Zločinom u Škabrnji zlotvori su ostavili trag svojega identiteta

Zamislite kakvu su savjest imali ljudi koji su izvršili masovni pokolj Hrvata u Škabrnji? Njima ni čovjek ni priroda ni kultura nije sveta. Ustvari ništa im nije sveto. Porušili su crkvu, kuće, zgrade i objekte, poubijali živalj, zapalili prirodu i ostavili trag svoga identiteta.

Ubijali su iz vatrenog oružja iz neposredne blizine, udarali ljude sve do smrti. Mnoge unakazili, mnoge pregazili tenkovima. Nezamislivo za ljude koji su do tada živjeti rame uz rame svojim susjedima te dijelili s njima dobro i zlo svoga vremena i svoga života. 

To se ne smije prešutjeti, jer bi šutnja značila prešućivanje jedne stravične povijesti i njezino nepoznavanje bi moglo biti izvorom novih sukoba. Zato istina ma koliko bila bolna, mora se znati. Kad se čovjek i narod suoče sa svojom povijesnom istinom bit će moguće stvaranje uvjeta za međusobno povjerenje. Bez toga nije moguće. Uvidom u pravu istinu i prihvaćanjem te istine jedino je moguće istinski suživot. 

Bilo je i onih koji su stali u obrani Hrvatske smatrajući je svojom domovinom ali su bili preslabi oduprijeti se politici svojih političkih čelnika. Zločin su počinili nekršteni ratnici kako je rekao kardinal Kuharić, istaknuo je u svojoj propovjedi, za sve stradale u Domovinskom ratu u crkvi uznesenja Blažene DJevice Marije u Škabrnji, bivši vojni ordinarij Juraj Jezerinac