Matea Jurčević - Žene iz Altamire

Matea Jurčević - Žene iz Altamire

Mateja Jurčević: "Žene iz Altamire" Mlada pjesnikinja Mateja Jurčević, rođena u Vinkovcima, 1995. godine, naslovila je svoj novi pjesnički rukopis "Žene iz Altamire" da bi tako rekonstruirala Altamiru kao mjesto iskonske čovjekove naravi, određene afektima i osjećajima. Žene iz Altamire imaju ponekad tragični predznak. Naime, cijela nova poezija je žudnja za kontaktom. On se uspostavlja s telefonskom slušalicom, nasnimljenim glasom koji kaže "Birali ste broj koji se ne koristi". On se uspostavlja razmišljanjem o tom nekom važnom "Drugom", osobi za koju se pjesnikinja pita hoće li ikada saznati "bitno o njemu". U najuspjelijim pjesmama javlja se jasan znak obraćanja tom Drugom, koji je inače prigušen i pjesma pliva u svojoj neprohodnosti. Manjak istinske komunikacije s nekim stvara zapetljaje mašte, ona pomalo divlja, nižu se začudni stihovi jedan za drugim i dolazi od male hipertrofije začudnosti. Također, sve udaljenija od izravnih tvrdnji i pitanja, pjesnikinja se povlači u vlastiti hermetičan svijet, koji je bogat, raskošan, i kojemu u nekoj mogućoj interpretaciji zapravo ne treba nitko. Jurčević je velika majstorica metafore i usporedbe, njezine su sve slike vangogovski jake, nema tu mjesta nekoj pomirljivosti i realizmu kad je na djelu sama emocija. Jurčević je kao mlada pjesnikinja još uvijek na neki način oduševljena svime što umjetnik s jezikom može činiti. Može stvarati iznenađenje za iznenađenjem. Može spajati biljke i strojeve s ljudima, može odlepršati uz pomoć jezika u nadrealno. Produhovljena je to i profinjena lirika, koju ćemo pamtiti po nizanju čudesnih slika, nastalih iz jezika. Jer kod Jurčević riječ je prva, ona stvara svoju paralelnu zbilju. Naposljetku, treba reći da je to i vrlo gusta poezija, gusta u svojem nizanju sintagmi koje očuđuju ovaj naš svijet, što je i jest osnovna funkcija poezije. Nakon čitanja Mateje Jurčević pitamo se nekad dijelimo li mi s njom istu zbilju, ili je ona zaista posve privatna tvorevina; ne postoji tzv. zajednička zbilja, ne postoji, matematički govoreći, presjek skupova, nego svaki skup pliva kao balon u nekom svojem Svemiru. Iako pjesnikinja obrazlaže svoj rukopis kao ispitivanje mogućnosti i nemogućnost odnosa s Drugim, ipak ono što nam je ponudila je više samotnjački svijet, na granici privatnog jezika. Velika je to pjesnikinja, jer se usudi tako mlada toliko duboko ući u tajne odnosa dvoje ljudi, i čuda ljubavi. Možda je najčudnije što je Jurčević već na neki način obdarena dubinom uvida koji, u nekom smislu, zatvara komunikacijski kanal jer ga rijetki mogu slijediti, u potpunosti. A možda je i sve sadržano u šiframa, kako kaže jedna pjesma Mateje Jurčević, pjesnikinje koju je proslavila nagrađena zbirka pjesama "Bijela vrata", a koja je ovim svojim novim rukopisom nastavila svoje poetsko istraživanje svijeta, točnije istraživanje dubina ljudskog odnosa. U tom je smislu najprogramatskija pjesma ovog rukopisa ona koja jednostavno kaže "Nikad neću saznati ono bitno o tebi", u kojoj slijedi pitanje "Kad ti jave o smrti u drugoj vremenskoj zoni televizijom ili poštom - što te pogađa više?" Nikada neću znati ono bitno o tebi" - dakle, nikad neću znati onu najfiniju nijansu, onu najnevidljiviju činjenicu, osjećaj, onu najtanju sastavnicu nečijeg bića. I sve potraga pjesnikinje su upravo takve: traganje za nevidljivim, za skrivenim, za neuhvatljivim šiframa i tajnama ljudskog odnosa.

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 21.03.2019. 22:03 - 22:30

LIDIJA DEDUŠ: "Noćne misli" Lidija Deduš, pjesnikinja koja oduševljava sve one koji su klasični "overthinkeri", ljudi koji previše misle, i ta klupka koja se stvaraju u glavi, najčešće noću, rađaju ...

Sve najave
Poslušajte

Emisija 28.02.2019.
Četvrtak, 28.02.2019 22:03