(Na) zimski spining

Zimi uloviti ribu varalicom za mnoge je spinnere nemoguća misija. Razloga je više – dan je kratak, hladno je, more je prebistro i premirno, ili je pak prevjetrovito, a što su sve samo izgovori jer uz pravu varalicu razloga za neuspjeh zapravo nema

Koju varalicu postaviti?

Ovo hladno razdoblje nudi uglavnom prazninu u uzobalnom pojasu pri čemu je većina događaja danju. Noć je rezervirana u pravilu samo za brancine i eventualno šarune koji se naganjaju s ukočenim gavunima. Naravno, kako more bude zatopljavalo tako će se i ta slika mijenjati pri čemu će uz više sitne ribe koja je u principu samo hrana, dolaziti i krupniji predatori. No za sada je podmorje skoro pa pusto, zbog čega u odabiru varalice treba biti jako pažljiv.

Većina varaličara u svojim varaličarskim kutijama ima prave male kolekcije koje tek malobrojnima ne zadaju glavobolje. Naime, u trenutku kada se nađe na obali mora, varaličar mora odlučiti koju će varalicu postaviti na kraj sistema. O tom malom detalju ovisi uspjeh, možda ne konačan, ali svakako trenutni. Nasuprot takvim varaličarima stoje tzv. vikend ratnici koji u svom priboru imaju jednu do maksimalno dvije varalice s kojima ni približno nemaju toliko dilema. Dolaskom na obalu izbace svog jedinog favorita, pa što bude.

Izbor varalice kojom će se u datom trenutku pokušati ostvariti ulov ovisi o cijelom nizu faktora. To su u prvom redu dubina, temperatura mora, faza mjeseca, smjer i jačina vjetra, doba dana i naravno, očekivana lovina pri čemu je posljednja stavka u pravilu ključna.

Gdje planirati spinerski izlet?

Kad bi se moglo, idealno bi bilo preroniti teren i ustanoviti što se na njemu krije. Sitna riba koja se zadržava na lovnom terenu, u pravilu je i temeljna lovina predatora. Isto tako je važno u kojem se sloju mora ta riba zadržava tako da možemo odabrati i pravu izvedbu varalice. Uzaludno bi bilo provlačiti plivajući model loveći nekog brancina koje se zadržava na dubini od petnaestak metara u potrazi za pridnenim girama.

Usto bi bilo jako dobro znati postoji li pod morem kakva prepreka, kamen ili grota koja bi potencijalno mogla pružati zaklon i okupljati ribu. Naravno, još je važnije ustanoviti koliko je takvo mjesto udaljeno od obale.

No treba znati da osim zbunjujućih i kompliciranih obala, isto tako postoje i obale koje su ujednačeno ravne a koje unatoč toj svojoj jednoličnosti drže i daju ribu. Naravno, ta se davanja ne događaju stalno već su u uskoj vezi sa spomenutim faktorima vezanima uz vremenske uvjete.

No sada je zima i budući da je hladno, većina varaličara ne odlazi na neke udaljene pozicije već svoje spinnerske izlete planira u neposrednoj blizini kuće ili stana, a za što su lučke vode idealne.

Obilježja lučkih voda

Većinu luka karakteriziraju okomito ozidane obale, katkada podlokane koje pružaju izvrsnu lovnu zonu predatorima. Naime, baš kao što je površina mora zid pred koji mnogi predatori satjeravaju svoj plijen, tako je i duga zidana obala idealna prepreka za sustizanje plijena.

Dubina je na takvim mjestima uglavnom dovoljno velika da se možemo poigrati sa suspending, pa i sa sinking varalicama.

Od modela u prvom redu u obzir dolaze realistične imitacije koje trebaju imati savršenu akciju. To znači da će ta varalica morati odraditi sporohodni ples u kojem će svojim pokretima i izgledom natjerati gladnog, a možda i ne tako gladnog, brancina da je proguta. Među favoritima su definitivno wobbleri iz generacije Rapalinog Shadow Rap-a, ali i cijeli niz silikonskih varalica koje se mogu jako sporo povlačiti u svim slojevima mora.

Naravno, ako su u pitanju lučice u kojim dubina ne prelazi pet metara, tada su u igri plutajuće verzije pri čemu su twich i walk the dog primarne tehnike povlačenja.

Kao što je slučaj i sa mnogim drugim brojnim nazivima i ovi su preuzeti iz engleskog jezika. Twich je pokret nagli štapom najviše nalik kratkom udarcu šibom. Kod takvog pokreta štapa varalica naglo poskoči ili krene prema obali ali se odmah i zaustavi.

Lučki izlazi i obale lukobrana

Walk the dog ili po naški 'šetanje psa' je tehnika u kojoj se plivajuće varalice poput zare po površni povlače tako da se kreću u cik-cak liniji. To se postiže pokretima štapa čiji je vrh oboren prema dolje, a kojim se kratkim lijevo-desno twich pokretima varalica polako privlači.

Luke i lučice su uglavnom bogate ciplima koji su omiljena hrana strijelkama kojih je na našem moru sve više. S njima pak dvojbe nema. Popper u što je moguće dinamičnijem twich povlačenju s povremenim zastojima, obavezno na sajli, pravo je rješenje za njih.

A i na izlazima iz luka kao i na vanjskim obalama lukobrana postoji niz pozicija koje su potencijalno isplative za spinning. Dubina je na ovakvim terenima uglavnom dovoljna i za shore jigging koji je kao tehnika ipak primjereniji za strme kamenite obale i toplije doba godine.

U zavisnosti od daljine na kojoj se riba zadržava i naravno, vrste koju pokušavamo uloviti, treba odabrati dovoljno tešku i veliku varalicu.

Varalice za brancina 

Ukoliko pokušavamo prevariti brancina, koji je u pravilu temeljna zimska spinnerska lovina, idealni su stickeri, ribolike varalice bez pakte ili stabilizatora. Ove su varalice u pravilu dosta teže od klasičnih wobblera te usto i aerodinamičnije što im omogućuje dalji domet u zabačaju. No ove se varalice u većini slučajeva proizvode kao tonuće tako da je rad s njima uvijek više nego dinamičan.

U principu, neposredno nakon što dotaknu površinu treba početi s povlačenjem koje do izvlačenje ne treba prekidati. Iznimno na dovoljno dubokim pozicijama ove se varalice mogu pustiti da potonu u lovnu zonu nakon čega treba biti jako brz i pažljiv zbog zadjeva jer one jednostavno rečeno brzo tonu.

Premda je većina ovih varalica najnovije generacije opremljena sa single in line hook udicama, zadjevi su ipak mogući, što uz njihovu cijenu nitko ne želi riskirati.

Single hooks

Za pojašnjenje - za razliku od treble ili trokukih udica kojima se većina varalica oprema i naoružava, single hooks su jednostruke ili klasične udice. No zbog položaja 'oka' preko kojega se spajaju s varalicom klasične udice zauzimaju bočni položaj, za devedeset stupnjeva zakrenut u odnosu na os varalice. Zato su proizvedene udice kod kojih je to spojno oko u liniji s tijelom udice, a onda i nakon postavljanja na varalicu u liniji s tijelom varalice. Takve udice ne remete rad varalice a s njima se varalice mogu provući po najplićim terenima sa bitno smanjenim rizikom od zadjeva.

Ipak sva procjena počiva na ribolovcu jer nisu svi tereni jednako duboki i nije svim ribama gavun prvi izbor u prehrani. Na pliće položenim terenima na kojima raste purić zadržavaju se sitnije usnače kao i manje ljuskavke među kojim dominiraju špari.

Tako su na takvim terenima varalice plosnatije forme, poput suvremenih inačica popularnih runnera koji imaju spojnu alku na 'nosu' ili na 'čelu' vrlo su lovne, naravno, ukoliko imaju pravilnu akciju i ako se pravilno vode. 

A ukoliko su tereni jako plitki tada u obzir dolaze isključivo plivajući modeli, zare, lipless ili pak wobbleri s paktama koje ne omogućavaju urone dublje od dvadesetak centimetara, svakako sa spomenutim single in line hook udicama.

Brancini - velika varalica, ušate manja

Ukoliko su nam temeljna lovina brancini, veličine se varalice ne treba bojati. Dapače, u zimskim kalkulacijama velika će varalica imati puno više uspjeha. Ne treba bježati od modela dužine 15 pa i više centimetara. Brancin ima dovoljno velika usta i dovoljno snage da se nosi s takvim plijenom.

Naravno ako su lovina ušate, tada varalica mora biti znatno manje. Modeli od 5 do 7 centimetara su upravo idealni za takav lov pri čemu su i metalni žličasti modeli poput effzetta, na nekim terenima itekako lovni.

Pridnene vrste poput paukova i pirgi najpraktičnije je loviti silikoncima s jigg glavama koje vodimo neposredno uz dno ili pak po samom dnu kuckajući olovnom glavom, a što provjereno privlači pažnju ribe.

Mjesečeve faze i ribolov

Što se faze mjeseca tiče, idealno je loviti neposredno pred uštap, kao i po kvarturama, no ono na što treba posebno obratiti pažnju je zapravo izmjena plime i oseke. Najpovoljnije je razdoblje upravo u trenutku promjene te prvih pola sata do sat nakon što krene plima. Riba se tada najintenzivnije hrani i tada treba ostvariti što je moguće više kvalitetnih zabačaja.

A budući da je još uvijek hladno, najugodnije je ipak loviti danju.

No ipak postoji mala razlika između 'najugodnije' i 'najučinkovitije', pa bi svakako trebalo birati rano jutro ili neposredno pred suton kada se sjene bude ili umiru, a što je period kada riba napada uz malo manje opreza. U tom razdoblju treba ponuditi varalice koje diskretno kuckaju i čija je akcija umjerena.

Vjetar, kiša

Riblje je ponašanje često osjetljivo i kada je u pitanju smjer vjetra. Poznato je da neke ribe poput strijelki više vole sjeverne vjetrove, dok su brancini skloniji južnima.

No bez obzira na lovinu, uz umjerene vjetrove iz prvog i četvrtog kvadranta se može loviti bez obzira na vrijeme početka ili gašenja vjetra, dok za vjetrove iz donja dva kvadranta vrijedi pravilo da je lov najuspješniji, neposredno pred njihov početak kao i prvog dana puhanja. Drugi ili treći dan jakog juga nije za spinning, osim ako je u pitanju uistinu slabo jugo koje zapravo samo drži more mutnim.

Kiša je pak rezervirana samo za one najekstremnije orijentirane spinnere, pri čemu valja naglasiti da brancini kišu naprosto obožavaju.

A opće pravilo o bojama je i zimi, bez obzira na kišu, jednako na snazi pa tako za svijetlog dana i po bistrom moru valja koristiti što je moguće transparentnije varalice, dok se u uvjetima ograničene vidljivosti treba bazirati na fluo i pink modelima. U doba sumraka, a još više zore, glavni igrači su kontrastno obojani modeli kod kojih se boje lome i razdvajaju oštrim linijama.

A budući da zima neće trajati vječno, pokušajte iskoristiti nešto od navedenoga pa nasučite ribu o kojoj ćete, ako ne do kraja života, a ono barem do idućeg ulova pričati s posebnim guštom.