Hrvatski radio

Radio Zadar

07:59 / 08.04.2022.

Autor: Boris Bulić

Kako znati što je grize i kakvom terenu lovimo?

Što je navalilo na udice?

Što je navalilo na udice?

Foto: Boris Bulić / Radio Zadar

Malo je ribolovaca koji nisu doživjeli propuštene ili preuranjene kontre zbog čega naravno nisu ulovili ribu koja im je bila praktički nadomak ruke. A jedan od osnovnih i temeljnih orijentira za pravovremeno kontriranje je pretpostavka da znamo što na određenom terenu možemo očekivati, a što opet pretpostavlja da znamo gdje se nalazimo, odnosno, kakav je teren ispod barke.

Poznavanje lovine i terena

Istina je da da mnogi ribolovci samo nagađaju što je u moru pod barkom, od sastava dna do same lovine a što uvijek rezultira nizom sitnih, a onda i krupnih pogrešaka.

Činjenica je da odlazak u ribolov bez glave baš i nema smisla. Praksa je pokazala da pouzdavanje u slučaj i onu priču o ćoravoj koki i zrnu kukuruza rijetko kada može nešto dobroga donijeti.

Preduvjet svakog uspješnog ribolova je poznavanje lovine i terena na kojem se lovi što zapravo većina ribolovaca ipak jako dobro zna. Još dok se u miru vlastitog doma slažu predvezi, kroje se planovi. Određene udice se vezuju za određenu vrstu, na pramama strogo određene dužine, a ješka se bira, ne prema vlastitom ukusu, već prema ukusu lovine, što bi trebalo značiti da još prije isplovljavanja postoji i neka slika o potencijalnom ulovu.

Suvremena kartografija je poprilično detaljna i precizna i uz malo osnovnog poznavanja sadržaja, nije teško procijeniti gdje se što, pa tako i mi s barkom, u datom trenutku nalazimo.

Nadalje, većina brodske elektronike s velikom preciznošću otkriva sve što se nalazi na dnu tako da se uz toliku količinu podataka zapravo vrlo teško izgubiti.

No unatoč tome, mnogi ribolovci lutaju baš kao da im ništa od tih podataka nije dostupno.

U najvećem broju slučajeva, osnovni je razlog nedovoljno poznavanje života u podmorju odnosno nepoznavanje osnovnih navika ciljane lovine.


Gdje naći oboritu ribu?

Najčešći oblik ribolova ili bolje rečeno, najčešće rabljena ribolovna tehnika na našem moru, je definitivno kančenica i sve njene inačice. Bez obzira lovilo se štapom ili iz ruke, pribor otežan olovnicom, uglavnom na kraju sistema, se spušta u zonu dna gdje se pokušava pronaći lovina. I dok je usred sezone zbog obilja ribe to uglavnom jednostavan posao, u hladnijem dijelu godine, ali i u prijelaznim dijelovima kakvo je zapravo proljeće, punim se uspjehom mogu pohvaliti isključivo oni koji baš znaju svoj posao.

Idealne pozicije za lov oborite ribe uvijek su padine brakova ili litoralni obalni spustovi gdje se kamenita obala spušta do pjeskovito-ljušturastog ravnog dna. Na tim padinama caruju plemenite ljuskavke koje stanište dijele s ne tako plemenitim, ali jednako ili barem gotovo jednako traženim vrstama. Osim fratra, kantara, šaraga i pica, na takvom ćemo dnu naći i škrpinu, a uz nju smokvu, vranu i uvijek gladne kanjce.

Kamenito je dno u pravilu bogato procijepima i rupama u kojima se riba osjeća sigurnom. A ako je usto još i zarašteno, sigurnost je još i veća, pa je takvo dno još bogatije životom.

Osim jasno ocrtane linije dna na sonderu, jedan od najpouzdanijih indikatora dobre pozicije je svakako ulov ribe. U zavisnosti od ulovljene vrste, nije teško odrediti jesmo li na pravoj pošti. Ulov kanjca, smokve ili pirge, premda nije epohalan, uvijek je dobar jer jasno govori o strukturi dna i vrstama koje možemo očekivati.


Podmorski rubovi rtova

Padanjem mraka na takvim terenima fratar najčešće postaje glavna lovina, dok je dnevni lov rezerviran za kantare i šarage, pri čemu ni ulov pica nije isključen.

Ulov pauka nam može biti pouzdan indikator da smo se možda previše udaljili od braka, ili u najboljem slučaju da smo na samom rubu padine, što i ne mora uvijek biti loše jer takvo dno često nastanjuju arbuni, bokadori, podlanice i ovčice koje će se, ukoliko budemo uporni, pojaviti prije ili kasnije.

Slična je situacija i na podmorskim rubovima rtova gdje se u pravilu zadržava plemenita riba.

Iako su šanse za ulov oborite ribe najveće na brakovima, brak ili punta kao pozicija ne moraju biti uvjet. Zapravo je dovoljno da dno nije ravno. Razbacano kamenje ili naprosto stjenovito hridinasta struktura koja se na svakom sonderu jasno vidi, idealno je stanište za većinu oborite ribe. Zaraštenost takvog dna je samo pozitivan detalj koji ribi omogućuje veću sigurnost i više hrane, što je vrlo dobar razlog za zadržavanje. Na sonderu se takva struktura dna vrlo jasno vidi, pri čemu se ribe najčešće ne vide. Razlog je upravo u njihovom zadržavanju uz samo dno odakle ih vrlo lako mogu izvući dobro naješkane udice.

Ukoliko je takvo, izgledno, lovno područje široko i ako se proteže u smjeru kurenta koji nije prejak, lov u driftu ili puštanjem može dati jako dobre rezultate. No ukoliko je kurenat jak, a pozicija mala, tad je sidro jedino ispravno rješenje.


Što se lovi u Rivanjskom kanalu?

Dakle, ukoliko smo se uspješno usidrili na poziciji koja ponajviše odgovora očekivanjima, prva spuštanja pribora, čak i ako se ne ostvari ulov mogu biti jasni pokazatelji stanja u podmorju i vrsta koje se mogu očekivati.

Sitni isprekidani grizevi kao i oni kako ih volimo zvati 'električarski', koji kao da bezglasno pokušavaju izgovoriti 'trrrrr…' jasan su pokazatelj prisustva jako sitne ribe, uglavnom manula i sitnih usnjača.

Ukoliko su nam lovina upravo te ribe tada treba kontrirati na svaki trzaj, no ukoliko čekamo plemenitiju lovinu tada je s kontrom potrebno sačekati.

Na mnogim je terenima, poput primjerice Rivanjskog kanala, najprije potrebno poloviti svu silu sitne ribe, da bi se dalo šanse krupnijoj lovini.

Svakako, ako se trzanje sitne ribe nastavi, a bez ijednog kvalitetnijeg ulova tada je potrebno promijeniti poziciju.

No ukoliko je pribor dobro posložen, a udice primjerno velike i dobro naješkane, na površini će se vrlo brzo pojaviti nekakav ulov.


Kad kontrirati, a kad pričekati?

Knezovi uglavnom beskompromisno gutaju udice tako da je kontra gotovo nepotrebna, slično kao i u slučaju grizeva ostalih većih usnača poput vrana ili smokava.

Na sličan se način na udice vješaju i pauk, pirga, kanjac, škrpun, škrpina pa i kovač. Sve te ribe u pravilu udice gutaju toliko duboko da su šanse za spadanje bez obzira na kontriranje male i nikakve.

A kada se pojavi oborita riba, tada slika na površini može biti potpuno drukčija.

Sporo povlačenje vrha štapa bez jasno ocrtanog griza može biti pokazatelj prisustva većeg arbuna ili šarga. Kontriranje u tom trenutku može biti kontraproduktivno i ribu samo povrijediti i otjerati što opet može rezultirati bijegom čitavog jata.

U toj situaciji treba sačekati s kontrom i po potrebi u more otpustiti još metar-dva strune. Tek kad se naglo ponovi nekoliko jačih trzaja, a što je najčešće znak da je udica u ustima ribe i da se riba upravo pokušava osloboditi udice, tada treba kontrirati odmjerenom kontrom i ribu beskompromisno izvući van lovne zone.

Preuranjene kontre mogu samo povrijediti ribu i natjerati je u bijeg, a što može rezultirati i bijegom čitavog jata ili barem onih najkrupnijih primjeraka koji su narasli upravo zahvaljujući tako opreznom ponašanju.

Odmjereni snažni udarci, ali ne i pretjerano jaki, što se na vrhu štapa očituje jednako takvim povijanjima i trzanjima, uglavnom nam govore da su dolje srednje veliki arbuni. Tada treba dobro procijeniti, pa slabe i srednje grizeve ignorirati, a kontrom reagirati jedino na ozbiljnije potezanje.

Kratak i snažan udarac, bez prilike za kontru često odaje krupnog fratra. Tu treba biti strpljiv i ne pomicati pribor. S kontrom, dakle, treba sačekati pa tek na drugi ili treći trzaj reagirati oštro i snažno. Slično grize i pic zbog čega svakako treba biti oprezan kako bi se izbjeglo spadanje ribe s udice.

A kantari i pagri, pogotovo kad su u pitanju manji primjerci, udice gutaju bez najave tako da kontra uglavnom uopće i nije potrebna.


Kako grizu fratri?

U takvim je situacijama najčešće pod barkom cijelo jato generacijski sličnih riba, a što znači da će se konstantno loviti primjerci iste veličine. Ukoliko se tako, primjerice, za redom izvuče nekoliko malih pagara, etički bi bilo dignuti sidro i potražiti novu poštu.

Naime, jedan dio tako puštene se oporavi, no većina ipak ugine, bez obzira na količinu nježnosti prilikom prihvata i puštanja. Nagla promjena tlaka je za tako osjetljive organizme u najvećem broju slučajeva vrlo pogubna.

A ponekad i sitni grizevi odavati prisustvo krupnije ribe premda su to ipak iznimno rijetke situacije.

Brojni ne tako jaki, ali ipak odmjereni grizevi mogu odavati sitne fratre, ali i bugve koje ponekad baš silovito napadaju ješku.


Što nam govori načeta ješka?

U suton se mogu pronaći bokadori koji će uz nekoliko kratkih uzastopnih nervoznih grizeva nakon odmjerene kontre sigurno završiti na udici jer beskompromisno gutaju. Za njih posebno vrijedi pravilo o generacijskoj pripadnosti jata. Naime, unutar jata bokadora su u pravilu sve ribe jednako velike.

No ne mora samo konkretan ulov govoriti o tome što nam grize ješku i udice. Po izgledu preostale ješke također se može utvrditi stanje u podmorju. Otisci sitnih zuba ili ugriza osobna su karta svake vrste. Tako će primjerice manule i knezovi ješku razvući i raščupati dok će je bugve ili manji kantari odgrizati ostavljajući npr. na komadima lignje jasne otiske svojih ugriza.

Sve navedeno, uz malo truda lako ocrtava poprilično jasnu sliku u podmorju kojoj se ukoliko je dobro 'pročitana' nije teško prilagoditi.

A ukoliko i nakon svega pročitanog niste načisto s tom slikom, postavite predvez sa sasvim sitnim udicama pa ćete lako ustanoviti što vam uporno skida ješku i ima li smisla ostati i čekati promjenu kurenta ili se seliti u potrazi za novom nadom i boljim ulovom.

Vezani sadržaj

Emisija

Morske ćakule

Boris Bulić, većini 'morskih ljudi' poznat po svojim ribolovnim publikacijama vezanima uz more i ribolov, od knjiga, preko časopisa. Svaki petak u programu Radio Zadra od 11.15h govori o ribolovnim temama. Emisija je namijenjena svima koji se ribolovnim bave iz razonode, ali i profesionalcima.

Poslušajte u Slušaonici