Hrvatski radio

Radio Zadar

Što dobar pribor čini dobrim i koji pribor treba izbjegavati?

05.11.2021.

06:00

Autor: Boris Bulić

Foto/ Boris Bulić

Foto/ Boris Bulić

Foto: - / -

Ribolovna oprema često nije ono za što se izdaje preko deklarativnih podataka, a katkada je tako loša da je valja izbjeći i ne kupiti što zahvaljujući dobrom maskiranju nije uvijek jednostavno. Boris Bulić u Ćakulama donosi odgovor na jednostavno pitanje : "Što dobar pribor čini dobrim?"

Poslušajte njegove savjete.

'Nije zlato sve što sja', stara je izreka, koje nije pošteđen ni ribolovni pribor. Ribolovna oprema često nije ono za što se izdaje preko deklarativnih podataka, a katkada je tako loša da je valja izbjeći i ne kupiti što zahvaljujući dobrom maskiranju nije uvijek jednostavno.

Što dobar pribor čini dobrim, pitanje je s kojim se svaki pasionirani ribolovac sudari u svom ribolovnom stažu prije ili kasnije? Može li običan štap biti jednako dobar kao i neki sa zvučnim imenom, ili da okrenemo, je li zvučno ime uvijek garancija kvalitete?

Na ta je pitanja uistinu teško odgovoriti a da se pritom ne pokaže prstom barem na jednog uvoznika ili trgovca proglašujući na taj način upravo njegov uvoz i njegovu robu lošom.

Naime, nitko nikada nije čuo za reklamu koja govori ovo nemojte kupiti. Dapače, reklame uvijek pričaju isključivo o tome da ćete napraviti ogromnu grešku ako ne kupite upravo taj proizvod.

Prva postavka od koje pri odabiru pribora uvijek treba polaziti je da ne postoje univerzalni štapovi ni univerzalne role, a što je ribolovac profiliraniji to se isti klišej intenzivnije primjenjuje i na sve ostale segmente opreme uključujući i one najsitnije. Tako se razlikuju spojni zogulini za spoj predveza i osnove od onih za spoj predveza i olovnice, vršni segment za manule od onoga za bokadore, da ne spominjemo redom sve varaličarske mušice, ne one lovne, vezane na udicama, već one fiktivne koje svaki ribolovac, s posebnom pažnjom. u rojevima, uzgaja u svoj glavi.

Pribor je određen namjenom, ribolovnom tehnikom i lovinom pa u skladu s tim ne treba kupovati sve što dođe pod ruku i sve što se čini povoljnim.

Današnje je tržište zatrpano prosječnim i ispodprosječnim proizvodima tako da sa kupovinom jeftilena nikako ne treba žuriti jer se isti takav, ali čak malo jeftiniji proizvod može kupiti i sedam dana kasnije ili koji kilometar dalje.

No nije problem kada se kupuju jeftleni kako ih većina ribolovaca voli nazivati, jer se kod takve kupovine i ne očekuju neka čude. Problem nastupa kada se kupuje kvalitetan i skup pribor, pa kad se nakon izlaska iz trgovine, a najkasnije već dolaskom kući otkriju nepoznati detalji, najčešće lošiji, ili barem bitno drukčiji od očekivanog.

Evo za ilustraciju mali primjer:

Nedavno je jedan moj prijatelj dok smo bili u posjetu Sloveniji, nakon niza kompliciranih konsultacija sa svim autoritetima skočio u susjednu Italiju uzeti nekoliko Japanskih skosavica. Vješti trgovac mu je prodao osam Yamashitinih skosavica koje su prema njegovim riječima savršene i trenutno najlovnije, a koštaju samo 11 eura po komadu. Prvo iznenađenje je uslijedilo već u povratku kada je naišao na prvi tunel i ustanovio da uz skosavice bez problema može čitati, a što se po dnevnom svjetlu nije naslućivalo niti je bilo označeno na ambalaži. Možda je i pisalo, ali na Japanskom, što je za njega bilo potpuno isto kao da je pisalo i na Kineskom. No zato je kada se vratio u bazu, uslijedilo drugo iznenađenje pisano na čitljivom engleskom - Made in China.

Da se ne bi izvlačili pogrešni zaključci - veliki se dio opreme s Dalekog istoka proizvodi u nedomicilnim zemljama u kojima je izrada jeftinija zbog jeftinije radne snage. Kvalitetne firme takvu proizvodnju nadgledaju i strogo kontroliraju čime se zadržava izvorna kvaliteta. Kao ni kvaliteta, tako ni sjaj kupljenih skosavica nije zapravo upitan, jer su te skosavice izrađene upravo za uvjete u kojima su takvi svjetleći modeli lovniji od nesvjetlećih.

Pa u čemu je onda problem? Jednostavno u tome što je taj moj prijatelj htio kupiti Japansku skosavicu iz Japana, bez iznenađujućih otkrića bila ona dobra ili loša, a što je vješti trgovac vješto zaobišao istaknuti. Možda su te skosavice i dobre, no to definitivno nisu one koje je on htio. Na kraju krajeva nisu bile ni jeftine i uzeo ih je osam komada.

No to je samo jedan od brojnih primjera na kojima se i znalac može okliznuti, pri čemu ponavljam, nije riječ o lošoj robi već samo o onoj koju nije htio uzeti.

Vjerujem da će se većina ribolovaca složiti s tvrdnjom da djetetu koje se tek počinje baviti sportskim ribolovom nema nikakvog smisla dati skupocjeni štap i rolu. Za takvu su situaciju najprimjereniji jednosezonski proizvodi koji će, dok se dijete ne nauči osnovama, poslužiti svrsi jednako dobro kao i neki skupocjeni komplet. No kupiti nekakav takav komplet kao temeljni radni alat za konkretan lov baš i nema nekog smisla.

Kod trgovaca koji se brinu o svojim kupcima teško će se naći roba čiji su porijeklo i sastav upitni.

Tako primjerice štap izvrsnog blanka može imati loše provodnike što nipošto ne znači da je štap loš već prije da nije za more. Rola također može biti vrlo skupa zbog savršenih 12 ležajeva, ali i zbog kućišta od magnezija koji usput budi rečeno uopće ne podnosi kontakt s morem, a što je trgovac dužan istaknuti.

Upredenice ne podnose dodir sa stijenjem, dok najlonski monofili ne vole sunce. Razgrađujuće udice valja čuvati u originalnim pakiranjima, a zoguline i prstenove na varalicama redovito mijenjati. Time se bitno produljuje radni vijek, no nekim se proizvodima to ni ne može učiniti, a i kad može tada to nema baš smisla.

Katkada su očito loši proizvodi, zbog nekih svojih specifičnosti, kvalitetom iznad deklarativno visokokvalitetnih za što je očiti dokaz nedavni slučaj kada su se brancini kao ludi bacali isključivo na loše imitacije Rapalinog legendarnog Originala. Te su varalice su bile jeftine i vrlo loše izrade no brancini su u njima vidjeli nešto što ih je izluđivalo tako da su se bacali samo za njima. Lovilo se tih dana i sa ostalim kvalitetnim varalicama, no na svaki takav jedan ulov, ove 'bofl' varalice bi ostvarile pet do osam kačenja. Nažalost nisu svi ulovi izlazili na suho jer su varalice pucale, žica se otvarala i izvijala, ali su se brancini svejedno kao pomamni bacali upravo za njima. Naravno, vlasnik trgovine u kojoj su se te varalice prodavale u dva je dana prodao godišnju zalihu tih varalica.

Stariji će se ribolovci sjetiti da je Duel svojevremeno, a ima tome sada skoro dvadeset godina proizveo seriju laganih teleskopskih štapova pod nazivom Super Sea, mekše, gotovo parabolične akcije. Ti su se štapovi osim izuzetno žilavim blankom odlikovali i vrlo niskom cijenom. Naravno, provodnici su bili katastrofalno loši tako da su već nakon prve sezone popucali kao da su od stakla. No zato su blankovi bili netaknuti. Tko god je promijenio provodnike taj i danas uživa u ovim jednostavnim gotovo allround štapovima, koji se nažalost više ne proizvode.

U posljednje je vrijeme sve bogatija ponuda ribolovne opreme na štandovima tržnica kao i po veleprodajnim centrima. Kupovina ribolovne opreme na takvom mjestu je ravna naručivanju kvalitetne škrpine u piceriji. Moguće je da je vlasnik picerije vrstan ribar i da slučajno ima netom ulovljenu škrpinu, ali je vjerojatnije da ćete u toj narudžbi dobiti davno dubokozamrznutu 'marokanku' pripremljenu u krušnoj peći.

Među ribolovnom opremom sa štanda se, premda rijetko kada, ipak može kriti i roba sa zaliha koje se neki trgovac riješio za sitan novac, pa je samim time i cijena te robe ostala ista. No nažalost, u toj se ponudi, u većini slučajeva ipak krije uistinu krije loša roba koju treba izbjegavati jer u pravilu predstavlja samo bacanje novca. Iznimka su veleprodajni centri koji u ponudi imaju proizvode poznatih brendova s kojima su potpisali ugovor.

Katkad se i iza zvučnih imena kriju loše odabrani materijali. Tako sam i sam svojevremeno kupio zoguline s kopčom deklarirane nosivosti 50 libri koji su mi se učinili uistinu dobri. Premda je to bila imitacija poznatih Rosco zogulina čija cijena i nije bila baš ma i zanemariva, odlučio sam se uzeti ih. Kopča je bila krupna i žilava, upravo onakva kakva mi je trebala. Nažalost, razočaranje je uslijedilo već pri drugom otvaranju. Prvo je popucao lak koji se u trgovini činio kao metalizirana polirana površina, a onda je negdje kod petog otvaranja kopče žica jednostavno pukla na najsavijenijem mjestu. Ista se stvar dogodila i s ostatkom oba paketića jer sam naravno, kupio duplo pakiranje.

Slično iskustvo sam svojevremeno imao i s relativno skupim udicama vrlo zvučnog imena koje su pucale na luku pri zanemarivo malom opterećenju. S tim sam istim udicama starije serije vrlo uspješno dizao brancine od 3 do 4 kilograma da bi odjednom ta nova serija počela pucati na ribama od 30 deka.

Premda na skupocjenoj opremi kakva je primjerice gotovo cijela paleta za big game fishing ili vertical jigging takvih propusta ima jako malo, ipak se povremeno dogodi da nešto od opreme ne udovoljava visoko postavljenim zahtjevima.

Sreća je da se takvi propusti, s obzirom na visoki cjenovni razred koji mahom prati takvu opremu, proizvođačima uopće ne isplate, a zbog čega ih u principu ima zanemarivo malo, čak i kada je riječ o serijskoj proizvodnji.

Uostalom, kako kažu – 'I među milijun Mercedesa se nađe jedan što ne valja', no nikako nije dobro kada ste upravo vi vlasnik tog, nesretnog milijuntog Mercedesa.

Da rezimiramo - naravno da postoji oprema koju treba izbjegavati no ni na jednom dijelu te opreme nikada nije stajalo niti će stajati ' Nemojte me kupiti'. Na vama je da procijenite je li taj dio opreme vrijedan kupovine pri čemu novac i nije uvijek prvi faktor. Upotrebna vrijednost kupljenog komada i njegova funkcionalnost u trenutku kada bude zatrebao daleko su ispred svega ostalog.

Činjenica je da kvalitetan proizvod ne mora nužno biti otrovno skup kao i ona stara da ribu ne lovi oprema nego ribolovac.

Upravo su zato 'ribarska prigovaranja' katkad važnija i dragocjenija i od samog ribanja. Uz njih možda i saznate što od opreme treba zaobići i ne kupiti.

Naravno da je razmjena iskustava na forumima i društvenim mrežama iznimno važna i da je upravo takav način komunikacije sačuvao jako puno novaca koji umalo da nisu u vjetar bačeni. No i tu treba biti oprezan jer recenzija koju ostavlja nekakav anonimus pod tko zna kakvim avatarom može biti i zlonamjeran ili izmišljen te kao takav potpuno netočan.

Nažalost, veliki dio skupih proizvoda nije moguće dobro i ispravno procijeniti prije, nego tek kada dođu u upotrebu pri čemu je učenje isključivo na vlastitom iskustvu, s obzirom na trenutne cijene ribolovne opreme, danas ipak privilegija malobrojnih.

 

 

 

 

 

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.