Dinko Telećan - Dovoljni razlozi

Dinko Telećan - Dovoljni razlozi

Dinko Telećan: Dovoljni razlozi Koji su dovoljni razlozi za poeziju, to je ono što ispituje suvremeni hrvatski pjesnik Dinko Telećan, rođen 1974. Njegove pjesme nisu raskošne, ne bujaju slikama niti metaforama, nema kod njih izrazite plime, nadahnuća ili bilo čega od karakteristika tzv. "jake subjektivne" poezije. Njegov izričaj ipak plijeni našu pozornost jer je to poezija nastala iz oskudice, u kojoj se razmišljanjem našlo dovoljno razloga za ispisivanje nje. Pjesnik je to za kojeg znamo da voli skromnost, tišinu, da umjesto bitka bira ne-bitak, da umjesto prisutnosti i aktivnosti bira distanciranost i kontemplaciju. Telećan je prije svega u potrazi za mudrošću, i nalazi je, ponekad sam, a ponekad u razgovoru s nekim izmišljenim ili stvarnim duhovnim učiteljem. Ipak, dojam je ove poezije da taj lirski glas nije zavodljiv, a nije ni spektakularno autentičan te da zbog toga teško probija svoju put do naših ušiju. To je, međutim, samo prvi dojam. Naime, nakon nekoliko uzastopnih čitanje Telećanove poezije, glas postaje čujniji. To je tih glas, miran prosvjed protiv svijeta, to je suspregnuta emocija te zauzdana i vrlo poštovana forma. Formalno, pjesme nekad naginju i rimi, i još nekim svojim elementima podsjećaju na tradicionalnu poeziju, odnosno na poeziju kakva se nekoć čitala i pisala. Dinko Telećan nam tako zvuči zbog njegove filozofičnosti, zbog potrebe da slike iz stvarnosti uzdigne na razinu simbola, kao primjerice u pjesmi o kapljama voska iz voštanice. Najljepše su mu pjesme u kojima popušta kontrola nad materijalom, u kojima empirijska zbilja "pogodi" na neki način pjesnika te mu u tim trenucima zaprijeti naglo zaljubljivanje u neku ljepotu kao u pjesmi "Cordoba", ili mu zaprijeti silazak s uma. To su trenuci u kojima nam se izrazito kontrolirani pjesnik Telećan najviše sviđa, tim više što su te najave mogućeg kraja kontrole života vrlo uspjelo pjesnički provedene. Telećan, naime, svoja pjesnička očuđenja servira "hladno", kao kad primjerice u savršenoj mirnoći kaže da će "praznina ostati u cipelama, na polici, na dlanu/ čekat će na ulazak u žarulju". Kao motivi ove poezije često se javljaju jezero, more, voda, plivanje, i cvrčci, i ukupna atmosfera ljeta. Svjestan vlastite misaonosti i hipertrofiranosti razmišljanja, pjesnik sam kaže da "suhim biljkama misli" treba voda, odnosno "da treba natopiti more suhoće". "Istota", "Tlost" (pjesma o tlu), naslovi su pjesama koji jasno govore da iz raznolikosti iskustva Telećan bježi u imenicu, i to apstraktnu, kojom pokušava podčiniti iskustveni kaos, pokušava biti mudar i nešto zaključiti o svijetu koji ga okružuje. Međutim, umjesto spoznaje, sve što dobivamo su najave da će se pjesnik možda "polako zaljubiti u bestidnu gromadu ljepote" ili da će "od sreće pomahnitati". Na trenutke on uspijeva stvoriti, kako kaže, "sitnu iskru sred astrala". Duhovan i misaon pjesnik, ipak, na kraju se odlučuje za ništinu, nebitak, za skromnost postojanja i za ljubav prema praznini, s kojom je i započeo svoj novi rukopis, a nastavio ga stihovima poput ovog: "O kako me divno nema". Urednica: Irena Matijašević)

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 24.09.2020. 22:03 - 22:30

Branko Maleš novim pjesmama potvrđuje da je jedan od najvećih igrača u suvremenoj hrvatskoj poeziji. Prostor njegove igre je sačinjen od humora, apsurda, ponajviše, ali i pseudo infantilnog elementa. S ...

Sve najave
Poslušajte

Emisija 17.09.2020.
Četvrtak, 17.09.2020 22:03

Vanda Petanjek - Prvo izdanje
Četvrtak, 10.09.2020 22:03