Kozmetika je ta koja lovi ribu

Gola udica katkad lovi i ulovi, naješkana standardno lovi i ulovi, a ušminkana i okićena, pa potom još i naješkana udica, lovi puno više i lakše od svih ostalih kombinacija. Glavni udičarski alat je naravno udica, no za ostvarivanje ulova, sama po sebi nije dovoljna. Osim što mora biti nečim vezana, otežana i izbačena u more, mora biti i adekvatno naješkana. No ponekad, unatoč kvalitetnoj ješki i svim ostalim pravilno posloženim kockicama, očekivani rezultat može izostati.

U ovom dijelu godine riba je često još uvijek inertna, usporena, zbog niže temperature smanjenih potreba za kalorijama koje nadoknađuje tek po ljutoj potrebi. No, na našu sreću, ribljim apetitom i proždrljivošću ne upravlja samo metabolizam gonjen glađu. Riblji se napad može isprovocirati na više načina. Osim ukusnim obrokom kojim apeliramo na apetit, ribu na napad možemo izazvati iritantnim bojama i kretnjama u vidnom polju, podraživanjem uvjetnih refleksa, premda bi možda bilo bolje reći instinktivnih reakcija.

Dakle uvjetni refleks je najjednostavnije rečeno inercijska reakcija na podražaj nastala kao posljedica stalnog ponavljanja iste situacije. Tako je primjerice, kod pasioniranog ribolovca zvuk proklizavanja role uvijek spojen s ribom zbog čega će se, makar bio i usred planine, ako čuje takav zvuk, okrenuti i pogledom potražiti rolu i štap.

Ni ribe nisu imune na takve podražaje. Veliki dio hrane koju ribe zgrabe ustima, ugrabljen je upravo na temelju takvih podražaja. Možda taj zalogaj i nije jestiv, ali izgledom ili bojom šalje impuls jestivog obroka što se u gladnom svijetu podmorja ne propušta. Ukoliko taj obrok nije jestiv, riba će ga ispljunuti, no često će, ukoliko uistinu izgleda slasno, čak i nakon pljucanja, ponovo posegnuti za njim, baš kao da se želi uvjeriti je li to što je pokušala progutati uistinu nejestivo. Naravno, ta je zbunjenost posljedica proturječnih impulsa. Dok joj pogled govori da je u pitanju dobar obrok, okusni receptori joj pričaju nešto suprotno.

Važno je znati da je more svojevrsni svjetlosni filter zbog čega se u zavisnosti od dubine pojedine boje gube i gase prelazeći iz obojanog u sivi spektar. Ipak, činjenica je da ako se ribi na dubini od četrdesetak metara ponude dvije ješke jednakog okusa, mirisa i izgleda, ali različito obojane, jedna u crvenu, a druga u sivo-smeđu boju, riba će bez oklijevanja najprije prići crvenoj ješki. To zapravo nije ništa čudno jer u toj situaciji riba bira jestiviju boju. Naravno, sljedeći je korak konsultiranje sa okusno-mirisnim živčanim završetcima, nakon čega slijedi ili gutanje ili pljucanje. No ono što je bitno, to je činjenica da je riba ješku ustima prihvatila i makar na trenutak je zadržala u svojim ustima.

Taj detalj je vrlo bitan, i vješti ribolovci, koji razmišljaju o onome što rade, to koriste već jako dugo vremena.

Jedan od najočitijih primjera takvog manipuliranja ribljim osjetilima je sabiki ili turska panula. Ovaj alat, na sebi nema ništa jestivo jer su udice okićene isključivo plastičnim ukrasima, no svejedno, unatoč toj nejestivosti, alat je vrlo lovan i primjenjiv na svim morima svijeta. Tajna njegovog uspjeha leži upravo u uvjetnim refleksima vezanima uz boju i kretanje te u konkurentnom odnosu unutar jata ili skupine riba.

Mnogi ribolovci koriste provokativnost crvene boje na razne načine. Varaličari love s varalicama od kojih većina ima nekakav crveni detalj. Ako su u pitanju realistične imitacije, tada su škrge ili dio glave jasno crveni, a ako su u pitanju apstraktne imitacije, tada se opet u zavisnosti od tipa varalice na tijelu nalazi nekakva crvena točka ili mrlja, dok se mnoge varalice standardno isporučuju s crvenim udicama.

U klasičnom se udičarenju vrlo dobri rezultati postižu upravo s udicama koje su crveno obojane, naravno, postojanom metalnom oblogom. Mnogi udičari svoje udice ukrašavaju sitnim detaljima kojima dodatno provociraju riblji napad. Tako se u natjecateljskom ribolovu često mogu vidjeti sitne crvene ili sedefaste perle koje se postavljaju na strunu neposredno uz udicu. Osim perli koriste se i bužiri različitih boja kojima se pored dijela tijela udice pokriva i spojni čvorić i dio strune.

Klasični udičarski predvezi za kančenicu često se ukrašavaju fluorescentnim perlama čija je uloga privući ribu u dubini, ali i u plićem moru noću. U istu se svrhu koriste i svjetleće ampule koje se postavljaju na osnovnu strunu predveza. Katkada se i same udice premazuju fosforescentnim premazom kojem u mraku ribe prilaze kao opijene magičnom privlačnošću.

Jedan od vrlo uspješnih kozmetičkih dodataka je postavljanje malih silikonskih varalica na predveze namijenjene lovu s klasičnom ješkom. Bez obzira koristili dagnju, crva ili gambora, na prami se nalazi i mala silikonska varalica u obliku lignjice, poznatija kao luminus bait. Taj mali dodatak svojim kracima obuhvaća udicu i ješku pri čemu osim što izgleda atraktivno i fosforescira, a što je svakako element s kojim je ribolovac bliže ulovu.

Pored svih ovih dodataka valja spomenuti i mirisne komponente koje su u suvremenoj ribolovnoj industriji dosegle savršenstvo. Pored mnoštva atraktanata u obliku pasta i uljnih namaza sa svim zamislivim i nezamislivim okusima, od srdele, preko raka do hobotnice, na tržištu se mogu naći i feromonski preparati, odnosno atraktori s feromonskim dodacima koji su ribama doslovno neodoljivi, a što je svakako zasebna tema o čemu ćemo ćakulati u jednoj od naših idućih Morskih ćakula.