Hrvatski radio

Radio Zadar

Koju boju odabrati za što efikasniji ribolov?

03.12.2021.

08:00

Autor: Boris Bulić

Foro: Boris Bulić

Foro: Boris Bulić

Foto: - / -

Jeste li znali da su boje u ribolovu itekako važne? Boje su važne i kod boje strune i u zavisnosti od ribolovne tehnike, odnosno zone lova bira se različita boja strune.I olovnice mogu biti obojane, također i udice. O svemu tome Boris Bulić u današnjoj emisiji od 11.15 sati.

Teško da postoji ribolovac koji barem jednom nije zastao u dilemi nad strunama, odmjeravajući kritički neki najlon crvene i drugi prozirnoplave boje. Kojeg od ta dva uzeti? A kada pogled otkrije još desetak istih kalema ispunjenih strunama potpuno različitih boja ta dilema istog trena prerasta u potpunu zbunjenost. Boja strune, ali ne samo strune već i svih ostalih ribolovnih komponenti, u ribolovu je u mnogim situacijama bitna stavka o kojoj nerijetko ovisi konačan ishod.

Premda se more, kada su u pitanju boje vidljive golim okom, ponaša kao filter pri čemu se promjenom dubine boje postepeno gase, ribe očito malo drukčije doživljavaju obojane površine. Ono što je za naše oko sivo ili plavičasto, za riblje oko očito ima nekakav drukčiji izgled. Širina spektra boja koji naše oko jasno razlikuje ne mora se nužno poklapati i sa širinom spektra kod špara ili škrpine. Nažalost, znanstvena istraživanja tog fenomena su provedena tek kod nekoliko vrsta i to djelomično, tako da se u određivanju onoga što je vidljivo ili nevidljivo, odnosno dopadljivo ili nedopadljivo najčešće moramo rukovoditi vlastitim iskustvom.


ŠTO JE S BOJOM ŠTAPA?

Boja štapa i role je u pravilu manje bitan detalj, barem sa ribolovnog stajališta. Premda ne postoje muški i ženski modeli, ružičasti štap će teško biti prvi izbor većini muških ribolovaca.

Ipak boja štapa može biti bitna i to ponajprije kod varaličarskih modela koji su u pravilu obojani u tamnije tonove koje ne privlače pažnju i ne plaše lovinu.

No za razliku od role i štapa, boja strune je i itekako bitna. U zavisnosti od ribolovne tehnike, odnosno zone lova bira se različita boja strune. Upredenice predviđene za vertical jigging ili spinning, najčešće su pojasno obojane različitim bojama pri čemu se boje izmjenjuju u pravilnim dužinskim intervalima. Tako ribolovac, ako pažljivo prati što se događa, u svakom trenutku može znati koliko je strune u moru.

Kod surfcastinga se često koriste živo obojane strune, pink, narančaste ili fluorescentno žute kako bi ribolovac što lakše odredio pravac pružanja strune tijekom lova što je u ribolovu na velikim distancama pogotovo pri jačem vjetru i kurentu jako važna stavka.

Žive boje strune se koriste i u spinningu no pritom se jako vodi račina o korištenoj nijansi pri čemu je ružičasta 'pink' boja najčešća upravo zbog spomenutog morskog filtera. Naime, takve su strune jasno vidljive samo do površine mora dok se nakon potapanja gotovo trenutno približavaju donjoj granici vidljivosti.

Klasične strune su uglavnom prozirnomorske boje ili pak bojom prilagođene boji dna, smeđih i zelenkastih tonova. Pojedini proizvođači bojaju strune šatirano, tako da boje u pojasevima imaju različiti intenzitet pri čemu se još i pretapaju. Klasičan primjer takvog bojanja je davno još primijenjen na, starijim ribolovcima jako poznatom DAM-ovom najlonskom monofilu Damylonu. Konačan efekt takvog bojanja bi trebao biti nemogućnost sagledavanja strune kao cjelovite čime se kod lovine postiže manja podozrivost. Dakle riba tako pojasno šarenu strunu ne može doživjeti kao nit a što je jako važno u lovu vrsta koje pamte i koje su vidjele kako im rodbina nestaje povučena takvom niti prema površini.

Da, naravno da završavaju, ili bi barem trebale završavati fluorokarbonom. Dakle, fluorokarbonske strune su posebna priča jer imaju koeficijent loma svjetlosti vrlo blizu koeficijentu loma svjetlosti mora tako da nakon potapanja postaju praktički nevidljive. Važno je naglasiti da fluorokarbonske strune nisu potpuno nevidljive već samo bitno manje vidljive od klasičnih struna.

I premda je ta 'nevidljivost' gotovo potpuna, mnogi proizvođači svoje fluorokarbonske strune bojaju u narančaste, zelenkaste ili ružičaste tonove različitog intenziteta čime se postiže još nešto manja vidljivost.

Bez obzira za koji se fluorokarbon odlučili, svakako je bolji od klasičnog najlona.


I OLOVNICE U BOJAMA 

Naravno, i olovnice mogu biti obojane s tim da je priča o obojanim olovnicama stara koliko i ribolov. Temeljno pitanje koje se vezuje uz boju olovnica je želi li se olovnica predstaviti kao vidljivi ili nevidljivi element? Ako je u pitanju vidljiva prezentacija tada su u igri crvena narančasta, žuta i bijela boja koje su najvidljivije u sivom spektru podmorja. Nasuprot tome, ukoliko se želi ostvariti nevidljiva prezentacija tada se koriste standardno gole, po mogućnosti već oksidirane olovnice. Naravno, u skladu sa željama i očekivanja kupaca u ponudi su i olovnice različitih prirodnih boja i tekstura mimikrijski prilagođene pješčanom, kamenitom i, zatravljenom ili muljevitom dnu.

U principu, olovnica bi u većini situacija trebala biti manje-više nevidljivi, element koji nam služi za potapanje ješke pri čemu ona sama ostaje neutralna. Izuzetak su, primjerice, olovnice namijenjene lovu arbuna koje u crvenoj verziji provjereno pozitivno utječu na konačan uspjeh, ili olovnice za lov kantara koje bi trebale biti crne.

Naravno, izuzetak su i olovnice koje se koriste u noćnom ribolovu ili u ribolovu na većim dubinama gdje se često koriste fluorescentni premazi zahvaljujući kojima olovnica pod morem svijetli. Takvim se pristupom u pravilu ostvaruje privlačni gotovo hipnotički efekt kojem noćni lovci ne mogu odoljeti

I UDICE SE TAKOĐER BOJAJU

Naši zapadni susjedi s kojima dijelimo more, još su davno na tržište izbacili sbirolino ili bombardu. To je otežanje koje se koristi kada se želi postići znatno dalji domet uz maksimalnu neutralnost, a što se koristi prvenstveno u spinningu ili postavama sa živom ješkom tipa á volo. To su uglavnom jajolika otežanja sa antenom, nalik klasičnom plovku koja se proizvode u tonućoj i plivajućoj izvedbi, najčešće u tri boje – bijeloj, crnoj i prozirnoj čime se u zavisnosti od doba dana i prozirnosti mora omogućuje savršena prezentacija.

Dakle, to se otežanje postavlja 60 centimetra do metar iznad varalice ili naješkane udice da bi nakon zabačaja i potapanja postalo neutralno, gotovo nevidljivo. Idealno za lukave brancine…

Ne možemo ne spomenuti peškafonda i metalne jigove koji u principu pršte od boja.

Udice se također bojaju i to na razne načine. Jedan od najuobičajenijih načina je metalizacija. To je postupak u kojem se čelična jezgra, odnosno tijelo udice, oblaže tankim slojem plemenitijeg obojanog metala. Tako se dobijaju zlatne, crvene, modre, zelene brončane i crne udice.

Bruniranje, postupak kod kojeg se zagrijani metal nakratko potapa u motorno ulje, također se koristi kod 'bojanja' udica, no to je postupak kojim se ne postiže gotovo nikakva zaštita od korozije. Brunirane udice u principu gotovo više nego dvostruko brže propadaju od klasičnih modela.

Kod obojanih udica se može postaviti isto pitanje kao i kod olovnica. Ukoliko ih se želi sakriti u ješku tada bi trebale bojom biti prilagođene ješki ili barem okolini. Tako se primjerice za lov plahih vrsta koriste udice tamnih, mat boja dok se radoznale vrste love sjajnim niklovanim ili pak crvenim za koje je poželjno da djelomično vire iz ješke.

Na varalicama se pak najčešće koriste udice koje svojom bojom ili odbljescima pojačavaju privlačnu moć.

Pojedini modeli su transparentni i gotovo nevidljivi nakon potapanja jer se lovnost tih varalica bazira na njihovoj vibraciji, odnosno akciji ili zvučnoj rezonanci. Nasuprot njima, živo obojane varalice nerijetko i sa fluorescentnim premazom lovnost baziraju na vizualnom efektu. Katkada se radi samo o dvije temeljne boje, svijetloj i tamnoj, odnosno o reflektirajućoj i nereflektirajućoj površini kakav je slučaj s kastmaster varalicama kod kojih je taj efekt postignut površinama koje su obrušene pod različitim kutevima.

Naravno, postoje i realistične imitacije kod kojih su u pravilu sve fizičke komponente savršeno usklađene tako da se čak i nakon dužeg pomnog gledanja te varalice čine kao prave ribe ili rakovi pri čemu su boje najčešće malo življe nego u prirodi kako bi se varalica pod morem ipak malo isticala u odnosu na cijelo jato istih takvih, samo uistinu živih riba.

Skosavice su ipak u svom rasponu boja otišle najdalje. U tom pretincu ribolovne opreme se doslovno može naći sve i svašta, od jednobojnih modela doslovno u svim bojama i nijansama preko dvobojnih ili trobojnih, do kičasto šarenih modela koji po potrebi i mijenjaju boju bilo nakon urona ili tijekom povlačenja.

Zogulini u pravilu ne smetaju nijednoj tehnici, no bez obzira na to, za perfekcioniste su proizvedeni fluorokarbonski zogulini koji imaju istu nosivost kao i metalni s tim da su baš kao i strune gotovo nevidljivi čime se potpuni naglasak prebacuje na dekor i akciju varalice.

Jedini problem s tim zogulinima nastaje ukoliko vam se prospu po rivi ili barci jer su prozirni pa su i našem oku poprilično nevidljivi.

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.