Sitna zadovoljstva - lov sitne ribe koja većinu ribolovaca izluđuje

Sitna riba nije i ne mora biti uvijek samo smetnja. Na sportskoribolovnim natjecanjima je često upravo sitna riba ciljana lovina koja vodi do medalje. A ukoliko je ima toliko da ometa ribolov kakav ste zamislili, možda se ne treba živcirati nego samo prilagoditi i uživati u onome što je trenutno dostupno. 

San ribolovca: uloviti ribu toliko veliku da ne mora lagati :-)

San svakog ozbiljnijeg ribolovca je uloviti ribu života, kako se u šali kaže, toliko veliku da do kraja života više ne mora lagati. No snovi su jedno, a stvarnost nešto sasvim drugo. U situacijama u kojima možemo birati uvijek biramo bolje, veće i ljepše, no u situacijama u kojima nemamo izbora, moramo se zadovoljiti s onim što je pred nama. U mobilnom ribolovu, kakav je primjerice ribolov iz barke ili spinning, riba se može tražiti i naći, no u stacionarnim ribolovnim tehnikama poput rock fishinga ili klasičnog ribolova tijekom obiteljskog godišnjeg odmora mogućnosti su vrlo ograničene i izbora zapravo nema. Što učiniti u takvim situacijama? A što drugo nego se prilagoditi.

Kad čupkaju crnelji, špari, cincele, modraci, bugve, gire...

Tijekom zime je uzobalje u principu pusto dok se samo na pojedinim lokacijama mogu uloviti prihvatljive, pa i veće ribe poput podlanica ili brancina. No u toplijem je dijelu godine koje više nije toliko daleko, situacija potpuno drukčija. More vrvi životom, a u plitkom uzobalnom pojasu dominira sitna riba. Istina, postoje montaže i pristupi pomoću kojih ješka može izdržati nasrtaje sitnih oštrozubih gladuša i sačekati krupniju lovinu, no u jednom običnom kraćem ribolovu primjenjivati komplicirane i nesvakidašnje zahvate baš i nema smisla. Neposredno nakon svakog zabacivanja može se osjetiti, bez obzira na tehniku ili alat, impresivno brz niz udaraca i čupkanja koji već nakon nekoliko sekundi prestaju iz jednostavnog razloga – praznih udica. Tko god je imao priliku zaroniti, mogao je vidjeti te sitne napasti na djelu. Sve, ali baš sve što se u podmorju pomakne i može biti potencijalni obrok trenutna je meta njihove najezde. To su u prvom redu knezovi, crnelji, špari, cincele, modraci, bugve, gire i sitni bokadori. Njihova su usta u pravilu premalena za vaše udice, strune predebele, a ješke prenježne za njihove poput žileta oštrih zubiju. U takvom je scenariju to više nego dobar razlog za promjenu pribora i pristupa.

Lov sitne ribe koja većinu obalnih ribolovaca izluđuje

Dakle, ponajprije valja promijeniti udice. Umjesto jakih kovanih papagajki treba upotrijebiti tanke žičane udice kojima će se moći naješkati sitniji komadići ješke, a koje će te ribe na kraju krajeva moći i progutati. Za takav su lov najprimjerenije udice tipa crystal, ili Yamame. S takvim se udicama ne love krupne ribe, no, one zato i nisu kreirane. Njihova namjena je upravo lov sitne ribe koja većinu obalnih ribolovaca izluđuje.

A takve udice ne možete vezati bilo čime. Fluorokarbon s kojim se vezuju ove udice ne bi trebao biti deblji od 0,18, premda bi promjer od 0,16 milimetara bio primjereniji. S duljinom prama također ne treba pretjerivati. Petnaestak centimetara je sasvim dovoljna dužina za ovakav ribolov. Izuzetak su jedino bugve za čiji lov su prame od 60 do 80 centimetara najlovnije. Sam položaj i raspored prama ovisi o terenu na kojem se lovi.

Ukoliko je teren čist, odnosno bez zadjeva tada se može koristiti predvez na kojem donja udica lovi ispod olovnice, Tada ta prama može biti i dvostruko duža od ostalih, a udica i nešto veća i grublja za eventualnog arbuna, podlanicu ili ovčicu. No ako je teren na kojem lovimo prepun zadjeva tada je praktičnije koristiti dvije do tri prame visoko iznad olovnice.

Što kada se riba drži više iznad dna?

Ukoliko je teren baš jako zarašten, praktično je koristiti ekstenziju, produžetak od najlonskog monofila s omčama na oba kraja. Taj se produžetak jednim krajem spaja s donjom stranom predveza, dok se na drugi kraj postavlja olovnica. Osnovni cilj ekstenzije je odizanje udica od dna. Osim na zaraštenim i problematičnim dnima ovaj se praktični produžetak može koristiti i na golom, ravnom dnu bez zadjeva u situacijama kada se riba drži više iznad dna. Naravno, što je ekstenzija veća to i štap mora biti duži da bi savladao dužinu kompletnog predveza.

Štap za ovakav ribolov bi trebao imati višebojni osjetljivi vrh kojim ćemo lako detektirati riblje poteze. Akcija štapa, odnosno gramaža i težina izbačaja ne bi trebali biti veliki i grubi jer ionako ne lovimo krupnu i tešku ribu. Rola je također mala s gornjom granicom veličine 3000.

Lov plovkom i tehnikom propadanja 

Preporučena struna je upredenica malog promjera, od 0,12 do 0,16 milimetara, prvenstveno zbog direktnog kontakta s lovinom. No ukoliko je teren prepun škrapa, što je zapravo vrlo čest slučaj na našoj obali, a lov se ne odvija na velikoj udaljenosti, tada bi bilo praktično raditi s najlonskim monofilom nešto manje istezljivosti. Olovnica bi u svim tim situacijama trebala biti mala, što lakša, težine tek dostatne za izbačaj u lovnu zonu.

No druga zona ribolova zahtjeva drukčiji pristup i druge alate.

Dva su načina na koja se može loviti površinska sitna riba - plovkom i tehnikom propadanja.

Za ribolov plovkom je potreban štap dužine od 2,7 do 3 metra, manja rola koja može primiti tridesetak metara 0,25 milimetarske strune, plovak nosivosti do desetak grama, te prikladan fluorokarbonski predvez što tanjeg promjera, čak i ispod 0,14 milimetara. Idealno je koristiti plovak klizne konstrukcije jer nam omogućuje lov i neposredno iznad dna što je vrlo praktično na problematičnim terenima s zadjevima. Oblik mrkve će pokriti većinu situacija u kojima se morski plovkaroš može naći.

Lov sitne uzobalne ribe plovkom je vrlo jednostavan

Predvez za ovakav lov ima dvije nejednako duge prame naoružane sitnim žičanim udicama. Obje prame se vezuju na isto oko sitnog zogulina, dok se na drugo oko tog zogulina vezuje desetak centimetara strune na koju je postavljena olovnica težine koja odgovara nosivosti plovka. Tak komadić strune s otežanjem završava omčom ili kopčom preko koje se cijeli taj predvez spaja s osnovnom strunom.

Još ostaje samo postavljanje kliznog čvorića, koji se vezuje iznad plovka i ima ulogu graničnika koji ograničava hod plovka po osnovnoj struni. Grinner je kao čvor najprimjereniji za postavljanje ovog graničnika. Na ovaj se način bez poteškoća može loviti i do desetak metara dubine.

Zahvaljujući kliznoj konstrukciji, predvez tone dok ga u tome ne zaustavi klizni čvorić koji može biti jako daleko os predveza, namotan na kalemu role. Tome ovaj sistem i služi.

Dakle, lov sitne uzobalne ribe plovkom je vrlo jednostavan. Nakon što se plovak postavi u okomiti radni položaj, svaki trzaj ribe će se očitovati potapanjem plovka na koji treba reagirati umjerenom kontrom.

Što odabrati, iz ruke ili sa štapom?

Tehnikom propadanja se može loviti iz ruke ili pomoću štapa. To je tehnika u kojoj se neotežan ili pak minimalno otežan pribor izbacuje u more i održavajući strunu lagano napetom prati njeno zatezanje što zapravo detektira riblje poteze. Kontre moraju biti odlučne, ali umjerene. Naime, na ovaj se način pribor ne može pretjerano daleko zabaciti, dok se bržim privlačenjem pribor prebrzo izvuče van mora.

Premda je lov bologneseom temeljno tehnika u kojoj se koristi plovak, s ovim se dugim i iznimno laganim štapovima može vrlo učinkovito loviti i tehnikom propadanja. Naime štap bolognese dužine 6 metara zahvaljujući isto toliko dugoj otpuštenoj struni, omogućuje samo polaganjem sistema bez otvaranja role, plasiranje udica preko deset metara od kraja.

Predvez za ovakav lov se može složiti na razne načine. Može se koristiti predvez s tri prame kakav smo opisali na početku, s tim da se umjesto klasične olovnice postavlja najmanja sačma. Može se koristiti i neotežani sistem za lov plovkom, ali i samo jedna udica na kraju duže prame i plovka, naravno, nema. Mogućnosti su brojne, a u zavisnosti od intenziteta grizeva i količine ribe predvez se može i na licu mjesta prilagoditi situaciji.

Kako grizu?

Različite ribe će na različit način grickati i čupkati ponuđenu ješku. Girovke, dakle, manule, lužine i modraci su poznati po nervoznim i vrlo intenzivnim sitnim trzajima na koje ne treba reagirati oštrim i brzim kontrama. Naime, budući da napadaju u jatima često se kači po nekoliko odjednom i to ne nužno za usta. Dovoljno je mekanim širokim potezom zategnuti sistem da bi se ove ribe uspješno zakačile.

Slično grizu i crnelji koje je zbog sitnih usta nešto teže uloviti. Za razliku od njih knez udicu udara silovito i snažno pokušavajući ješku odmah progutati što je moguće dublje, a što mu uglavnom i uspijeva. Tako duboko progutane udice ribolovcu mogu stvoriti poprilične probleme, pogotovo ako za prihvat ribe nema krpu pri ruci i alat za vađenje udica iz usta ribe.

Špari su odmjereni i njihovi grizevi najviše nalikuju pristojnom kucanju na vrata dok su kačenja u pravilu školska – za usta, s tim da vrat udice najčešće viri dovoljno za jednostavno oslobađanje.

Pirga je halapljiva tako da kod nje nema grickanja. Ona ješku odmah guta i trenutno se pokušava zavući u svoju škrapu u čemu je naravno treba spriječiti. Bugve vrlo agresivno nasrću na naješkane udice u čemu im treba popustiti. Naime, u najvećem broju slučajeva ove se ribe same kače na udicu. Kod izvlačenja treba biti brz, a prame redovito provjeravati jer bugve imaju oštre zube kojima stalno grickaju strunu uz udicu.

Šaruni su također vrlo proždrljivi i s njima nema kalkulacije jer u svom naletu udice pokušavaju odnijeti kao da i nisu vezane.

Sve cincele, pogotovo sitne, ješku uzimaju vrlo oprezno povlačeći je i nervozno trzajući gotovo u jednakim vremenskim razmacima. Nasuprot njima, krupniji primjerci, baš kao i spomenute pirge, bez zastoja kupe i odmah odvlače naješkane udice u siguran zaklon.

Sitni bokadori su vrlo agresivni i beskompromisno nasrću na sve što je jestivo uključujući i udice s minimalnim ješkama. Od ostale ribe svakako treba spomenuti i male salpe, fratre i piceve koji u svom juvenilarnom stadiju također pokazuju krajnji neoprez.

I mala riba delikates i zadovoljstvo

Ovako sitnu ribu možemo loviti iz više razloga. Jedan je od tih razloga fritaja koja je mnogima i ispred gradela. Frigani špari su delikatesa koju nećete moći uloviti fermama za podlanicu.

Drugi je razlog čistog zadovoljstvo koje ribolov kao takav pruža, a treći neminovnost koju smo spomenuli. Našli ste se na terenu na kojem nema ničeg drugog i nekog izbora baš i nemate.

No bez obzira kojim se razlogom rukovodili, trebalo bi u more vratiti svu ribu koju ne namjeravate pojesti, s tim da bi fratre, arbune, podlanice, piceve i ostale plemenitije ljuskavke, čak i bez obzira na zakonska ograničenja, kraće od dvadesetak centimetara svakako trebalo pustiti i dati im priliku barem za jedan mrijest.

A ako oko veličine neke netom ulovljene ribe dvojite pitajući se je li premalena ili ne, obavezno je pustite. Ribe na takvoj etičkoj vagi su uvijek premalene i zaslužuju biti puštene.