojih najbližih i da nije bilo njihove potpore.

Glupavo je da dani prolaze uzaludno. Treba život iskoristiti najbolje što možeš kako bi poslije znao da si nešto dobro napravio i da si ispunjen, poručuje nam ova simpatična i hrabra Zadranka.