Hrvatski radio

Radio Zadar

07:28 / 03.06.2022.

Autor: B.Bulić/Radio Zadar

Nekome tek neostvaren san, a nekim je ribolovcima stalno dostupan

Pic na meti

Pic na meti

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Među oboritom ribom Jadrana, pic nedvojbeno zauzima posebno istaknuto mjesto. Razloga je puno, a među prvima je činjenica da se zbog specifičnog načina života i ishrane, te podozrivosti i plahe naravi, po kojoj je osobito poznat, na udicama nađe relativno rijetko.

Naravno, ne možemo zaobići ni visoko mjesto na gastronomskoj ljestvici delicija koje oduvijek, rame uz rame s najtraženijim i najcjenjenijim ribama postojano čvrsto drži, a što nikako nije bez razloga.

I dok je nekima tek neostvaren san, nekim je ribolovcima u principu stalno dostupan.

A razlika između te dvije grupe ribolovca je samo u jednoj stvari, dobrom poznavanju lovine što je zapravo, općenito, osnovni preduvjet za uspjeh u ribolovu.

Da bismo nešto mogli ciljano uloviti potrebno je to nešto dobro poznavati. Dakle pic je tipični pripadnik obitelji ljuskavki.

Ima snažno, visoko, ovalno, bočno stisnuto tijelo. Glava je izduljena prema naprijed u špicastu gubicu iz koje prema naprijed vire koso postavljeni zubi. Čak i kod sasvim malih i nedoraslih riba usne nisu dovoljno velike da pokriju isturene zube po čemu ga je najlakše razlikovati od ostalih sličnih riba.

Boje je sivosrebrne, prema trbuhu svjetlije do srebrnobijele, a po bokovima je isprugan s devet do dvanaest okomitih, prema trbuhu konusno stisnutih crnkastih pruga. I dok su kod mladih primjeraka vrlo jasne i izražene, kod starijih primjeraka te se pruge često 'rasipaju' tvoreći nepravilna zatamnjenja koja često i ne nalikuju na pruge. Posljednja pruga je najšira i čini sedlo na korijenu repne peraje.

Osim crnim okomitim prugama, pic je ukrašen i vodoravno položenim, tankim zlatastim prugicama koje se pružaju od glave prema repu, a koje baš kao i crne pruge kod starijih jedinki blijede.

Sve su mu peraje dobro razvijene, a posebno repna s jasnim crnim rubom po kojoj se čak i s veće udaljenosti lako razlikuje od ostalih srodnika.

Ima brojne narodne nazive od kojih su najčešći karoc, kopač, šiljac i suhalj.

Pic je rasprostranjen podjednako duž cijele Jadranske obale, od najplićih pličina pa sve do impresivnih 150 metara dubine.

I premda ga se može naći doslovno posvuda ipak je najbrojniji na stjenovitom dnu obraslom cistozirom u kojoj nalazi i hranu i zaklon i to uglavnom na dubinama od 5 do 20 metara. To su oni zatravljeni tereni na kojima dominira ona resasta smeđa alga nalik na mala stabla.

Pic uvijek bira mirne i zaštićene uvale, najčešće u vanjskom otočnom nizu kao i u plitkim međuotočnim kanalima.

No isto ga se tako često može zateći u lučicama, kao i na pjeskovitom dnu, pogotovo ako je obraslo posidonijom koju također vrlo vješto koristi kao zaklon.

Pic je svejed tako da će s jednakim užitkom pojesti i algu i crva.

Zahvaljujući svojoj isturenoj gubici s lakoćom može doprijeti do pozicija koje su većini drugih riba nedostupne.

Budući da nije lovac koji svoju hranu mora proganjati, svakom obroku prilazi s posebno sporom pažnjom. Kada uoči neki potencijalni zalogaj, najprije ga dugo i podozrivo promatra kao da procjenjuje ima li uopće smisla truditi se oko njega. Naravno, istovremeno je na stalnom oprezu od većih predatora tako da je ta plahost u punom smislu riječi maksimalno izražena. Tek kad se uvjeri da nema nikakve opasnosti i da je obrok vrijedan truda, polako mu prilazi i kada ga prihvati svojim isturenim zubima, naglim ga trzajem tijela u stranu otrgne od podloge.

No sasvim je druga situacija kada je u pitanju grupno hranjenje, kada je na meniju, na primjer, razbijeni ježinac. Tada utrka za hranom, potiskuje oprez pa se i pic poput ostalih vrsta halapljivo i razdraženo baca na slatke i uglavnom nedostupne zalogaje. Ipak, važno je naglasiti da kapitalni primjerci i u takvim, krajnje 'razdraženim' situacijama još uvijek pokazuju zavidnu količinu opreza dok zapravo samo sasvim mlade, vječno gladne ribe, srljaju bez straha i nužne podozrivosti.

Mrijest pica traje od srpnja do kraja studenog. Svoju spolnu zrelost postiže s 22 centimetra dužine pri čemu valja naglasiti da je pic stalni hermafrodit, a što znači da za cijelog svog života ima i muške i ženske spolne stanice.

Ponekad se dogodi da nakon postizanja prve spolne zrelosti neko vrijeme bude dominantni mužjak, a nakon toga ženka.

Pic može živjeti nešto preko 20 godina. Za to vrijeme može narasti do 60 centimetara u dužinu i pritom težiti 2,5 kilograma.

No takvi su kapitalni primjerci vrlo rijetki. Prosječna lovna težina je ipak daleko manja i kreće se tek oko petnaestak dekagrama.

Pic svoj riblji život provodi uglavnom kao samotar, vrlo rijetko u paru.

Iznimka su povremena okupljanja na brakovima kad formira veća jata. Neko pravilo kojim bi se takva okupljanja objasnila još uvijek nije jasno definirano. Picevi se naprosto povremeno skupe, a ribolovac koji se u tom trenutku nađe nad tim jatom taj dan može smatrati 'onim svojim danom'.

Pica se može loviti na razne načine pri čemu ga većina ribolovaca lovi samo kao usputnu slučajnu lovinu.

No poznavajući mu životne navike, uz dobru i pouzdanu elektroniku koja nam može otkriti potencijalno kvalitetna mjesta i pozicije koje možda 'drže' pica, može se pokušati i s ciljanim lovom, što je svakom pasioniranom ribolovcu poseban izazov.

Dakle, pribor za lov pica je temeljno pribor za pridneni ribolov bijele ribe.

Premda se može loviti i iz ruke sve je manje ribolovaca koji su skloni takvom tradicionalnim obliku ribarenja.

Štap za ribolov pica iz barke ne bi trebao biti kraći od tri metra, vršne akcije s izmjenjivim višebojnim vrhom adekvatne osjetljivosti.

Rola je veličinom usklađena sa štapom što znači da je model kapaciteta od 100 metara 0,35 milimetarske strune više nego dostatan. Ono što je svakako važno je kočnica koja mora biti finopodesiva i koja bi morala proklizati upravo u kritičnom trenutku.

Struna bi trebala biti upredenica i to ponajprije zbog pravovremenog čitanja griza. Naime, budući da upredenica nema nikakvu istezljivost, s lakoćom će uz pomoć osjetljivog vrha pročitati stidljive dodire ješke koji predstoje grizu koji zahtijeva kontru.

Konstrukcijski gledano, predvez za lov pica iz barke je isti kao i klasični predvez za bijelu ribu. Osnova je fluorokarbonska, promjera do 0,30 milimetara, dok su prame također fluorokarbonske, nešto tanje, ali ne deblje od 0,27 milimetara. Dužina prama varira u zavisnosti od trenutnih uvjeta, no generalno gledano ne bi trebale biti kraće od 30 niti duže od 60 centimetara.

Udice su tanke žičane, širine luka 10 do 15 milimetara.

I s obale se pic može loviti identičnim priborom samo beach ledgering tehnikom s tim da se upredenica u obalnom ribolovu može zamijeniti najlonskim monofilom promjera do 0,35 milimetara.

Naravno, ukoliko se lovi na fermu tada osnova obavezno mora biti najlonski monofil čija debljima tada može ići i do 0,45 milimetara.

U tom je slučaju fluorokarbonski predvez promjera do 0,30 milimetara dug od 30 centimetara do jednog metra što zavisi od terena na kojem se lovi. Ukoliko je teren jako zarašten i pun škrapa, tada bi predvez trebao biti kraći, no ukoliko je teren čist, kakva je situacija na pješčanom dnu uz livade posidonije tada predvez može biti dug.

Pic se može loviti i na plovak, što mnogi ignoriraju a što se zapravo pokazalo kao vrlo uspješna metoda kada je teren problematičan. Naime, pic se, kao što smo rekli, voli zadržavati u škrapama, u nasadima cistozire do kojih se ne može doprijeti klasičnim pridnenim sistemima i tehnikama. Plovak nam omogućuje plasiranje ješke neposredno nad dnom nezavisno od mogućeg stjenovitog okruženja. Naravno, najvažnije je u cijeloj priči s plovkom, pravovremeno odreagirati kako bismo zakačenog pica odlijepili od dna i onemogućili mu bijeg i skrivanje u nekom od podmorskih 'kanjona'. Za tako što je potrebna stanovita uigranost i praksa lova s plovkom što iskusnijim udičarima ne bi trebalo predstavljati osobiti problem.

Idealan pribor za ovakvu tehniku je match pribor s predvezom od dvije fluorokarbonske prame promjera do 0,22 milimetra. Olovnica ne bi trebala biti teža od 5 grama, a plovak klizni, veličine i nosivosti adekvatne olovnom opterećenju.

Najbolji rezultati se postižu puštanjem naješkanog sistema niz kurenat između procjepa u stijenama.

Osim plovkom pic se može loviti i u lučicama uz okomito ozidane obale za što je najprimjereniji pribor klasična tunja s linijski fiksiranom kliznom olovnicom. Osnova je najlonski monofil promjera do 0,30 milimetara, na što se nastavlja flurokarbonski predvez dug 20 centimetara promjera do 0,27 milimetara. Spoj osnove i predveza se ostvaruje preko zogulina, a oliva olovnica težine do 15 grama se nalazi neposredno iznad spojnog zogulina.

Tako formiran i naješkan sistem se spušta okomito uz obalu do dna te se, čim dotakne dno, podiže tridesetak centimetara nakon čega se čeka griz.

Griz pica je karakterističan i nije ga teško prepoznati. Najprije se osjete dva do tri lagana napinjanja sistema što je zapravo samo klasičan način na koji se pic hrani. Nakon što prihvati ponuđenu ješku, nezavisno od tog što nije pričvršćena za podlogu, pic će napraviti trzaj tijelom što se na priboru može osjetiti kao jači trzaj, no jedino ako je sistem do kraja napet. Ukoliko je trzaj bio u smjeru pružanja strune ili u stranu, tada će se to očitovati tek kao napinjanje pribora, a što će osjetljivi vrh na štapu s lakoćom pročitati.

Oštri griz, odnosno bijeg koji slijedi nakon što pic osjeti udicu kod većine ribolovaca rezultira spontanom kontrom koja mora biti umjerena i koja bi zapravo samo trebala potvrditi samokačenje. Naime, pic nema popločana usta poput podlanice tako da će se udica s lakoćom zabiti, bez obzira pod kojim se kutem u njegovim ustima našla.

Odmah po kačenju će uslijediti oštar pokušaj bijega koji treba onemogućiti zadržavajući ribu u mjestu. Premda jak i eksplozivan, pic će brzo popustiti nakon čega treba samo imati dovoljno strpljenja. Ukoliko je pribor dobro posložen, još nekoliko pokušaja bijega ne bi trebali ugroziti izvlačenje.

A u trenutku kada ga se dovuče do površine, pic će pokušati još jedan bijeg, najčešće neposredno prije podmetača, a zbog čega treba biti posebno pažljiv.

U ribolovu plovkom, griz pica se može očitovati na dva načina. Prvi je trenutno i beskompromisno potapanje plovka okomito pod površinu, a na što treba odmah reagirati kontrom.

U drugoj će situaciji plovak početi poskakivati u mjestu ili pak tako poskakujući početi kliziti po površini, najčešće kontra kurenta, što je zapravo znak da je pic progutao udicu i otkrio prevaru te se, tresući glavom, pokušava osloboditi udice.

U takvom pokušaju plovak često legne na površinu jer izgubi opterećenje. Dobra kontra u trenutku rješava sve nedoumice oko te neobične, a svima drage situacije.

Premda svejed, pic će na udici najradije posegnuti za mesnim obrokom. Trakica filetirane lignje, dagnja, šljanak, kozica, gambor ili rak samac su svakako dobar izbor no na prvom mjestu na njegovom meniju s udice je definitivno mali crveni crv. Naravno, amerikani, cordelle ili koreani će biti također vrhunski izbor. Ješku treba postaviti tako da se onemogući čupkanje već da se ribu natjera na gutanje u komadu.

To nije svaki puta jednostavno postići, ponajprije zato jer pic svoje stanište dijeli s brojnim drugim sitnim ribama od kojih je ješku teško sačuvati. Silikonski konac može biti od pomoći no tu treba biti oprezan kako ga pretjeranim armiranjem ne bismo odbili.

Za razliku od većine svojih srodnika pic će rado pojesti i meso toplokrvnih životinja. Trakice junetine, komadić jetre ili pileća prsa dobar su izbor, bez obzira bili sirovi ili kuhani

S obzirom na doba godine, pica se najuspješnije lovi u toplim ljetnim mjesecima, a s obzirom na doba dana, rano ujutro i u suton, i to po što je moguće mirnijem i vedrom vremenu bez vjetra.

Zimi ga se isto može loviti, ali ipak nešto teže nego u toplijem dijelu godine.

A da bi ribolov bio uspješniji, poziciju za ribolov pica, ako je to uopće moguće, poželjno je brumati. Uz sve animalno-morske otpatke, poput usoljenih ili skašenih ribe i rakova, picu se u brumu uspješno mogu ponuditi i ostaci iz kuhinje, ponajprije kosti preostale nakon kuhanja.

Dakle, nakon svega, ne preostaje vam ništa drugo nego da kompletirate svoj pribor i pođete potražiti i uloviti pica kapitalca, ostvariti svoj neostvareni san i upisati se u onu drugu grupu ribolovaca koji pica love kad požele, a ne kad im se slučajno objesi na udicu.


Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa, svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici