Hrvatski radio

Radio Zadar

U Ćakulama o predvezu, poslušajte koji predvez za koju tehniku i disciplinu

26.11.2021.

06:00

Autor: Boris Bulić

Foto/ Boris Bulić

Foto/ Boris Bulić

Foto: - / -

Kao što se zna reći da svaka riba ima svoju udicu, tako se ni sa istim predvezom ne mogu loviti sve ribe. Univerzalni predvezi zapravo ne postoje i svaka ribolovna tehnika i disciplina zahtjeva svoj, poseban predvez, kaže u današnjoj emisijj Boris Bulić u kojoj će upravo o tome biti riječi.

Također, naglašava Bulić da nijedan predvez ne može izdržati više od jedne sezone, pogotovo ako je već bio u moru pa čak i ako nije ulovio ribu.

Predvez je prema definiciji završni dio udičarskog ribolovnog pribora na čijem se kraju nalaze udice. No kako se zna reći da svaka riba ima svoju udicu, tako se ni sa istim predvezom ne mogu loviti sve ribe. I premda se jednim predvezom može uloviti više različitih riba, univerzalni predvezi zapravo ne postoje. Svaka tehnika, disciplina i vrsta ribe imaju specifičnosti koje određuju način formiranja i konačan izgled ovog osjetljivog dijela ribolovnog pribora.

Predvez je u većini ribolovnih tehnika ključni detalj. O načinu na koji se formira ovaj završni dio sistema često i zavisi konačan ribolovni uspjeh. Nažalost, ne postoji univerzalni model po kojem se možemo ravnati i formirati preveze. Svaka ribolovna tehnika i disciplina zahtjeva svoj, poseban predvez dok i unutar istih tehnika i disciplina različita lovina uvjetuje određene promjene. Ipak, unatoč tolikim razlikama, gotovo se svi predvezi izrađuju od fluorokarbona. Izuzetak su zapravo samo predvezi u kojima se završni dio izrađuje od sajle.

Najčešći i na našem moru najrašireniji oblik ribolova je udičarenje kančenicama iz barke, a uz taj oblik ribolova ide i osnovni kostur predveza. To je jednostavan sistem, sastavljen od osnove na koju su vezane dvije ili tri prame. Zavisno od očekivane lovine udaljenost između prama, njihova dužina i promjer strune je različit. Tako bi, primjerice, za lov sitne ribe poput manula i modraca prame trebale biti duge 10 do 15 centimetara, međusobno udaljene 15 do 20 centimetara s tim da bi najdonja prama od olovnice trebala biti udaljena od 30 do 60 centimetara. Promjer osnove ovakvog predveza se kreće od 0,24 do 0, 27, a prama od 0,14 do 0,16 milimetara. Preporučene udice su tipa crystal, širine luka 7 milimetara.

Predvez za lov bijele ribe se primjerice, malo razlikuje od opisanog predveza. I u ovom se slučaju lovi s dvije do tri prame s tim da najdonja prama lovi ispod olovnice što se postiže tako da se prama s osnovom spaja neposredno iznad olovnice. Ova je najdonja prama duga od 40 do 80 centimetara, dok su gornje prame duge od 30 do 50 centimetara, međusobno udaljene oko 50 centimetara. Promjer strune za ovakav predvez je nešto deblji pa se tako preporučeni promjer za osnovu kreće od 0,27 do 0,35 milimetara, a za prame od 0,24 do 0,27 milimetara. Glavna lovina kojoj je namijenjen ovako konstruirani predvez su arbuni, fratri i ostala 'riba od kamena'.

Predvezi iste ili vrlo slične konstrukcije se koriste i u obalnom, najčešće u natjecateljskom ribolovu. Naravno, varijacije na temu su brojne, no kostur je u principu uvijek isti.

Za razliku od ovih predveza, predvezi za lov pridnenim čekajućim tehnikama, takozvanim lovom na fermu, potpuno su drukčije koncipirani.

Ovaj se predvez sastoji od strune promjera najčešće od 0,27 do 0,35 milimetara dužine od 35 do 80 centimetara na čijem se kraju nalazi jedna ili eventualno dvije jače, uglavnom kovane udice kraćeg vrata, tzv. papagajke. Ovaj se predvez s osnovom spaja preko zogulina iznad kojeg se na osnovi nalazi klizna olovnica.

U drugoj verziji ovog predveza olovnica i udica mijenjaju mjesta. Tako se na kraj osnove vezuje olovnica dok se predvez jednake konstrukcije, preko oka zogulina 'šeta' po osnovi. No to je tek jedna od brojnih varijacija kliznih montaža pri čemu je predvez koji je zapravo ipak samo prama, uvijek jednak.

Na ovaj se način s obale najčešće love podlanice, ali i sva ostala pridnena riba.

U principu što je predvez tanji, udica manja, a ješka bogatija, šanse za ulovom plemenite kapitalne lovine su veće. No budući da se ovakav lov ne prakticira samo na ravnom pješčanom dnu nego i na hridinastom, kamenitom, šanse za susret s noćnim grabljivcima poput ugora i murina su jako velike zbog čega se mnogi ribolovci često nalaze u dilemi 'fluorokarbon ili sajla'. Naime, i manji će ugor bez nekih teškoća pregristi i deblji najlonski monofil ili fluorokarbon, dok će murina, zavlačeći se po svojim labirintovskim stazama lako oštetiti tanki i osjetljivi predvez. Postavljanjem tanje sajlice na sam kraj predveza riješili smo problem oštećenja ili pregrizanja predveza no isto smo tako prepolovili šanse za ulovom plahih plemenitaša. Nažalost, neke preporučene recepture za ovakve situacije nema. Pomoći može jedino iskustvo s određenog terena u kombinaciji s trenutnim stanjem. Ukoliko se ustanovi da unatoč stjenovitom terenu ugora i murina nema, tada treba ostati pri tanjim fluorokarbonskim predvezima. No ukoliko se grizevi u kojima se umjesto riba na suho izvlače pregriženi predvezi konstantno ponavljaju tada se valja prilagoditi trenutnoj situaciji i fluorokarbon zamijeniti sajlicom.

U slučaju zadjeva, kod sistema sa sajlicom osnovna struna može pući bilo gdje. Prema Murphyjevom zakonu, pući će najčešće vrlo blizu štapu tako da se u kratkom vremenu može ostati bez kompletne osnove. Stoga je praktično između osnove i sajlice ubaciti 'slabu kariku', desetak centimetara najlonskog monofila, obavezno manje nosivosti od osnove tako da u slučaju zadjeva sistem može pući upravo na tom umetku.

No važno je napomenuti da se sajla ne koristi isključivo na udičarskim pridnenim sistemima jer ugori nisu jedine oštrozube jadranske nemani. Jedan od predatora koji se, relativno nedavno, s juga Jadrana raširio po čitavom uzobalju je strijelka skakuša jedna od najatraktivnijih riba u sportskom ribolovu, a o kojoj je već bilo riječi u morskim ćakulama. Strijelka je riba s izuzetno jakim čeljusnim aparatom kojem niti jedan najlonski monofil ne može odoljeti. Budući da se lovi mahom površinskim varaličarskim tehnikama varalice obavezno moraju biti montirane na sajlice. Podrazumijeva se da sajlice moraju biti mekane tako da svojom krutošću ne ometaju akciju varalice dok istovremeno moraju biti dovoljno nosive i jake da mogu odoljeti snazi ribe i oštrini njenih zuba.

Varaličarski predvezi općenito moraju biti dovoljno mekani kako bi varalici omogućili što je moguće prirodniju prezentaciju. Većina spinnerskih predveza je manje-više jednaka. Sa osnovom se spaja preko jednog od adekvatnih čvorova, dok se na suprotnom kraju uglavnom nalazi zogulin s kopčom za kačenje i jednostavnu izmjenu varalica.

A za razliku od spinnerskih predveza panulaški predvezi su u pravilu znatno kompliciraniji.

Ukoliko se na kraju sistema nalazi jedna varalica tada je sistem identičan klasičnom spinnerskom no ukoliko se na panuli nalaze i provokatori, poznatiji kao teaseri tada je u predvez ukomponirana i žičana konstrukcija koja sve 'ribe tog umjetnog jata' drži na konstantnom odstojanju. Taj je žičani dodatak najčešće konstruiran od dvije žice postavljene u križ koji je u odnosu na liniju povlačenja plošno okomit. Na krajevima te križne konstrukcije se nalaze kopče na koje se kače prame s varalicama. Te varalice uglavnom nisu naoružane s udicama jer je njihova osnovna uloga simulacija ranjivog jata. Udicu krije samo jedna, najčešće veća varalica koja zauzima centralno mjesto u sistemu.

Ovakve se montaže koriste u big game fishingu pri čemu je posebno omiljen sistem u kojem se ispred predveza nalazi veća varalica, zbog karakterističnog oblika nazvana bird. Ova varalica ima 'krila' kojim u povlačenju pljuska po površini mora što je pučinskim predatorima izuzetno privlačan podražaj.

Taj kompletan sistem je također predvez.

A posebno je zanimljiv predvez za sabiki ili tursku panulu kako često nazivaju ovaj varaličarski sistem. Predvez se sastoji od duže osnove, promjera od 0,45 do 0,90 milimetara na čijem se kraju nalazi olovnica u obliku torpeda, iznad koje se na pravilnim razmacima nalaze kratke prame, duge od 5 do 20 centimetara, promjera od 0,30 do 0,50 milimetara. Prame se s osnovom spajaju direktno preko čvora pri čemu je važno da u spajanju prama bude okrenuta suprotno od olovnice kako se u povlačenju ne bi usukala oko osnove. Ovaj je predvez namijenjen lovu 'leteće' ribe poput šaruna, lokardi, skuša, ali i trupaca, luceva i palamida.

Za razliku od predveza namijenjenih lovu s varalicama kod kojih se na kraj sistema vezuje nekakva varalica, panulaški predvezi za lov sa živom ješkom podrazumijevaju vezivanje jedne ili više udica kojima se kači riba ili glavonožac. U principu postoje dva osnovna tipa predveza. Prvi je namijenjen lovu s iglicom, a drugi lovu s lignjom.

Predvez za iglicu se formira od fluorokarbona promjera 0,45 do 0,80 milimetara u dužini od 2 do 15 metara. Na kraju se predveza nalazi fiksna udica, a iznad nje dvije klizne koje se, u zavisnosti od veličine iglice, pomiču na potrebnu poziciju. Iznad najgornje klizne udice se na predvez navlači i komadić prozirnog bužira kojim se iglici zatvara kljun i time sprječava otvaranje usta i neželjeno rotiranje tijekom povlačenja.

Poneki ribolovci umjesto kliznih na predvez postavljaju fiksne udice. Jedan dio tih ljubitelja fiksnih montaža imaju u pripremi više predveza s različito udaljenim udicama, dok drugi, spretniji u vezivanju, udice vezuju na licu mjesta prilagođavajući se dužini netom ulovljene iglice.

Predvez za lignju je jednostavniji. Dužinom i promjerom strune je identičan predvezu s iglicom s tim da na kraju sistema nema tri, već jednu do dvije udice. Posljednja je fiksna i najčešće trokuka dok je gornja ili klizna ili pak uopće nije udica već samo kukica koja se kači za 'špic' lignje omogućavajući da lignja ostane linijski poravnana sa strunom i linijom povlačenja.

Predvez za lov uginulom lignjom je jednak kao i opisani za lov sa živom lignjom, osim što se između trokuke i klizne udice postavlja 20 do 40 gramska šuplja olovnica koja sprječava neželjenu rotaciju lignje tijekom povlačenja i lignju održava uvijek u istom položaju.

Ovakvi su predvezi u prvom redu namijenjeni lovu zubaca i gofa.

Pa predvezi za panulu ali i drifting sipa i liganja se ne razlikuju od spinnerskih predveza, no predvez za lov peškafondom je nešto drukčije izvedbe. Ovaj se predvez formira od osnove promjera od 0,40 do 0,60 milimetara dužine do 2 metra s koje se na pravilnim razmacima odvajaju ili prame ili kratke petlje, dok se na kraju predveza nalazi kopča ili omča za montažu peškafonda. Kod tradicionalnog načina formiranja ovog predveza se koriste prame duge do deset centimetara, dok suvremenije inačice podrazumijevaju kratke omčice dobivene pomoću dropper loop čvora, što je zapravo direktan utjecaj japanske tataki tehnike.

A predvez za našeg najvećeg glavonošca, hobotnicu, u principu se radi od jednog do dva metra duge 0,90 milimetarske strune na čijem se kraju nalazi jači zogulin s kopčom preko koje se kači rak na saonicama, nerijetko dodatno naoružan komadom lanca čije zveckanje dodatno privlači hobotnicu.

No treba znati da nijedan predvez nije vječan. Kod svakog izvlačenja veće ribe predvez valja izmijeniti jer, premda se to golim okom i ne vidi, plastične deformacije su uglavnom toliko velike da kačenje sljedeće veće ribe u 90 posto slučajeva može završiti pucanjem pribora i gubitkom ribe što je posebno izraženo u big game fishingu.

Također, valja naglasiti da nijedan predvez ne može izdržati više od jedne sezone, pogotovo ako je već bio u moru pa čak i ako nije ulovio ribu. Samim stajanjem struna gubi na kvaliteti, pa je svakako poželjno prije svake sezone provjeriti stanje već formiranih predveza, po potrebi ih prevezati i kvalitetno se pripremiti za ribu života.

 

Programe Hrvatskoga radija slušajte na svojim pametnim telefonima i tabletima preko aplikacija za iOS, Android i Huawei.