Slavko Jendričko: Sinteze

Slavko Jendričko: Sinteze

Slavko Jendričko: "Sinteze" Kad bi nas netko nakon čitanja Jendričkove poezije pitao o čemu ona govori, rekli bismo možda:"Ni o čemu. I o svemu, ujedno." Jendričko nije realist među pjesnicima, nije ni isključivi jezičar, iako ima raskošan jezik i vrlo snažne slike te, utoliko, možda ipak više pripada polu "jezične poezije". Ne daje nam puno uporišta u tzv stvarnosti nego se zanosi vlastitom sposobnošću da nešto govori, izriče, ispisuje. Jendričko je pjesnik koji slavi život, iako spominje i bolesti, i starenje. Ali primarno je u njegovoj poeziji slavljenje sile ili moći pisanja, tog stvaralačkog čina kojemu čovjek može pribjegavati kad god hoće, a Jendričko to često čini, ako je suditi po velikom pjesničkom opusu, i po brojnim priznanjima o tajnoj vezi njega i ekrana računala. Nekoliko puta spominje se prvi prasak, čin kojim je svijet nastao iz riječi, kaže Jendričko, i svaka njegova pjesma je, na neki način, oponašanje tog praska. Čak nas i mali metak redovito čeka na kraju pjesme, u Jendričkovim poantama, koje nas uvijek katapultiraju u novo semantičko polje, u odnosu na dotadašnje referencijalno polje pjesme. Pjesnika i poetika ima jako puno, ali rijetko tko u našoj poeziji svjedoči svakoga puta tu nadnaravnu moć riječi, rijetko tko je udivljen njezinom stvaralačkom energijom. Jezik Jendrička je svjestan da je sposoban stvoriti pjesmu, svijet za sebe, a ne oponašati postojeći jezik i postojeće stvari. Jendričko kao da imenuje svijet svojim pjesmama, tim tvorevinama u kojima najčešće ne znamo o čemu one, u strogom smislu, govore, ali znamo da "pjesma radi", kako kažu vrsni poznavatelji poezije za dobru poeziju. U većini se pjesama osjeća motor koji ih pokreće, osjeća se energija pisanja, preostala u rukopisu, pa čak i strast izricanja. Strast artikulacije je ono što Jendrička čini prototipskim pjesnikom, i zato ne čudi da je to pjesnik koji objavljuje velike količine poezije. Sam u uvodnoj pjesmi autoironično priznaje da je djetinjast, ali mi mu ne vjerujemo. Pjesnici bi, ionako, trebali možda u svojoj suštini ostati djeca, koja se igraju jezikom kao što su nekad slagali lego kockice. Evo stihova u kojima se autoru i mimo njegove volje omaknula definicija njegove poetike "svjetotvorenja" iz jezika. U pjesmi indikativnog naslova "Naježen od jezika" on kaže: "Ne bih više mogao slagati svijet/ ni s novim riječima/ni s lego kockicama". Na drugom mjestu opet jeziku daje prekrasan opis, kad kaže "Zimi smo posve bezbrižni/ na dva udaljena otoka/ nisu nam usta razdvojena/ naš jezik je voda." Slavko Jendričko je do sada objavio oko 30 zbirki poezije, i jedan je od naših najuvaženijih pjesnika. Rođen je 1947. u Komarevu, a za svoju je poeziju dobio brojne nagrade.

Slavko Jendričko: Sinteze

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Najave

Poezija naglas

Četvrtak, 27.02.2020. 22:03 - 22:30

James Laughlin: Isprepletenosti James Laughlin jedan je od nekolicine doista najznačajnijih i najznamenitijih američkih nakladnika i književnih urednika dvadesetog stoljeća, ali i vrstan i samozatajan pjesnik. Malo tko je u ...

Sve najave
Poslušajte

Emisija 20.02.2020.
Četvrtak, 20.02.2020 22:03

Vera Vujović - Jupiterove kćeri
Četvrtak, 13.02.2020 22:03

Emisija 06.02.2020.
Četvrtak, 06.02.2020 22:03

Slavko Jendričko: Sinteze
Četvrtak, 30.01.2020 22:03