Hrvatski radio

Radio Zadar

More je puno ribe i to je nešto što svakako treba iskoristiti

23.09.2022.

07:32

Autor: B.Bulić/Radio Zadar

Jesensko panulavanje

Jesensko panulavanje

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

More je puno ribe i to je nešto što svakako treba iskoristiti. Premda se može loviti bilo kojom tehnikom, jesenski  su dani upravo stvoreni za panulu, laganu, sporu, brzu, površinsku… Za što god se odlučili, ulov ne bi trebao izostati. Samo je potrebno isploviti za barkom nešto povući.


Jesenja panula je nešto što većina ribolovaca nestrpljivo čeka cijele godine i to ne bez razloga. Više nije vruće kao usred ljeta, nema turista koji svojim gliserima i jahtama nesmiljeno i krajnje iritantno oru i režu morsku površinu, a ribe ima više nego dovoljno. No nije samo količina ulova ono što oduševljava, već i raznolikost. Toplo ljetno more koje se polako hladi puno je hrane što rezultira okupljanjem brojnih predatora koji s jednakim žarom nasrću na većinu onoga što se nudi u povlačenju.

Ipak, neke su vrste na određenim pozicijama brojnije tako da im se temeljno posvećuje više pažnje i to ponajprije izborom ješke, odnosno varalice te brzinom i dubinom povlačenja panulaškog sistema.

Brancin je jedna od prvih riba na meti jesenjih panulaša. To je pravi kralj spore lake panule. Premda se može loviti i na tanje promjere, većina se ribolovaca u odabiru promjera za osnovu ne spušta ispod 0,35, a u predvezu ispod 0,25 milimetara. Predvez je u pravilu dug oko 6 metara dok su same udice klasične kovanice širine luka od 15 do 18 milimetara. Najbolje se lovi na živu ješku, u prvom redu na iglicu, ali isto tako i na manjeg cipla.

Sistem se slaže tako da se na završni dio predveza vezuje jedna do tri udice na što je moguće tanjoj fluorokarbonskoj struni. To je zapravo klasičan panulaški terminal kada se kao ješka koristi živa ili mrtva iglica.

A kada se lovi na cipla tada se lovi jednom udicom pri čemu se cipal ješka tako da mu udica prolazi kroz donju i gornju vilicu odozdo prema gore.

Osim žive ješke izvrsnima su se pokazali i riblji fileti, trakice s kožom najčešće izrezane u obliku izdužene suze ili jako izduženog karo oblika dok je tradicionalna kožica od pauka ili samog brancina osušena na staklu u hladu pa naješkana na dvije udice, posebno lovna.

Opterećenje za ovakvu panulu najčešće nije potrebno no ukoliko je prisutan jači kurenat tada se stavlja minimalno otežanje, što je moguće dalje od ješke. Iznimka su tereni na kojima se brancini u pravilu drže dublje kakav je slučaj na nekim mutnim riječnim ušćima. Tada je ješku potrebno potopiti i do dva metra dubine što se postiže jednom težom olovnicom ili umetanjem dakronskog umetka s olovnom jezgrom.

Od varalica su se najlovnijima pokazale imitacije pješčanih jeguljica među kojima prednjači legendarni Raglou. Osim tim varalicama, brancina možemo vrlo uspješno loviti i wobblerima raznih dimenzija i akcija dužine od 7 do 18 centimetara. Boju varalice određujemo po vrlo jednostavnom principu – što je vidljivost veća to varalica mora biti prozirnija.

I završni detalj - brzina povlačenja se bez obzira na izbor ješke kreće od 1,5 do 2,2 milje.

Gledano po atraktivnosti sljedeća lovina bi bila lica. Više je načina na koji se lica može loviti. Istina je da se često lovi i ulovi teškim panulama za gofa i zubaca, no u praksi su se puno učinkovitijima pokazale panule lakše konstrukcije s manje otežanja, sličnije onima namijenjenima brancinu.

Na nekim se dijelovima Jadrana lica tradicionalno lovi lakom panulom jednostavne konstrukcije kod koje je štap panulaški, klase do 30 libri s pripadajućim multiplikatorom ili jakom stacionarnom rolom najvećeg kapaciteta na koju je namotana osnova promjera od 0,70 do 0,90 milimetara s fluorokarbonskim predvezom promjera 0,70 milimetara, dužine od šest do osam metara.

Predvez je klasični panulaški i završava s tri udice od kojih je najčešće samo posljednja fiksna, dok su gornje dvije klizne. Udice moraju biti u skladu s očekivanom veličinom lovine, no ne može se pogriješiti ako se upotrijebe kovanice širine luka 20 milimetara.

Olovno opterećenje, čija ukupna težina ne prelazi 50 grama, sastoji se od nekoliko olovnica raspoređenih na dva završna metra osnove neposredno pred spojem s predvezom no mnogi panulaši koriste montažne klizne olovnice koje prilikom izvlačenje ribe, kad ih dovuku nadohvat ruke, jednostavno skinu s osnove.

Iako će napasti baš sve što se kreće, lica najradije napada iglicu ili cipla.

Iglica se arma na klasičan način s tri udice od kojih dvije idu po tijelu pod kožu, a ona ribolovcu najbliža kroz kljun iglice, dok se cipal za razliku od panule namijenjene brancinu najčešće arma s dvije udice od kojih fiksna ide pod kožu po sredini tijela na leđnoj strani, a klizna kroz usta, odozdo prema gore, na način da zatvara usta.

Brzina povlačenja ovisi o trenutnim uvjetima, brzini vjetra i kurenta, ali okvirno ne bi trebala biti ispod 3 i preko 5 milja.

Među varalicama izvrsnima su se pokazali wobbleri do 15 centimetara dužine kao i sve vrste metalnih žlicastih varalica istih dimenzija.

Sljedeća je lampuga, tipična pelagička vrsta otvorenog Jadrana koja u toplijem dijelu godine zalazi i u unutrašnje kanale. Premda je donedavno bila bitno brojnija na Južnom i Srednjem Jadranu, sada se proširila tako da je prisutna duž cijelog uzobalja. Zadržava se isključivo u gornjem sloju mora vrlo rijetko dublje od desetak metara zbog čega se panula i povlači u tom sloju mora brzinom od 5 do 7, ponekad i do 10 milja, i to ne više od trideset do pedeset metara za brodom.

Panulaški štap težine izbačaja 50 do 100 grama s rolom koja može primiti 100 metara strune debele 0,50 milimetara ili manji multiplikator klase do 20 libri, u potpunosti udovoljavaju lovu lampuga panulom u našem moru.

Osnovna struna za ovakvu panulu ne treba biti deblja od 0,50 milimetara, dok se fluorokarbonski predvez dužine 2 metra i promjera barem 0,40 milimetara s osnovom spaja preko jakog zogulina. Olovno otežanje se ne koristi, osim u izuzetno rijetkim situacijama kada se lampuge drže nešto dubljeg mora. Preporučene udice za lov lampuge su jake kovanice, širine luka 15 do 20 milimetara.

I premda se panula za lampuge može vući i sa živim ješkama od kojih su najkorišteniji iglica i cipal, većina panulaša koristi varalice i to ponajprije zbog velike brzine povlačenja koju živa ješka u pravilu ne može podnijeti.

Najlovnije varalice su silikonske lignjice, varalice tipa kona s lamelastim suknjicama, kao i složene varalice poput teasera ili spinnerbaita do 15 centimetara dužine koje mogu podnijeti veliku brzinu povlačenja.

Važno je napomenuti da se varalicama ostvaruju brojniji ulovi, dok su ulovi ostvareni živim ješkama manje brojni, ali u prosjeku znatno teži. Tako su i najveći ulovi lampuga u pravilu ostvareni lovom upravo sa živom ješkom.

Ulovljene lampuge je praktično vezati na strunu dužine dva do tri metra pa ih u panulanju nastaviti vući za brodom, a što će slobodne, još neulovljene lampuge, ako su u blizini, sigurno privući.

I dalje smo na površini no sada lovimo palamidu. Premda je palamida vrlo temperamentan borac, štap za panulanje u ovom slučaju ne bi trebao biti duži od 2,70 metara klase 12 libri, naravno ako je u pitanju trolling model, ili ako se lovi spinnerskim modelom, akcije od 80 grama.

Isto tako, ukoliko se multiplikator zamijeni s kvalitetnom stacionarkom koja može primiti barem 200 metara strune promjera 0,40 milimetara užitak može biti znatno veći.

U lovu palamida se najčešće koristi najlonski monofil i to prvenstveno zbog njegove istezljivosti i sposobnosti amortiziranja svih grubosti u zamaranju.

Panula za palamidu se konstrukcijski ne razlikuje od klasičnih površinskih panula. Na osnovu promjera od 0,45 do 0,60 milimetara se nastavlja fluorokarbonski predvez dužine barem 1,5 metar, nešto manje nosivosti od osnove, na čijem se kraju nalazi varalica. Spoj osnove i predveza se ostvaruje preko zogulina koji mora biti vrhunske izvedbe kako bi se sukanje strune svelo na minimum. Ovdje nema nikakvog opterećenja nema no ukoliko je varalicama ipak potrebno dodati olovno otežanje da bi uronili na lovnu dubinu, to je najpraktičnije učiniti pomoću fast clip ili spiralnih montažnih olovnica koje se postavljaju pet do deset metara iznad spojnog zogulina. Takvo otežanje ne bi trebalo varalicu potopiti dublje od pet metara.

Iako se palamida uspješno može loviti gotovo svim poznatim oblicima varalica, najbolji se uspjeh postiže klasičnim wobblerima, žlicama i srodnim metalnim varalicama. Najvažnije je da odabrani model varalice može bez dodatnog opterećenja podnijeti brzinu povlačenja iznad tri milje bez promjene akcije, bez izvrtanja ili neželjenog iskakanja iznad površine mora.

Iako su mogući i ulovi velikim dvadeseticama, idealna veličina varalica se kreće od 11 do 13 centimetara. Najprovokativniji su svjetlucavo obojani modeli srebrno metalnog odsjaja s hologramskim elementima, a odmah za njima i red head inačice, s tim da po sunčanom danu treba koristiti varalice u plavo sivim nijansama, a po oblačnom vremenu svijetle modele.

Od metalnih varalica se na prvom mjestu nalazi varalica kastmaster u rasponu od 40 do 80 grama koja se povlači šezdesetak metara iza plovila, najčešće brzinom od 3 do 5, a ponekad i do 7 milja, sve u zavisnosti od težine varalice te brzine i smjera kurenta.

Brza i nemilosrdna, izuzetno oštrih zuba i snažne čeljusti, strijelka skakuša je za većinu ribolovaca pravi izazov. U lovu ove vrste treba biti spreman i na nemoguće jer je dinamika i borbenost strijelke na granici priča koje prerastaju u legende.

Budući da se brzina povlačenja panule za ovu vrstu kreće od 3 do 5 milja, pogađate, puno je praktičnije koristiti varalice, nego živu ješku. Najlovniji su popperi i metalne žlice, i to uvijek obavezno vezani na sajli. Naime, strijelka s lakoćom trga i pregriza i najdeblji monofil.

I premda se panula za strijelku može vući i iz ruke, štap i rola su puno praktičniji.

Štap mora biti panulaški, žilave konstrukcije, a rola robusne građe i pouzdane kočnice, dok je osnovna struna obavezno najlonski monofil. Poseban predvez, osim spomenute sajle neposredno uz varalicu, nije potreban.

Strijelka je izuzetno borbena riba, tako da je u lovu na nju pribor uvijek na kušnji izdržljivosti. U izvlačenju će se poslužiti svim mogućim ribljim trikovima kako bi se oslobodila udica. Zakačena u pokušaju oslobađanja često iskače iznad površine otresajući glavom. U tim pokušajima bijega struna se može na trenutak opustiti na što uvijek treba biti spreman. Naime, ako nije dobro zakačena strijelka se na taj način može osloboditi zbog čega bi struna trebala biti cijelo vrijeme konstantno zategnuta.

Ove tri ribe, često popularno zvane 'plavi trio', premda znatno manje od škarma i gore spomenutih vrsta, redovna su lovina u jesenjoj panuli. Zbog svoje brojnosti i dinamike uvijek su rado viđeni gosti na sve i jednom brodu.

Naravno ne možemo završiti a da ne spomenemo i plavi trio, skušu, lokardu i šaruna.

Iako se sve tri vrste zadržavaju u gornjem sloju mora, šarun se katkad zna spustiti i do dna zbog čega ga je najpraktičnije potražiti sabikijem opterećenim olovnicom u obliku torpeda u rasponu od 100 do 250 grama, koje se postavlja na kraj predveza, dok je predvez s osnovom spojen preko jačeg zogulina s kopčom.

Ovako složena panula se pri brzini od 1,8 do 2,5 milja pušta na nekih 40 do 60 metara iza barke. Poželjno je da štap bude žilaviji, akcijom primjeren olovnom otežanju, baš ako i rola, premda je multiplikator u ovom slučaju prikladniji zbor.

Iako je najlonski monofil dobar izbor za osnovu, zbog otpora prilikom povlačenja i neposrednijeg kontakta s ribom praktičnije je koristiti jaču upredenicu.

Sabiki se može povlačiti s manjim opterećenjem ili sa wobblerom na kraju sistema kada roni znatno pliće. U tom su slučaju na meti sve tri vrste, i šaruni i skuše i lokarde. Takav sistem se uvijek provlači po rubu jata.

Ipak, ove se ribe najčešće love povlačenjem klasičnih varalica, malih 5 do 7 centimetarskih wobblera, popularnih Pin's minnowa i njihovih inačica, ali i svih metalnih varalica koje mogu podnijeti brzinu povlačenja do 5 milja. Jednako su učinkoviti i silikonci, veličinom također usklađeni s očekivanom lovinom.

Varalice duže od pet centimetara obavezno treba opremiti trokukom udicom u repnom dijelu budući lokarde svoj plijen uglavnom napadaju baš sa zadnje strane. Kod silikonskih je montaža dovoljno za osnovnu udicu jačom strunom vezati manju trokuku udicu koja će u povlačenju biti neposredno ispod repa.

Budući da ove vrste izuzetno temperamentno reagiraju na nagle promjene brzine plijena, varalice treba povlačiti uz neprestana zastajkivanja, trzanja i brža povlačenja.

Brzina povlačenja ove panule kreće se od 3 do 5 milja, a povlači se 30 do 40 metara za barkom.

Naravno, osim spomenutih vrsta, na ovakvu se panulu mogu uloviti i luc i trupac, i albakor, i iglica, i ušata…

Jesen je naprosto doba kada je riba posebno aktivna što naravno treba iskoristiti u najboljoj mogućoj mjeri. Zato ne gubite vrijeme jer ovo povoljno doba brzo prolazi. Uskočite u barke i povucite svoju jesenju panulu.



Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa, svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici