Jedna lijepa priča

Svjetski dan osoba s "dawnovim" sindromom obilježava se 21. ožujka. Poslušajte priču o Ivanu koji pohađa redovnu školu u kojoj su ga svi odlično prihvatili... I ne samo to, svoje kolege iz razreda, na najbolji mogući način poučio je kako prihvatiti i cijeniti različitosti.

Ivan ima 11  godina. Ide u  četvrti razred. Školu obožava.

Ivan Periša: 

Reci nam Ivane...DA..jel voliš matematiku?  DA koliko?...bija bija..... 

Ivan je dječak s downovim sindromom. Razigran, nasmijan,veseo. Govori na svoj način, dobro poznat učiteljici, asistentici u nastavi, posebno djeci. Prijateljica Lara Zrilić tako kaže: 

Ivan je drag, prijateljski uvijek raspoložen, uvijek se igra, riješava svađe..ako se svađamo kaže učiteljici pa prekinemo svađu. 

Od prvog dana Ivan je odlično prihvaćen u razredu, kaže nam učiteljica Katarina  Prnjak i  dodaje kako je njegova posebnost uvelike obogatila ovaj razred.

On je naš razred učinio bogatijim na način da se bolje slažu, bolje razumiju, lakše prevladavaju teškoće. 

Kad riješi zadatak, Ivan pozove učiteljicu. Ona pogleda zadatak... 

Evo ti još jedan bravo. Bravo Ivane! 

Pljesak i za roditelje i za učiteljicu, na dobro obavljenom odgojnom zadatku. Suzana Periša, Ivanova majka. 

Ovo je ne lijepa, prelijepa priča usudila bi se reći možda najljepše 4 godine Ivanova života od kada je rođen. 

Život s Ivanom koji odnedavno ima i malog brata Gabrijela prava je sreća. Bogatstvo. Govori nam to Ivanova mama, ali upozorava - sustav je nepripremljen i trebao bi više pomoći. A tada bi ovakvih priča, sasvim sigurno, bilo puno, puno više.