Kada more poplavi

Jedna lasta ne čini proljeće kaže stara uzrečica no kada se na nebu pojavi nekoliko stotina, onda je proljeće nedvojbeno, ako ništa drugo barem jako blizu. Isto je tako i pod morem. No proljeće je stiglo i situacija je u podmorju bitno drugačija nego prije mjesec dana. 

Temperatura mora je inače okidač za mnoge životne procese na našem planetu pa tako i u podmorskom svijetu. O temperaturi mora ovisi riblji metabolizam što je nama ribolovcima jako važno jer je temeljno u pozadini intenzitet i količina hranjenja. No pored toga temperatura mora je jako bitna i za mrijest. Tako se neke vrste uopće neće mrijestiti ukoliko se ne poklope svi temperaturni uvjeti, dok će kod mnogih mrijest kasniti ili pak uraniti ukoliko se temperatura ne podudara s njihovim potrebama.

Zima koja je sada na sreću daleko za nama je period kada je većina Jadranskih vrsta inertna jer niske temperature mora djeluju na riblje organizme tako da usporavaju većinu procesa.

U skladu s tim se i najveći broj udičarima atraktivnih vrsta povlači u dublje slojeve mora gdje u temperaturno stabilnijim slojevima čekaju proljeće i zatopljenje. Zimovnici se za svaku riblju vrstu nalaze na različitoj dubini. I dok će neke vrste otići i do 70 metara dubine, neke uzobalne neće prijeći granicu od tridesetak metara. To su uglavnom pridnene ili talne ribe koje su svojim životnim navikama i potrebama vezane uz samo dno ili eventualno uz sloj mora neposredno iznad dna.

No pučinska riba ne roni u potrazi za temperaturno stabilnijim morem. Za razliku od pridnenih vrsta koje se ipak mogu i zimi loviti, brojne pučinske ribe su tijekom zime većini ribolovaca potpuno nedostupne. Neke se od tih vrsta zimi, dok je more hladno, potpuno povlače iz Jadrana zimujući u Mediteranu gdje se i mrijeste kakav je slučaj primjerice, s trupom dugokrilcem koji je većini ribolovaca poznatiji pod nazivom albakor.

Druge vrste pak ne napuštaju Jadran, ali se zato drže pučine ni ne približavajući se obali. Razlog tome nije nepoznat. Baš kao što se more u dolasku zime sporo hladi ponašajući se kao velika termoakumulaciona peć, nakon zime se, dolaskom proljeća jednako sporo grije. U takvoj je situaciji 'debelo more' temperaturno puno stabilnija sredina koju pučinska riba koristi kao svoj zimovnik.

Osim toga, i sitna plava riba koja je temeljna hrana krupnijoj plavoj ribi drži se iste stabilne zone, zadržavajući na taj način i krupniju ribu okupljenu oko tog uvijek otvorenog švedskog stola.

A povratak plave ribe u zone koje su ribolovcima ipak dostupnije ne događa se preko noći. Baš kao i većina drugih organizama, tako i plava riba osjeća proljetni nemir i buđenje iz zimske letargije.

Kut upada sunčevog svjetla postepeno postaje drukčiji zbog čega i dan duže traje, a što rezultira, osim postepenim podizanjem temperature i razvojem fitoplanktona, koji sa sobom povlači i ekspanziju zooplanktona, a što je osnova ogromnog hranidbenog lanca. Naravno, krupnija plava riba time dobija širi prostor jer bez hrane se ne može. Postepeno proširujući svoje rute prilazi vanjskom otočkom nizu, a onda polako, i u početku samo sporadično, počinje zalaziti i u kanale.

U trenutku kada more dosegne temperaturu od magičnih 15 stupnjeva Celzijusa, temperaturne barijere za veliku plavu ribu nestaju čime cijeli Jadran postaje jedno veliko hranilište. Naravno, u skladu s porastom temperature i sitna plava riba prilazi obalnom dijelu držeći sasvim nenamjerno u svojoj neposrednoj blizini i krupniju plavu ribu.

Tuna, iglun i iglan, temeljne lovine u big game fishingu su tek tri vrste koje slijede ovaj temperaturno hranidbeni trag. Luc, palamida, trupac, trup dugokrilac i lampuga, koji zbog svojih karakteristika i gabarita čine skupinu riba koje se love takozvanim little big game fishing tehnikama, također su pravi ovisnici o magičnim stupnjevima celzijusa.

One se love tehnikama koje su zapravo gotovo identične big game fishing tehnikama s tom razlikom što je pribor koji se pritom koristi gracilniji, finije izvedbe i daleko manje nosivosti, svojim gabaritima u potpunosti prilagođen sportskom pristupu za ove vrste.

Pored tih 'little big game fishing' vrsta, postoje još nešto manje ribe koje se aktiviraju u gotovo identičnim uvjetima pri čemu vrlo često prilaze samom kraju čime postaju lovina dostupna i obalnim ribolovcima, u prvom redu spinnerima. Lokarde, skuše i šaruni u toplijem dijelu godine su stalno prisutni u uzobalju, ali ih zimi gotovo nema. Poneki osamljeni primjerak je u pravilu izuzetak, jer su i ove vrste ovisne o temperaturnom obrascu. I upravo tih spomenutih 15 stupnjeva aktivira i ove vrste nakon čega se može reći da je proljeće stiglo i u podmorje.

Veća jata ovih riba tada konstantno cirkuliraju uz obalu na dubini od površine pa do nekih 25 metara dubine dok se u suton približavaju samom kraju. Posljednje zrake sunca koje u zimskom periodu na rive izvlače lignjare, u proljeće su spinnerima ključni trenutak. Tada do punog izražaja dolaze silikonci otežani jigg glavama kao i shore jigovi, kastmasteri i sve varalice koje mogu letjeti daleko, a svojim gabaritima ne premašuju gornje dimenzije potencijalnih ulova. To su u principu varalice duge oko 7 centimetara s izuzetkom silikonaca koji mogu ići do 9, a katkad i do 11 centimetara.

Od vjetrova, sve ove vrste vole lagane do umjerene vjetrove zapadnog smjera što je potpuno u skladu s godišnjim dobom. Naime, u vrijeme kada more dosiže petnaestak stupnjeva, marčane su bure za nama, a maestral postaje svakodnevni vjetar i to stanje traje sve do kasne jeseni.

I premda se na pametnim mobitelima mogu otkriti i pratiti temperature mora, ili se pak jednostavnim pogledom na ploter može ustanoviti trenutna temperatura, puno je pouzdanija dojava stalnih panulaša ili profesionalnih ribara koji će definitivno prvi uočiti prisustvo ovih riba.

Tako plivarice u pravilu prve počinju među kašetama srdela donositi i pokoju kašetu lokardi s ponekim lucem ili palamidom dok nekako u isto vrijeme ili neposredno iza, uzobalni panulaši koji noću traže brancine počinju izvlačiti i šarune, poneku lampugu pa i palamidu. U početku su to samo sporadični ulovi koji u vrlo kratkom vremenu postaju pravilo, tako da se u ribolov može ići ciljano.

Pribor za lov ovih riba ne mora biti spektakularan. Malo kvalitetniji panulaški pribor će bez problema izaći s većinom ovih riba bez obzira na razmjere lovine. Naravno, može se loviti i iz ruke u čemu posebno uživaju svi tradicionalisti.

Varalice koje s povlače u panuli namijenjenoj sitnijoj plavoj ribi su dužine do 9 centimetara, kreirane tako da mogu podnijeti brzinu od 3 do 7 milja. Malo je wobblera koji mogu podnijeti brzinu povlačenja iznad 5 milja pa su za takve brzine primjerenije metalne žlice i opterećeni silikonci.

Sve se ove varalice povlače tridesetak metara iza plovila u površinskom sloju mora. Ipak katkad se dogodi da se riba spusti u nešto dublje slojeve, što je čest slučaj s dnevnim šarunima kada panulu treba potopiti na tu dubinu.

Tradicionalisti koriste varijacije viške panule, suvremeni ribolovci raznorazne inačice gvardijana ili onih marinero-uvijenih olovnica, no posebno se učinkovitim pokazalo umetanje dakrona. Na udaljenosti od desetak metara od predveza u sistem se ubacuje pet do deset metara dakronske strune s olovnom jezgrom. Ako je spoj izveden prema pravilima, tada je nosivost neupitna, a zahvaljujući integriranom otežanju, lovna dubina zajamčena. Neželjenog otpora koji stvaraju eksterne olovnice u povlačenju nema tako da je kontakt s lovinom više nego direktan, a što je najljepše lovina se do kraja može privući štapom i rolom.

Jedan od posebno omiljenih i sve popularnijih načina lova proljetne plave ribe je lov na sidru s lagano otežanim sistemom.

Dok se iz barke love arbuni i ostala pridnena riba klasičnom kančenicom, u more se spušta još jedan sistem na dubinu od možda desetak metara. Na metar od udice vezane na kraju sistema postavlja se oliva olovnica do deset grama težine. Udica se naješka srdelom i to je sve. Olovnica ima zadatak ne dopustiti isplivavanje ili preveliko zanošenje u slučaju kurenta. Riba će u svojim rutama prije ili kasnije naići na ponuđenu srdelu nakon čega preostaje samo izvući je na brod.

Problemi mogu nastati jedino ukoliko se na udici nađe riba veća od očekivanog zbog čega kočnica na roli treba biti ranije dobro ugođena, a ako se lovi iz ruke, tada sa strane treba imati nekoliko metara otpuštene strune što je pričuva za pravovremenu reakciju.

Ako se lovi štapom tada problema ne bi trebalo biti no ako se lovi iz ruke tada je idealno da kraj strune na motovilu, znači kraj suprotan onome na kojem su udice, vezan u omču proviruje ispod svih namotaja kako bi se strunu po potrebi moglo nadovezati s namotajima s pričuvnog motovila. Naravno, ovo vrijedi samo za ekstremne situacije i posebno velike ribe. Tada se u principu tako nadožuntana struna zajedno s motovilom po potrebi baca u more, naravno, vezana za nekakvu plutaču pa se čeka da se riba umori.

No riba do 5-6 kilograma težine ne bi trebala stvarati osobito velike probleme ni manje iskusnim ribolovcima.

Panula je standardno jednostavna stvar, osim kad se na površini uoči jato razigrane plave ribe. U toj situaciji većina početnika barkom krene pravo na jato koje se tada u pravilu 'raspolovi' i uroni, nakon čega ga je teško ponovo naći.

Za razliku od tog, potpuno pogrešnog pristupa, obilaskom jata i povratkom na liniju po kojoj se prilazilo jatu, s tim da je panula puštena iza barke oko 50 metara, varalica će se prošetati po rubu jata, a što će sigurno rezultirati ulovom. Prije nego li se jato preseli ili uroni, vješt ribolovac s lakoćom na taj način može nasukati više primjeraka.

A jedan, meni osobito zanimljiv i atraktivan način lova tako razigrane ribe je spinning s barke. Jatu se treba približiti što je moguće bliže te izbacivanjem dalekometnih varalica pokušati se dobaciti do jata. Ukoliko se u tome uspije, griz bi trebao uslijediti trenutno.

Važno je u prilazu jatu dobro procijeniti udaljenost i inerciju pa zadnjih dvadesetak metara prilaza, ako je moguće, odraditi s ugašenim motorima kako se jato ne bi nepotrebno uznemirilo.

A ukoliko je u panuli ciljana lovina lampuga, tada brzinu treba obavezno podići iznad 5 milja. Ako se lampuge ne love, za brodom se na konopcu dužine oko 8 metara može povući zelena boca u kojoj se obično pakira mineralna voda. Taj postupak u pravilu uspješno privlači lampuge, naravno, ukoliko ih uopće ima u neposrednoj blizini.

Također, ako se ulovila prva lampuga, ne treba je spremati u jaceru već je treba vezati baš poput spomenute boce i tijekom panulanja nastaviti vući za brodom.

I još jedan detalj - bilo da se lovi panulom, driftingom ili iz usidrenog broda brumanje može biti od velike pomoći. Idealno je da brum bude potpuno tekući, isključivo na ribljoj bazi. U tu je svrhu najpraktičnije koristiti skašene srdele. Brum se periodički prosipa u more što bi ribu, ukoliko je prisutna, trebalo potpuno razdražiti.

I ako se sve odradilo prema pravilima igre tada još samo preostaje lovinu otkrviti, pospremiti na hladno, a kad se vratite na suho okupiti ekipu i sa gradelama do kraja uživati u ovim modrim proljetnim poklonima.