Hrvatski radio

Radio Zadar

Tema današnjih Morskih ćakula su otrovne ribe

16.07.2021.

07:40

Autor: Boris Bulić

Foto/Boris Bulić

Foto/Boris Bulić

Foto: - / -

U Jadranu popisano je preko četiri stotine riba, a među njim ima i onih koje su opasne po život. Tri skupine riba opasne po život. U prvoj su one s otrovnim ugrizom, u drugu spadaju s otrovnim ubodom, dok su u trećoj skupini ribe koje mogu dovesti do trovanja ukoliko ih se pojede.

Tema današnjih Morskih ćakula su otrovne ribe.

Sezona je u jeku i ribu lovi svatko tko ima i malo sklonosti, od pasioniranih sportskih ribolovaca, preko vikend -ribolovaca do onih koji koriste nekoliko dana godišnjeg odmora na moru. Nažalost, to je zadovoljstvo često zasjenjeno neugodnim iskustvima. Naime, podmorje krije i svoje opasne stanovnike od kojih su neki i po život opasni.

 

Jadran broji preko četiri stotine ribljih vrsta od kojih je više od polovice većini ljudi potpuno nepoznato. Naravno da je jedan dio tih vrsta kojih zapravo ima više nego se misli, opremljen i otrovnim aparatom kojim se služe u napadu ali i u obrani. Neke od tih otrovnih ribljih vrsta su i po život opasne dok većina svojim otrovima zapravo izaziva smo jak bol koji je srećom prolazan.

 

Otrovne ribe Jadrana možemo podijeliti u tri skupine od kojih prvu skupinu čine ribe kod kojih je otrovan ugriz, drugu ribe kod kojih je otrovan ubod, dok su u trećoj skupini ribe koje mogu dovesti do trovanja ukoliko ih se pojede.

 

Među jadranskim ribama tek su dvije čiji ugriz za posljedicu i ima i trovanje. To su murina žutošarka i murina crnjka. Obje su vrste vrlo snažne i agresivne pa znaju napasti ronioca katkad i bez ikakvog očitog povoda.

 

Čeljusni je aparat kod murine opremljen oštrim unatrag povijenim zubima, pri čemu ih se u gornjoj čeljusti nalaze dva reda, a u donjoj jedan.

 

Osim toga murina nema jednu, nego dvije čeljusti. Druga, izvana nevidljiva, smještena je u ždrijelu, tako da se u trenutku kad murina zagrize svoj plijen ždrijelna čeljust otvara i pokreće prema naprijed prihvaćajući zalogaj. Kad ga prihvati, prednja se čeljust otvara, a stražnja zalogaj povlači prema ždrijelu. Nakon što dospije u zadnji položaj, ponovo se zatvaraju prednje čeljusti i cijeli se postupak gutanja ponavlja.

 

Kad murina ugrize, ugriženo mjesto pocrveni, otekne i strahovito boli. Dolazi do grčeva, otežanog disanja, a na mjestu ugriza se raspadaju eritrociti. Dugo godina nakon ugriza ugriženo mjesto ostaje utrnuto i ukočeno.

 

Prva pomoć se sastoji u zaustavljanju krvarenja pri čemu je svakako je potrebno čim prije potražiti liječničku pomoć.

 

Druga je grupa zapravo najbrojnija i opasnost se kod njih krije u bodljama. To su svi pauci, škrpine i škrpuni, žutulje golubovke, golubanke, golupke i kokotići, ali i ribe poput kostoroga, bežmeka, psa kostelja i kostelja vlastelina.

 

Kod navedenih skupina i vrsta potvrđen je otrovni aparat koji je vezan uz tvrde perajne šipčice, bodlje na glavi i škržnim zaklopcima ili pak samostalne bodlje uz repnu peraju.

 

No otrovnost i posljedice uboda nisu kod svih vrsta iste. Dok kod uboda nekih vrsta, poput pauka, ishod može biti i koban, kod drugih vrsta, poput primjerice šaruna, ubod je tek jako bolan, ali zapravo bez ikakvih posljedica.

 

Pauk je definitivno najotrovnija riba Jadrana. Postoje četiri vrste, no bez obzira s kojim se sreli posljedice su iste. Dakle, prilikom uboda otrov se u ranu brzo i lako cijedi kroz žljebiće na otrovnim bodljama. Bol koji se trenutno javlja oštar je, nalik bolu nastalom paljenjem. Mjesto uboda najprije poblijedi, pa pocrveni, da bi na kraju i pomodrilo. Često se ospe sitnim mjehurićima i u pravilu otekne. Ako je uboden prst, oteklina se širi najčešće samo prema zapešću, rijetko do lakta ili ramena. Bol se širi po cijeloj ruci, a vrhunac dostiže nakon tridesetak minuta. Nastupa glavobolja, vrtoglavica, povišena temperatura, grčenje mišića, lupanje srca i povraćanje pri čemu se može izgubiti i svijest. Bol se najčešće smanji već nakon dva, a najkasnije za 24 sata, no oteklina može ostati i do desetak dana. Često se javljaju i sekundarne infekcije poput gnojenja i raspadanja tkiva oko mjesta uboda. Sistemski simptomi poput malaksalosti, hladnog znoja i kolapsa su relativno rijetki. Potpuni oporavak može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

 

Prva pomoć se kod uboda pauka sastoji u neutraliziranju otrova što se relativno lako može postići uranjanjem ili premazivanjem mjesta uboda s 10 postotnom otopinom amonijaka koja se u prikladnom pakiranju može kupiti u svakoj ljekarni, a nakon čega bol, pa i sve druge posljedice uboda najčešće potpuno nestaju.

 

Naravno, uvijek postoje nezgodna mjesta za takvo tretiranje. Ubod ispod nokta je posebno problematičan jer amonijak teško može prodrijeti do mjesta uboda.

 

Ubodeno se mjesto može i zasjeći, te baš kao i kod zmijskog ugriza, istiskivanjem iz rane iscijediti što je moguće veću količinu krvi.

 

Važno je znati da su svi riblji otrovi termolabilni, što znači da gube toksičnost na višim temperaturama. Zbog toga se ubodeno mjesto može i termički tretirati, no tu postoji mali problem koji se zove prag bola, a koji se kod većine ljudi kreće oko 45ºC. Budući da bi se ubodeni dio tijela trebao uroniti u vruću vodu temperature od 50º do 60ºC te ga tako uronjenog držati 30 – 90 minuta jasno je da takav postupak uz bol uzrokovan ubodom nije nimalo jednostavan.

 

Mnogi ribolovci mjesto uboda spaljuju upaljačem, žarom cigarete ili prislanjanjem na vrelu ispušnu cijev motora.

 

Bez obzira za kakav se tretman odlučili, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, a pogotovo ako se radi o više uboda.

 

U treću grupu spadaju ribe s otrovnom krvi poput jegulje, ugora, drhtulje i murine.

 

Najotrovnija je krv jegulje. Ukoliko dospije u oko, što je lako moguće jednostavnim trljanjem oka rukom na kojoj je zaostala krv jegulje nakon prihvata ribe ili prskanjem ranjene ribe koja se bacaka, doći će do jake upale očiju.

 

Ako krv dospije u želudac, bilo tijekom ribolova, bilo nedovoljnom termičkom obradom u pripremi hrane, vrlo će brzo nastupiti grčevi uz povraćanje, vrtoglavicu i lupanje srca, a u težim slučajevima može doći do paralize, pa i smrti.

 

Prva se pomoć u slučaju dospijeća otrovne krvi u oko sastoji se u intenzivnom ispiranju oka slatkom vodom dok se u slučaju trovanja konzumiranjem nedovoljno termički obrađenog ribljeg mesa treba pokušati izazvati povraćanje.

 

U oba slučaja svakako treba čim prije potražiti liječničku pomoć. Pritom je idealno ponijeti uzorak ribe koja je dovela do trovanja.

 

Postoje i vrste koje u naše more dolaze zbog posljedica globalnog zatopljenja ili putem balasnih voda. Takav je slučaj i sa srebrenoprugom napuhačom (Lagocephalus sceleratus, Gmelin, 1789), poznatijom pod nazivom 'fugu'. Kod ove je vrste potvrđen otrov tetrodotoksin koji je 1250 puta snažniji od cijanida. Taj se otrov u najvećoj koncentraciji nalazi u jajnicima, ali i koži, mišićima i jetri čime se ova vrsta uspješno štiti od predatora. No usprkos toj otrovnosti njeno je meso u Japanu toliko cijenjeno da spada u najskuplje delikatese. Ovu ribu mogu pripremati isključivo posebno obučeni kuhari, pri čemu i pored toga u Japanu od trovanja ovom vrstom godišnje umre oko 200 ljudi.

 

Trovanje tetrodotoksinom uzrokuje paralizu mišića, prestanak disanja i zatajenje srca.

 

Prvi simptomi trovanja koji se javljaju unutar jednog sata su svrbež na jeziku i u usnoj šupljini nakon čega slijedi mučnina uz jaku bol u stomaku i proljev. Udovi trnu, znojenje i lučenje sline postaju nekontrolirani, dolazi do postepene paralize dijafragme, a krvni tlak naglo pada. Usne, prsti na rukama i nogama plave zbog otkazivanja srca.

 

Preventivno je ovu vrstu poželjno uopće ne dodirivati, a ukoliko dođe do trovanja, svakako treba potražiti liječničku pomoć najbržim mogućim putem.

 

Općenito, za preveniranje bi bilo najpametnije uopće ne dirati riblje vrste koje ne poznajemo ili za koje sumnjamo da su otrovne. A ako ih već ulovimo, tada treba s njim postupati s krajnjim oprezom. Naravno, bilo bi idealno biti potpuno upućen i znati što je kod koje vrste opasno pa bi se onda i znali čuvati od takve opasnosti. Ribolov je prekrasan, ali je činjenica da ima svoje opasnosti koje nikako nisu bezazlene i koje nipošto ne treba olako shvaćati.

 

 

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.