Samia Henni: Antikolonijalne obveze, 1.dio

Samia Henni: Antikolonijalne obveze, 1.dio

Tkz. 'kampovi za regrupiranje' francuske kolonijalne vlasti u Alžiru

Ovom emisijom započinjemo tematski ciklus naziva "Arhitektura i intersekcionalnost: dekolonizacija discipline" autorice Mire Stanić.

Krizno stanje u kojem se trenutno nalazimo te sve mjere koje se zbog njega donose ili ne donose dodatno produbljuju, a time i čine vidljivijima, temeljne rasne, klasne, rodne i ostale nejednakosti u našim društvima. U tom se kontekstu i arhitektura jasnije vidi kao instrument dominacije. Ona organizira tijela u prostoru uz različite razine pristanka (od dobrovoljnog do njegovog izostanka) te pomaže stvoriti prostorne i teritorijalne uvjete za takve nejednakosti. 

Kako bismo mogli sagledati odnos arhitekture i institucionalizirane opresije, nužno je da nam pogled bude intersekcionalan tj., kako poučava Angela Davis,  da nejednakosti pristupamo kao "… interakciji između roda, rase i drugih kategorija različitosti u životima pojedinaca, društvenim praksama, institucionalnim uređenjima i kulturnim ideologijama, razumijevajući ishode tih interakcija u smislu moći." Dok je intersekcionalnost osnovni pristup, tematski fokus ciklusa bit će razumijevanje struktura kolonijalizma i mogućnosti dekolonizacije discipline u smislu radikalnog preuređenja izgrađenog okoliša. 

Većina knjiga o povijesti arhitekture, poglavito sve one izdane na tkz. Zapadu, definira kolonijalizam kao povijesno razdoblje, a ne sustav dominacije. Kolonijalna arhitektura interpretira se kroz estetske paradigme i orijentalističku interpretaciju zatečenog, a takva se analiza proširuje i na zapadnu modernističku arhitekturu nametnutu diljem koloniziranih gradova. Tako se, na primjer, masovna razaranja i transformacije koje je Le Corbusier zamišljao u svojim masterplanovima za kolonije, poput plana Obus za Alžir, ne interpretiraju kao radikalno nametanje sustava organiziranja prostora baziranog na kolonijalnoj racionalnosti, nego kao estetski pomak prema funkcionalističkom planiranju. U stvarnosti, ulice oblikovane novim urbanizmom projektirane su da bi mogle propustiti različite kolonijalne vojne i policijske sile, a zidovi izgrađene kolonijalne arhitekture materijaliziraju hijerarhijske podjele između kolonizatora i koloniziranih ili između koloniziranih subjekata muškog i ženskog roda. Arhitektura djeluje u sprezi s civilnim i vojnim institucijama. Razumijevanje kolonijalizma kao procesa sustavne vojne, ekonomske, administrativne i kulturne dominacije omogućuje nam da prepoznamo i njegove najsuvremenije oblike koji se nastavljaju na iste imperijalističke obrasce i konstruirane narative. 

U ovoj emisiji poslušajte prvi dio predavanja "Antikolonijalne obveze" Samie Henni, povjesničarke, teoretičarke, edukatorice i kustosice izgrađenog, uništenog i imaginarnog okoliša. Predavanje je održano 2019. godine u sklopu inicijative "Nove kanonske povijesti" na Architectural Association School of Architecture koja još uvijek traje, a u fokus stavlja dekolonizaciju znanja. To čini pozivajući predavačice i predavače koji preispituju kanone u arhitekturi i umjetnosti, pišu nove povijesti ili prepričavaju povijest iz nove perspektive nudeći nam alate za reinterpretaciju vlastite prošlost, ali i budućnosti. 

Kao što Samia Henni kaže: "Procesi historizacije izgrađene okoline diljem svijeta ovise o izvorima koje znanstvenici razmatraju, jezicima koje govore, njihovim naslijeđenim i akumuliranim pozadinama te mogućnostima. Dokidanje kolonijalnog sindroma znači preispitivanje prirode materijala koji je upotrijebljen u izgradnji povijesti i teorija arhitekture kao i lingvističkih vještina i kulturnih vrijednosti tumača tih dokumenata. Zapisani i nezapisani protokoli prakse povijesti i teorije arhitekture oblikuju upisivanje, transkripciju, proizvodnju i konzumaciju tih konstrukata te potiču ili osnažuju intelektualnu premoć, umnožavanje ili neznanje." Ovim predavanjem ona propituje i razotkriva upravo te procese pokušavajući poništiti francuske kolonijalne tendencije, uvjerenja i moć ili im se barem suprotstaviti.

Samia Henni je docentica na sveučilištu Cornell gdje predaje kolegije iz područja povijesti i teorije arhitekture i urbanizma. Bavi se pitanjima kolonizacije, pustinja, izmještanja, roda, migracija, eksploatacije resursa i ratova. Trenutno uređuje publikaciju s temom pustinja te piše knjigu koja se bavi Saharom. Doktorirala je na Sveučilištu ETH u Zürichu. Predavala je na Sveučilištima Princeton i ETH te na Sveučilištu za umjetnost i dizajn u Ženevi.

Samia Henni: Antikolonijalne obveze, 1.dio

O emisiji Stvarnost prostora

Arhitektura, urbanizam, javni prostor, umjetničke akcije u javnom i o javnom prostoru teme su o kojima se govori u emisiji Stvarnost prostora. Urednica: Evelina Turković Autori: Ana Dana Beroš, Tomislav Pavelić, Marko Sančanin, Mira Stanić, Vesna Vuković, Frano Petar Zovko

Pročitaj više

Stvarnost prostora
Stvarnost prostora

HRT – HR 3 — Društvo, umjetnost

Arhitektura, urbanizam, javni prostor, umjetničke akcije u javnom i o javnom prostoru teme su o kojima se govori u emisiji Stvarnost prostora. Urednica: Evelina Turković Autori: Ana Dana Beroš, Tomislav Pavelić, Marko Sančanin, Mira Stanić, Vesna Vuković, Frano Petar Zovko

Najave

Novi prostori rada

Srijeda, 10.03.2021. 16:03 - 16:31

Sve najave