Zubatac krunaš

Zubatac krunaš  postao je prisutan na cijelom Jadranu, ali ovaj predator često zbunjuje ribolovce pa ga znaju zvati divlji pagar, pagar krunaš, pagar barjaktar, arbun perjaš, zubatac perjaš, perjaš, ama, pa i hama. Osnovno po čemu možete znati da je riječ o zubacu krunašu otkriva nam dana Boris Bulić i savjetuje: kad ulovite ribu, a niste sigurni je li zubatac, pagar, ili zubatac krunaš pogledajte leđnu peraju, onda zube te na kraju rep.

U Jadransko more svakodnevno ulaze nove vrste no isto ga tako mnoge od tih vrsta, zapravo najveći dio i napušta jednakim tempom. No neke ostaju i postaju stalni stanovnici Jadrana. Upravo zbog spoznaje o stalnom prilivu mnogi su ribolovci skloni i vrste koje su oduvijek prisutne u našem moru, a s kojima se u svom ribolovnom stažu nisu susreli proglasiti novim vrstama.

Migracije vrsta su nešto što se oduvijek odvija ne samo u našem moru nego na cijelom planetu. Sve se vrste neprestano kreću u zavisnosti od uvjeta i potreba koji vladaju u okolini u kojoj žive.

Ulazak novih vrsta u naše more se u principu odvija na dva načina, balasnim vodama i klasičnim migracijskim ulazom kroz Otrant.

U prvom slučaju, veliki brodovi koji balasne vode koriste kao stabilizator u plovidbi, u trenutku ispuštanja tih voda, zapravo u more ispuštaju sadržaj koji su pokupili u nekom drugom moru. Premda je u pitanju naizgled tek obično more, to more često krije organizme nevidljive golom oku, a koji se lako mogu udomaćiti i na našem terenu.

U drugom slučaju u pitanju su tzv. lesepsijski migranti, vrste koje u naše more ulaze kroz Sueski kanal. Ime su dobile po Ferdinandu de Lessepsu, čovjeku koji je otvorio Sueski kanal i na taj način povezao Crveno more, a onda i Indijski ocean s Mediteranom.

Stijelka skakuša - fama je da sve ugrožava

Naravno da samo prokopavanje kanala nije razlog tog dolaska. Migracije koje se događaju u posljednje vrijeme, i kojih je sve više, a koje za posljedicu imaju ulazak vrsta kojima je do prije nekog vremena naše more naprosto bilo hladno posljedica su globalnog zatopljenja koje naravno, kao globalna pojava nije zaobišla ni Jadransko more.

Naime, neke tropske vrste koje bi povremeno ušle u Jadran, ne bi se u njemu zadržale ni izmrijestile jer im je naše more naprosto bilo nepovoljno hladno. No kako se temperatura podigla tako su se pomakle i te temperaturne granice koje su mnogim vrstama bile prepreka.

Jedna od riba o kojoj se duže vrijeme priča kao o ugrozi svega živog, što je naravno, samo fama je strijelka skakuša kojoj je upravo zbog globalnog zatopljenja i sjeverni Jadran postao stalno stanište. No vrsta o kojoj ćemo danas govoriti nije strijelka već zubatac krunaš koji je baš kao i strijelka postao prisutan na cijelom Jadranu. 

Riječ je o zasebnoj vrsti, po mnogočemu nalik na zubaca, pa i pagra zbog čega ga mnogi, posebno u juvenilarnoj, znači u fazi dozrijevanja brkaju s drugim vrstama. A zapravo ga uopće nije teško razlikovati, ako se zna što treba gledati. No prije opisa jedno malo odstupanje radi pojašnjenja onoga što slijedi.

Zubatac krunaš  - klasifikacija

Dakle, sve se vrste određuju temeljem detaljne analize od kojih je DNK analiza svakako jedan od koraka u determinaciji pogotovo kada jedinka u svom razvojnom putu prolazi različite faze u kojima ima različit fizički izgled. Tako je svakoj vrsti dodijeljen latinski naziv uz njeno svrstavanje u rod, obitelj, red, razred, što se zove znanstvena klasifikacija. Samo na taj način, koristeći znanstvene, latinske nazive možemo biti sigurni da govorimo o strogo određenoj vrsti.

Koristeći narodne nazive često dolazi do zbrke čak i kad su u pitanju sasvim obične i svima znane obične vrste poput primjerice cipla, kojih usput u našem moru ima šest vrsta. Narodni nazivi se u slučaju cipla toliko preklapaju da je bez latinskog naziva li barem fotografije praktički nemoguće odrediti o kojoj je vrsti konkretno riječ.

Dakle, premda je riječ o vrsti koju je znanost odavno smjestila u tablice kao zasebnu vrstu i dala joj ime znanstveni naziv Dentex gibbosus, a po naški zubatac krunaš. mnogi ribari kao što smo već rekli i dalje imaju problema s determinacijom ove vrste.

Naime, ova je vrsta donedavno bila redovita lovina samo na južnom Jadranu, da bi se polako preko srednjeg proširila i na sjeverni Jadran.

Sa njenim fizičkim širenjem se proširila i zbunjenost oko determinacije jer su za njom išli i brojni narodni nazivi uz koje su nikli i novi, prigodno smišljeni.

U različitoj dobi mijenja obilježja 

Osnovni razlog zbunjenosti koju zubatac krunaš izaziva je u njegovom fizičkom izgledu koji se tijekom sazrijevanja ribe drastično mijenja zbog čega u mnogim krajevima nosi različita imena, sve u zavisnosti od razvojnog stadija u kojem je ulovljen. Tako tu ribu ribari nazivaju divlji pagar, pagar krunaš, pagar barjaktar, arbun perjaš, zubatac perjaš, perjaš, ama, pa i hama, čime se unosi dodatna zbrka zbog hrvatskog naziva vrste iz obitelji sjenke, prvog rođaka kavale.

Posebnu zbrku unosi i takozvana 'prepisivačka stručna' literatura koje srećom ipak nema previše, a koja u priču uvlači i pagra barjaktara, zasebnu vrstu koja nastanjuje južni Mediteran dok je na istočnoj obali Jadrana najbliži zabilježeni ulov ove vrste ostvaren na jugu Albanije i to samo jednom.

Osim što zubaca krunaša naziva pagrom barjaktarom, takva literatura navodi i da u našem moru postoje dvije vrste pagra – običan pagar i pagar barjaktar, što je naravno, jednako potpuno netočno.

A zbrke uistinu ne bi trebalo biti jer je naprosto riječ o jasno odvojenoj vrsti koju niz fizičkih obilježja očito odjeljuje i odvaja od samo naizgled sličnih vrsta.

Dakle, zubatac krunaš u svojoj juvenilarnoj, nedorasloj razvojnoj fazi ima produljene prve šipčice leđne peraje, točnije treću i četvrtu. Te su šipčice izrazito duge, često duže od polovice ukupne duljine tijela.

Ti nedorasli krunaši obitavaju uglavnom u dubokim uvalama s muljevitim dnom koje imaju manje više konstantan priliv slatke vode. Takva lokacija zapravo i nije toliko njihov izbor koliko posljedica inercije i povoljnih hranidbenih uvjeta.

Naime, odrasli zubaci krunaši za mrijest biraju upravo takva mjesta na kojima se pomladak dosta dugo zadržava, sve dok se postepeno ne spuste na dubinu preko 5o metara gdje provode ostatak svog života. Obali će prilaziti samo u doba mrijesta krajem ljeta i početkom jeseni i to rijetko kada pliće od tridesetak metara dok ostatak svog života provode uz strmine, pećine, olupine kao i uz duboke brakove gdje pronalaze hranu i zaklon.

Što ga čini drugačijim od pagara?

Zapravo je zubatac krunaš najbrojniji uz olupine, barem oni odrasli kapitalni primjerci.

A ti nedorasli krunaši, u dobi od 3,5 do 4 godine života, tek kada u prosjeku dosegnu šezdesetak centimetara duljine i težinu od 3 do 4 kilograma postaju spolno zreli. Do tog vremena su rudimentarni hermafroditi što znači da imaju obilježja oba spola, i ovarije i testise, ali nefunkcionalne, dakle kao takvi su neplodni.

U tom razdoblju sazrijevanja krunaši postepeno gube produljene šipčice leđne peraje i tada, da kažemo, odlučuju što će biti, mužjaci ili ženke.

Mužjaci s nekih 4 do 5 kilograma težine dobijaju karakterističnu grbu na čelu, takozvanu krunu po kojoj je vrsta i dobila ime, dok ženke ostaju bez tog ukrasa ili pak sa slabo, jedva naznačenom izbočinom.

To je, baš kao i duge antene na leđnoj peraji kod nezrelih jedinki, vrlo jasno obilježje ove vrste.

No osim osnovnog fizičkog izgleda koji jasno upućuje da je riječ o zasebnoj vrsti, zubaca krunaša sa potpunom sigurnošću možemo razlikovati od srodnih vrsta i u juvenilarnom stadiju po nekoliko karakterističnih fizičkih obilježja.

Dakle, prvi detalj po kojem je jasno da nikako ne može biti riječ o pagru su zubi. Naime, pagar ima i očnjake za lov poput zubaca i pločaste kutnjake za drobljenje poput podlanice dok krunaš ima isključivo očnjake i stožasto oblikovane zube poput zubaca. Pločastih zuba poput onih u podlanice u ustima zubaca krunaša nema ni traga.

Nadalje, repna peraja kod zubaca nema nikakvih bijelih tragova. Kod pagra su oba vrha repne peraje plavičasto bjelkasta dok je kod zubaca krunaša plavičasto bjelkast samo vrh donjeg kraka repne peraje.

Dakle, kad ulovite ribu, a niste sigurni je li zubatac, pagar, ili zubatac krunaš pogledajte joj leđnu peraju, onda zube te na kraju rep.

Osnovna obilježja zubaca krunaša

Uz sve to pagar ima jasno omeđeno zatamnjenje s prednje strane glave, poput svojevrsne maske iznad očiju pa sve do usta, dok zubatac krunaš ima zatamnjenje isključivo nakraju škržnog zaklopca i samo djelomično iznad očiju.

Uz sve navedene očite razlike, zapravo je teško krunaša proglasiti bilo kojom drugom vrstom, kako u juvenilarnom tako i u odraslom stadiju.

Dakle, zubatac krunaš (Dentex gibbosus, Rafinesque, 1810) pripada obitelji ljuskavki (Sparidae) i može narasti do 1,20 metara dužine i dosegnuti impresivnih 24 kilograma težine. Srednja lovna težina iznosi 8 kilograma. S leđne strane je crvenkastosmeđkaste boje s nepravilno raspoređenim crnkastim mrljicama. Prema trbušnoj je strani bljeđi, a na samom trbuhu srebrno bijel s ružičastim odsjajem.

Ima izduljeno, bočno stisnuto tijelo s nešto čvršće građenim prednjim dijelom. Glava je u odnosu na tijelo velika, dok su čeljusti s krupnim očnjacima izrazito jake.

Sve peraje su dobro razvijene. Krljušt je krupna i pravilno raspoređena, a bočna linija vidljiva cijelom svojom dužinom.

Kao što smo rekli, donji krak repne peraje ima bjeličasto plavkasti obrub što je svakako jedan od ključnih detalja za razlikovanje od drugih sličnih riba.

Nalazimo ga od plitkog mora dubine tek dvadesetak pa sve do 200 metara dubine. Glavna hrana su mu ribe, rakovi i glavonošci.

Lovi se uglavnom klasičnim udičarskim alatima. Nedorasli primjerci se najčešće love kančenicom i inchikuom.

Sasvim odrasli primjerci se love najčešće inchikuom, teškom panulom i parangalima.

Naravno, pribor snagom mora udovoljavati snazi i gabaritima ove ribe. Zubatac krunaš, nije veliki borac. Naime, u izvlačenju iz dubine, jako je osjetljiv na promjenu pritiska tako da na površinu u pravilu izlazi potpuno ošamućen s istegnutim želucem, tzv. balonom zbog čega u samom prihvatu skoro nikada nema iznenađenja.