Hrvatski radio

Radio Zadar

Papa otvorio godinu Božjeg milosrđa

08.12.2015.

15:31

Autor: HRT - Centar Zadar

HRT logo

HRT logo

Foto: HRT / HRT

Na današnju svetkovinu Bezgrješnoga začeća, u Katoličkoj je crkvi počela jubilarna godina Božjeg milosrđa. Pred desecima tisuća vjernika u Vatikanu papa Franjo otvorio je Sveta vrata na bazilici svetog Petra.

 Inače, zazidana teška brončana vrata otvorio je trima udarcima čekićem i na latinskom izgovorio "Aperite mihi porta justicie"-"Otvorite mi vrata pravednosti". 

Time je hodočasnicima, grešnicima, simbolično otvorio vrata iskupljenja.

Papa Franjo je prvi prošao kroz Sveta vrata, a slijedio ga je papa u mirovini Benedikt Šesnaesti, u jednom od svojih rijetkih pojavljivanja u javnosti. To je prvi put u povijesti da su dvojica papa pokrenula Svetu godinu.

 Zadarski nadbiskup Želimir Puljić u povodu početka Godine milosrđa uputio je proglas u kojem podjseća da će godina Božjeg milosrđa u Zadru kao i svim biskupijama svijeta biti proglašena u nedjelju 13. prosinca misnim slavljem koje započinje u 18,00 sati okupljanjem kod crkve sv. Marije u Zadru.

 

                           

Jubilej je milosno razdoblje  - proglas uz ''Godinu milosrđa''

 

1. Zašto jubilarna Godina milosrđa?

Uoči nedjelje Božanskog Milosrđa, 11. travnja 2015., papa Franjo je objavom i uručivanjem bule ''Lice milosrđa'' proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa. I pozvao vjernike neka radosno čine duhovna i tjelesna djela milosrđa. Odabrano je i geslo jubileja iz Lukinog evanđelja, ''milosrdni poput Oca'' (Lk 6, 36). Papa je odredio neka se na treću nedjelju došašća, 13. prosinca, na svim katedralama otvore Sveta vrata, a on će to isto učiniti u Lateranskoj bazilici i drugim bazilikama u Rimu. Početak jubileja Godine milosrđa u Rimu i diljem svijeta bit će ''znak zajedništva cijele Crkve''. Milosrđe je srž Papinih govora i razmišljanja. U jednom susretu sa svećenicima Rimske biskupije (6. ožujka 2014.) on je naglasio kako ima puno ljudi koji su ''ranjeni materijalnim i duhovnim problemima, a svećenici su pozvani liječiti njihove rane''. Tumačeći zatim što znači milosrđe, Papa je napomenuo kako je Isus bio pun nježnosti prema svima; posebice prema onima koji su bili ''isključeni iz društva, prema grješnicima i bolesnima o kojima nitko nije brinuo''. Zbog toga je prema Papinom uvjerenju ''bitno obilježje svećenika'' da je ''pun milosrđa i samilosti, da je blizak svome narodu i da mu služi poput Dobroga Pastira''. A na upit, zašto govoriti o milosrđu, odgovor nalazimo u zbornoj molitvi 26. nedjelje kroz godinu koja veli da Bog ''svoju svemoć očituje najviše praštanjem i milosrđem''. Godinom milosrđa Papa želi pokazati svijetu kako Bog upravo po milosrđu očituje svoju svemoć. Katolička crkva, kao produljeno Isusovo utjelovljenje, ima biti majka koja ljubi, koja je strpljiva, srdačna, puna suosjećanja i dobrote prema svojoj djeci. Zbog toga Papa traži neka se u biskupijama organiziraju ''pučke misije'' u kojima će misionari biti ''navjestitelji radosti oproštenja i uvjerljivi propovjednici milosrđa'' (br. 18). Jer, milosrđe je ''stožer na kojem počiva život Crkve'', ali i ''kriterij po kojem se prepoznaju prava djeca Božja''. Zato su krštenici pozvani živjeti milosrdno jer njima je prvima, bez njihovih zasluga, ono darovano.

 

                         2. Povijesno-spasenjska i liturgijsko-moralna dimenzija jubilarne godine

 

  Ako se govori o povijesno-spasenjskoj dimenziji jubilarne godine, onda je nužno poći na početke povijesti i sjetiti se stvaranja svijeta koje je, kako pisac slikovito veli, trajalo sedam dana. U tom izvješću čovjek je opisan kao kruna svih stvorenja, stvoren ''na sliku i priliku Božju'' (Post 1,26). To nas izvješće međutim podsjeća i na pad prvog čovjeka Adama, kao i na obećanje dolaska novog Adama, Isusa Krista po kojem se dogodilo naše spasenje i otkupljenje. Ova povijesna dimenzija pomaže čovjeku da upozna svoju prošlost  i svoje korijene. Ona mu posvješćuje i odgovara na pitanje "tko je i odakle je". Jubilarna godina, dakle budi u čovjeku ponos što je Božjom svemoću došao na ovaj svijet, te snagom krštenja postao dijete Božje. A to se dogodilo u konkretnoj povijesnoj zbilji i u određenom kraju i narodu, pa mu kroz usta Leona Velikog trajno odliježe poklik: "Kršćanine, upoznaj svoje dostojanstvo!"

   Osim povijesne i liturgijske dimenzije jubilarna godina ima i svoju moralnu komponentu. Čovjek je po strukturi svjesno i savjesno biće. To pokazuje kako ga je Bog stvorio slobodnim i odgovornim. Svijest i savjest, sloboda i odgovornost bitne su njegove odlike koje ga čine različitim od svih drugih stvorenih bića na zemlji. No, on je također svjestan kako je u biti ranjeno i ranjivo biće. Pitamo se zašto? Iako je obdaren moćima razuma, volje i srca, njegove su sposobnosti toliko oslabile da često olako podlegnu zabludama i zavođenjima.

             3. Oprosnički hod u milosnoj jubilarnoj Godini milosrđa

Crkva je prihvatila starozavjetnu praksu pa je za "milosnu godinu" uvijek isticala kako je ona osobito vrijeme "otpuštanja grijeha i kazni od grijeha", te dobra prigoda da se "zavađeni pomire'', a ''zalutali i odmetnuli povrate u svoj ovčinjak". Budući da je milosrđe ''najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret'', a ujedno i ''put koji sjedinjuje Boga i čovjeka'' i otvara nadu kako je on ljubljeno biće, usprkos slabosti i grijeha (Lice milosrđa, 2), Crkva koristi jubileje kako bi izobilja dijelila oproste, više nego u drugim vremenima. U pismu o oprostima, koje je uputio 1. rujna 2015. mons. Rinu Fizikeli, Papa veli kako mu je velika želja da "Jubilej bude živo iskustvo Otčeve blizine, opipljivi dodir njegove nježnosti kojom će se svaki vjernik ojačati za bolje i učinkovitije svjedočanstvo".

         

    4. Jubilej je pogodno vrijeme za duhovna i tjelesna djela milosrđa

 

Kada se uspije uputiti ''oprosničkim hodom'' ne osuđivanja, otkrivanja kod drugih pozitivnih strana, te preuzimanja odgovornosti da sami budemo ''oruđe praštanja'', kršćanin biva osposobljen ići dalje, pa ''otvoriti širom svoje srce za jad i nevolju svijeta''. On tada postaje kadar poći svima koji su ''lišeni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomoć'' (br. 15). Papa se od svog ustoličenja ne umara poticati i usrdno pozivati da se ''približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu''. Dapače, on moli da ''njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma'' koji vlada u svijetu. Papa želi i iskreno se nada kako će puk Božji tijekom ove jubilarne godine osobitu pozornost posvetiti upoznavanju i vršenju onih klasičnih djela milosrđa koje poznajemo kao ''tjelesna'': Gladna nahraniti, žedna napojiti, siro­maha odjenuti, stranca primiti, bolesna podvoriti, uta­mničena pohoditi i mrtva pokopati) i ''duhovna djela milosrđa'': Dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrjedu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Bogu se moliti). A to je ono po čemu će nas Vječni Sudac prepoznati na koncu svijeta (br. 15): ''Zaista kažem vam, što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste'' (Mt 25, 40).

 

U tom vidu ovo sveto jubilarno razdoblje povoljan je trenutak da se u duhu Levitskog Zakonika "otpuste dugovi" i dogodi "međusobno izmirenje" ljudi i naroda. Posebice je to dobra prigoda da se "oproste grijesi i ponište kazne od grijeha", te da se "zavađeni pomire'', a ''zalutali i odmetnuli povrate u svoj ovčinjak". Papa se nada kako će u ovoj godini doći do osobitog izražaja bogatstvo toga poslanja, pa živo želi neka kršćani budu radosni dok iskazuju milosrđe (Rim 12, 8), neka pronose diljem svijeta Radosnu vijest evanđelja i utjehu siromasima, osobito onima koji su bačeni u okove novih ropstava. Obraćajući se na koncu Mariji, Majci milosrđa, Papa poziva Crkvu da ''razmatra u Kristu Otčevo milosrdno lice, te u vremenu velikih nadanja i snažnih proturječja uvede čovječanstvo u to veliko otajstvo Božjega milosrđa'' (br. 25). I potiče neka se Crkva ''nikada ne umori i neka bude strpljiva u pružanju utjehe, milosrđa i praštanja''. Jer, milosrđe je, kako je pisao sveti Ivan Pavao II., ''najčudesnije svojstvo Stvoritelja i Otkupitelja''. A Crkva kao ''čuvarica tog otajstva, koja privodi ljude vrelima spasenja'', živi svoj istinski život samo ''kada ispovijeda i obznanjuje takvo milosrđe'' (Bogat milosrđem, 13). 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.