Šjor Vlado drvodjelac "ni mrava ne bi zgazio"

Osamdesetpetogodišnji šjor Vlado sa zadarske Puntamike u mirovini je već 30 godina i konačno je došao na svoje. Odmalena obožava drvo i životinje, ali život ga je odnio u postolarske vode. Tako sada konačno izrađuje i lijepe i one malo manje lijepe "beštije" od drveta. A za njega ona "da ni mrava ne bi zgazio" vrijedi doslovce. Štoviše, hrani ih.

Pili, turpija, tucka, teše, rezbari, brusi. I za niti tri sata evo drvenog zubaca, kapitalca. U dvorištu pravo životinjsko carstvo. Ništa ne prodaje. Sve daruje, svaki susjed ima po jednu. Koju? Po zaslugama, rekli bismo. Izlagao je i u Prirodoslovnom muzeju u Splitu, djeca mu kucaju na vrata i traže pomoć oko tehničkog.

- Dala nam je učiteljica da napravimo jedan mostić od drva preko rijeke. A ovaj drugi ga gura i kaže pusti da mu ja nešto kažem. Što? Barba Vlado, bi li mogli meni napraviti brata? Pravog ili drvenog? Ne znam, smije se Božo Šimičev, drvodjelac iz Zadra.

I ne rezbari samo životinjske motive. Šjor Vlado jednostavno obožava životinje, i žive naravno. Što li kopa? Traži gliste.

Gušteri mu dolaze kao nekima psi i mačke. Ni mravi kod njega nemaju ništa lošiji tretman. Hrani i njih.

- Znači, pazite da ne ugazite mrava? A svakako, ako ga vidiš moraš ga zaobići. To je životinja koja je stvorena da živi kao i mi, naglašava.

Kad se umori od dobrih djela, predahne. Rekli bismo, na idealnom mjestu za sve one koji "odrvene" od ispijanja kava. Naš šjor Vlado baš i ne prečesto. Uvijek je u pokretu, a u glavi mu se stalno nešto roji.