Kulinarska proza: Baš ukusne knjige!

Jedan od najrasprostranjenijih fenomena postsocijalističkog, konzumerističkog životnog stila jest da gotovo svi znaju kuhati ili barem znaju jesti i pritom 'znalački' govoriti o hrani i piću. Kuharice, novinski prilozi o gastronomiji, blogovi s receptima, vlastita kulinarska umijeća na Facebook profilima i dr. omiljena su štiva. 

Tako je Darko Blažević iz zadarske Gradske knjižnice započeo u programu Radio Zadra temu kulinarske proze i preporučio tri zanimljive knjige koje vrijedi pročitati ali , pazite, pri tom možete i dobro ogladniti.

Čak i najpovršniji pogled na časopise i novine otkriva da su se prehrambene teme preselile iz rubrike domaćinstva u vlastite novinske priloge i časopise. Pisanje o hrani, kao i sadržaje drugih medija vezanih uz hranu, preuzela je industrija dokolice. Kuharice su tako postale potrošni ljubići ili krimići, a televizijske kuharske emisije mnogo više zabavljaju nego obrazuju.

Tako do dobrih recepata danas znatno manje dolazimo putem knjiga, ali romani, putopisi, priče koje hranu imaju u središtu svoje radnje su ona originalna vrijednost koja nikada neće nestati. I nevjerojatno su ukusne.

Upravo su takve tri knjige koje ću danas predstaviti.

Prva od njih je knjiga: Aleksandar Genis – Ruski hljepčić i druga kulinarska putovanja

Ova knjiga sastavljena je od niza kraćih tekstova posvećenih pojedinoj nacionalnoj kuhinji, određenom gastronomskom iskustvu, receptu, tradiciji, načinu kuhanja ili hranjenja. Genis čvrsto vjeruje da se kroz kuhinju najbolje može ući u drugu kulturu. Štoviše da je kuhanje i potaknulo cijeli evolucijski hod, kao što tvrdi i poznati britanski antropolog Richard Wrangham u svojoj knjizi „Ovladati vatrom: Kako nas je kuhanje pretvorilo u ljude“. Genis je istovremeno i kuhar predan kulinarskom misticizmu, putnik kojem su restorani, gostionice i tržnice omiljene postaje, izjelica opsesivno spreman pojesti sve što se nudi te duhovit i talentiran pisac kakvih je u pomodnom žanru kulinarske proze vrlo malo. Posebno je duhovito i pronicljivo opisan odnos sovjetske socijalističke svakodnevnice i ideološko poimanje uloge hrane u socijalističkoj zbilji. Kako je Genis bio disdent (emigrirao je iz SSSR-a 1977. i stalno se nastanio u Americi), tako je opisao kuhanje složenih jela svog oca za svoje prijatelje kao svojevrsni otpor planskoj ekonomiji i socijalističkoj osudi uživanja u hrani. To je bila jedna od onih malih, svakodnevnih strategija otpora pomoću kojih su tijekom povijesti ljudi sačuvali slobodu privatnosti i preživjeli represiju i ideološke prisile.

Čitajući ovu knjigu zaista možete obići čitav svijet! Pa tako možete doznati zašto Talijani jednostavno ne mogu pokvariti tjesteninu, zašto je „pocrnjela“ hrana, nakon jazza, drugi najpoznatiji izvozni proizvod New Orleansa, otkud mišljenje arheologa da su francuski puževi bili naša prva divljač, što se sve u Meksiku može s kukuruzom i zašto votka nije čaj – ove i još mnoge druge kulinarsko-pustolovne činjenice čekaju vas između korica ove knjige. Vječni kulinarski nomad Aleksandar Genis umjesto vas je proputovao čitav svijet i uspio sakupiti ono najfinije i najukusnije sa svih strana svijeta.

 Tko voli jesti, kuhati i razmjenjivati iskustva s hranom i namirnicama odasvud pod kapom nebeskom, u ovoj će zbirci kulinarskih eseja moći istražiti raznovrsnost (jestivoga) svijeta.

Flora Turner-Vučetić – Ljubavne slastice

"LJUBAVNE SLASTICE"je kulinarsko i romaneskno djelo Flore Turner-Vučetić, inače bivše savjetnice za kulturu hrvatskog veleposlanstva u Londonu. Preplićući ljubavnu priču svoje none Flore i tradicionalne dalmatinske recepte podsjeća na davno izgubljena romantična vremena. Ljubavna priča koja dokazuje da ljubav dolazi preko želuca! Čitajući ovu neuobičajenu zbirku recepata pratimo put kojim je nona Flora došla do srca budućeg muža Viktora početkom 20. stoljeća.

 Autorica je tu "priču o romantičnoj ljubavi i radosti kuhanja" napisala na temelju 227 pisama koje su njezina nona Flora Boglić i nono Gajo Viktor razmjenjivali tijekom šest godina, od 1903. kada su se upoznali u Splitu do vjenčanja 1909. Prvo krasopisno pismo djed je svojoj tada 18-godišnjoj simpatiji u Stari Grad na Hvaru poslao već devet dana nakon što ju je upoznao.

Ostala su sačuvana iz razdoblja dok je studirao na Carskoj i kraljevskoj rudarskoj akademiji u austrijskom Leobenu, te radio u Istri i Trstu, dok ga je ona čekala na Hvaru, šaljući mu brodom, pa vlakom, pisma i slastice u košarici.

Nona Flora pričala je kako tijekom šest godina, od prvog susreta 1903. i ljubavi na prvi pogled do vjenčanja 1909., ona i njezin Viktor skoro nikada nisu bili sami. Najsretniji su bili kad bi posjetili njezinu nonu, koja je bila gotovo slijepa pa su se mogli potajno poljubiti, ali ona bi i to osjetila i kašljucala kao znak da sluti što joj se zbiva iza leđa. Viktor je uskoro nakon izjave vječne ljubavi morao otići iz Splita u austrijski Leoben kako bi studirao rudarstvo, te joj je pisao nježna ljubavna pisma. Iz pisama i niza razglednica prevedeni su odlomci koji se odnose na delicije koje mu je slala u brižljivo spakiranim košaricama i na kojima joj on zahvaljuje i aludira na poruke ljubavi koje je primio s kiticom cvijeća ili sa svijetloružičastim “poljupcima” od bjelanjaka i paprenjacima u obliku srca i drugih simbola ljubavi i vjernosti. No, u košarici nije nedostajalo ni vina i prošeka, ribe i jastoga, sira i grožđa. Povezujući njihovu ljubavnu priču i recepte koje je nona Flora brižljivo zapisala, nastala je i ova knjiga. Nemojte propustiti ovu knjigu punu ljubavi i starih, tradicionalnih recepata.

Branka Sacher – Mrvice o hrani

Dnevno jedemo sat vremena, a u cijelom životu oko šest godina…

Povijest hrane ispisana na neočekivani način. Kad se ova knjiga uzme u ruke ne bi se reklo da su "Mrvice o hrani" ozbiljna knjiga, ali jesu. „Mrvice“ su zamišljene kao buffet malih jela, kreiranih da ne zasite čitatelja, nego da mu pobude apetit za povijest hrane, važniju i intrigantniju od povijesti ratova, država i kraljeva. Mrvice o hrani su jedna od najzabavnijih knjiga o hrani koju sam ikada držao u ruci. Najmanje ćete u njoj naći kuharskih recepata, iako oni koji su predstavljeni u knjizi su vrlo korisni i upotrebljivi. Tako ćete dobiti ideju kako pripremiti Holandski umak, bijelu juhu od kikirikija, Creme du Barry, Imam bayildi, žličnjake od bakalara…..

Knjiga je svojevrsna kolekcija aforizama i misli poznatih ličnosti o hrani, gastronomiji, uživanju u hrani; povijesnih pričica vezanih za kuhanje, poznate restorane i tvrtke koje proizvode hranu; pojašnjava razne kulinarske pojmove i izraze i još puno toga vezano za hranu. Svaka ozbiljna tema okružena je neozbiljnim, nevjerojatnim a često i apsurdnim crticama o hrani. U knjizi ćete naći što su astronauti jeli u svemiru, da cvjetača potiče s Cipra, da Portugalci jedu bakalar s kestenima, da se konzumiranje šljunka zove litofagija, da cijenu espressa u Italiji određuje vlada, a da pravilno izrađeno lisnato tijesto ima 3.645 listića! . Od korica do korica knjige, ova autorica, koja se bavi kulinarstvom, književnošću i glazbom, naprosto sipa iz rukava pregršt lapidarno sročenih podataka, baš pravih mrvica, jednako zanimljivih zahtjevnim gurmanima, kao i onima kojima je hrana nužna potreba. I, da, jeste li znali da je grašak najstarije poznato povrće, da poriluk nazivaju sirotinjskom šparogom, da đumbir rastjeruje dosadu, da je prvo komercijalno zamrznuto povrće bio špinat, prva biljka u svemiru kukuruz, a senf, uz sol i šećer, najviše korišten začin na svijetu? Paprika, feferon, papar, heljda, buča, bamija, maslina, suncokret, vanilija, žir i tikvica su voće - podsjeća autorica - cvjetača, brokula, hmelj i artičoka su cvijeće, a tratinčice su jestive. U Belgiji postoji muzej mrkve. Svjetski dan jaja je 11. listopada, a 21. siječnja je Međunarodni dan začinjene hrane. I tako dalje.

U knjizi ćete naći i citat oca nouvelle cuisine, Paula Bocusea, koji kaže da „nouvelle cuisine obično znači premalo na tanjuru, a previše na računu“.

S dvije kuharske diplome, od čega je jedna s prestižne akademije Cordon Bleu u Parizu, Branka Sacher suvereno vodi čitatelja kroz pažljivo skupljene mrvice kulinarskih poslastica.