Zadarski proizvođači moraju se udružiti

Paški sir, Dalmatinski pršut, Istarsko ekstra djevičansko maslinovo ulje, lički krumpir, zagorski puran, slavonski kulen. Hrvatska je bogata kvalitetnim proizvodima. Mogu li oni i kako izboriti svoje mjesto na tržištu unatoč jeftinijim, no često nekvalitetnijim uvoznim proizvodima?

Vrhunska kvaliteta i udruživanje. Recept je to kojeg uspješno koriste u poljoprivrednoj zadruzi Maslina i vino u Polači kako bi plasirali svoje proizvode. 

Što se tiče robe iz uvoza mi je ne možemo nijekati, mi je ne možemo zabraniti. Mi možemo jednostavno ići s tim da je naša roba exclusive i da nije industrijska. Bez udruživanja s ovom količinom vi ne možete nastupati na tržištu , pojedinačno, nema pomoći.  Europa nas uči već nekoliko godina da se udružimo i više, u proizvođačku. Mi smo sad i u toj fazi proizvođačke organizacije na koji način ćemo možda biti brži na tržištu i još nekoliko kooperanata uključiti u to da bi imali još više proizvoda.

Kaže direktor zadruge Radoslav Bobanović. S plasmanom  svojih proizvoda tako zasada nemaju problema

Možda ima poteškoća. Ali nerješivih problema nema.  Jednostavno nismo u toj fazi, da možemo nešto proizvesti, a da to ne možemo prodati. Mi smo u problemu da proizvodimo, a nedovoljno za onoliko koliko možemo prodati.  Koliko traži tržište. Za takvo što je viši stupanj organizacije. Zato i mi osjećamo da smo u problemu ako se ne stvori proizvođačka organizacija s više nas da veću količinu ulja možemo ponuditi na svjetskom tržištu.

Stoga u budućnosti, smatra Bobanović , mora doći do još većeg udruživanja proizvođača:

Za 5 godina vinarija Škaulj i vinarija Bobanović će morati ujediniti merlot. Ulja ćemo morati certificirati u ovom dijelu, da li Oil Zadar, ili Oil Ravni Kotari, ili od Nina do Skradina itd. Mi ćemo jednostavno to morati.

Da bi to bilo moguće morat će se i ujednačiti kvaliteta proizvoda različitih proizvođača, odnosno postići određeni standard  kako bi zajednički mogli plasirati svoje proizvode na tržište, smatra Radoslav Bobanović.