Vera Vujović - Čistina

Vera Vujović - Čistina

Vera Vujović :"Čistina" Poezija Vere Vujović je vrlo maštovita, a njezin temeljni pokret je onaj koji kreće iz nekog detalja svakodnevice - poput kuhanja ručka ili stajanja bose noge na osunčanom parketu u stanu - te iz tog vrlo konkretnog i običnog nalazi gotovo u svakoj pjesmi čudo. Čudesno ne postoji samo u znanstvenoj fantastici, dapače, ne mora uopće biti tako fantastično. Vujović nam pokazuje kako se čudesno otkriva u gotovo svakom detalju našeg života, ako se dovoljno udubimo u njega. Poput razbijanja jajeta, koje nam bježi među prstima u dlan te "pušta odvajanje prozirnoga od jezgre, duše od tijela." Sva otkrića čudesnog nisu strogo kršćanska, niti nadahnuta nekom ekspliciranom religijom jer Vujović je pjesnikinja vjere u čuda, a ona uključuju i predkršćanska nadahnuća, u grčkoj mitologiji te se u ovom rukopisu spominju i Perzefona i Pandora, a i majka Zemlja. To su male epifanije, kad pjesnikinja spozna što je primjerice "čistina" i pronalazi njezinu povezanost s vodom, kojoj je pjesnikinja posebno sklona, proglašavajući je, kako kaže u pjesmi, "pramajkom ili počelom tvari od koje sam većinski (napokon znam svoj identitet) i ja." Spoznaje ili "pjesme znanja" Vere Vujović su pokušaji da se intuitivno i iz dubine shvati tajne Svemira ili da se shvati pojam vremena, koji je ljudski pojam. Najbolje mjesto u ovoj poeziji je ono kad se pjesnikinja zapita"U neuhvatljivom razmaku između trenutka i trenutka - o čemu ja zapravo drugom ikada pišem?" Cijela njezina poezija mogla bi se nazvati mikroskopskom, i u smislu vremena koje se želi uhvatiti, tog mikro trenutka, ali i po motivima, tim sitnim konkretnim predmetima, pokretima, detaljima neke radnje. Mikroskopsko je, međutim, samo polazište, a makro obrasci ili Svemir su ono što Veru Vujović zapravo zanima. Ona je zato intrigantna pjesnikinja kojoj u većini pjesama uspijeva prenijeti čudo koje ona doživljava svakodnevno. Onako kako netko kroz svaki dan prolazi kao automat, ona pokušava učiniti sve obrnuto od toga: diviti se i pomno gledati, osjećati posvećene trenutke u običnim životima. Najuspjelije su joj one najhrabrije pjesme, u kojima ne oklijeva reći da je primjerice otkrila kako je nastao Svemir. Uz njih postoje i pjesme koje otvoreno ispovijedaju različite vrste strahova. U konačnici, svi koji prihvaćaju definiciju pjesnika, iako izbanaliziranu i istrošenu, da su oni čuđenje u svijetu, u ovoj će pjesnikinji i njezinim uspjelijim i ne previše hermetičnim pjesama, shvatiti da se očuđavanje svijeta može raditi svakodnevno te da je to i jednostavno i nimalo pretenciozno dubinsko doživljavanje života i svijeta u sebi i oko sebe. Vera Vujović, rođena 1964. u Zagrebu, objavila je dvije zbirke pjesama "Godina nakon Egipta" i "Tintana olovka", a za tekst slikovnice "Nikola Tesla- Snovi koji su nam donijeli struju" dobila je nagradu "Kiklop".

O emisiji Poezija naglas

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Pročitaj više

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 22.11.2018. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 29.11.2018. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Emisija 15.11.2018.
Četvrtak, 15.11.2018 22:03

Emisija 08.11.2018.
Četvrtak, 08.11.2018 22:03

Matea Jurčević - Žene iz Altamire
Četvrtak, 01.11.2018 22:03

Srebrno ljepilo - Milko Valent
Četvrtak, 25.10.2018 22:03