Život u Glogovu, teško dostupnom zaseoku na obronku Velebita

Gračac je površinom najveća općina u Hrvatskoj, no s iznimno malim brojem stanovnika. Neka od naselja ostala su bez ljudi, a dio ih živi u teško dostupnim mjestima na obroncima Velebita. Naša ekipa posjetila je zaselak Glogovo.

Stanovnicima udaljenih naselja s područja Gračaca put do kuće katkad je pravi problem. Miloš Surla upravo se vratio s operacije iz Zagreba. Za prijevoz se obratio udruzi koja inače pomaže stanovnicima udaljenih područja.

- Obično idem 2 puta mjesečno po hranu kupiti. Put je nikakav, loš. Trebaš uvijek nekoga moliti da bi te prevezao, kaže.

Od kuće do trgovine, 7 kilometara makadama pod obroncima Velebita nije lako prijeći. Zimi su, kad ima snijega, potpuno odsječeni, pa im je prije čak i vojska nosila hranu. Mnogi sumještani ne mogu im pomoći.

- Do Glogova je put strm i jako težak, cesta nije napravljena kako treba, to je rupa na rupi, kaže Saša Miličić iz udruge Prospero.

Iz općine kažu da je put saniran prije dvije godine te da je komunalno poduzeće ovih dana dobilo nalog za popravak dijela puta koji općina održava.

U zaselku Surle Miloševa supruga Mila radi od jutra do mraka. Žive od uzgoja krava i male mirovine. U trošnoj kućici, sa solarnim pločama i izvorskom vodom u dvorištu, dan joj počinje prije zore.

- Nastavimo krave puštati i goniti u pašu i vraćam se, onda telad, teladi vodu nosim, sijena nosim, mekinje nosim, dok to napravim onda se vratim, nešto napravim za pojesti i eto, kaže Mila Surla.

Mili su ovdje najdraži čist zrak i izvorska voda. S Milošem je nekada živjela i radila u Rijeci, no u njegov rodni kraj Glogovo vratili su se nakon smrti Miloševe majke.

- Tu sam se vratio da budem tu na svom ognjištu, gdje su mi otac, djed, pradjed, kaže.

I iz ovog lijepog, ali surovog kraja, na 900 metara nadmorske visine, u kojem žive brojne životinje, pa i čopori vukova, Miloš ne namjerava otići. Najveća želja mu je - bolji put koji bi im olakšao život.