U spomen na Mirku Klarić

U spomen na sopranisticu Mirku Klarić (1. dio)
HR, U svijetu opere i baleta, 12. 1. 2023., 13:30 – 15:00

U spomen na sopranisticu Mirku Klarić (2. dio)
HR, U svijetu opere i baleta, 19. 1. 2023., 13:30 – 15:00

Mirka Klarić (Donji Vidovec, Međimurje, 10. travnja 1934. – Zagreb, 4. prosinca 2022.) bila je najosebujnija i najkreativnija umjetnica hrvatske operne reprodukcije poslije Drugoga svjetskog rata. Resile su je vrhunska muzikalnost, snažan glumački instinkt i smisao za interpretaciju te prekrasna scenska pojava. Na Filozofskom fakultetu diplomirala je književnost te engleski i ruski jezik, a pjevanje je učila privatno. Široke opće kulture i inteligencije, artikulirano je izricala kritike na račun tzv. modernih opernih režija posljednjih godina, u djelima što ih je poznavala u tančine.

Imala je osebujan, lijep, zvonak i ujednačen glas s dobro postavljenim i uvijek pouzdanim visokim tonovima svijetle boje, što joj je omogućavalo da s lakoćom savladava vokalne zahtjeve uloga kao što su Šostakovičeva Katarina Izmajlova ili Renata u Plamenom anđelu Prokofjeva, s kojima je stekla međunarodni ugled. Renatu je pjevala u premijernim produkcijama u Genovi, Bologni, Napulju, Palermu, Cataniji, Reggio Emiliji, Modeni, Ravenni, Ferrari i Parmi, dok je Izmajlovu pjevala 70 puta u Zagrebu i na brojnim gostovanjima Zagrebačke opere u inozemstvu.

S 20 godina debitirala je u Zagrebu kao Santuzza i poslije jedne sarajevske sezone, od 1956. do umirovljenja 1984, bila je prvakinja Zagrebačke opere. Oduševljavala je naglašeno ženstvenim interpretacijama Puccinijevih likova, prvenstveno kao jedinstvena Butterfly i Tosca.

Dala je neizmjeran doprinos hrvatskom opernom stvaralaštvu, nebrojeno puta pjevajući Đulu u Eri i Jelenu u Zrinjskom. Sudjelovala je na praizvedbama Marka Pola Ive Tijardovića, Adama i Eve Silvija Bombardellija, Oluje Stjepana Šuleka, Ljubavi Don Perlimplina Mire Belamarića, Moći vrline Igora Kuljerića, Hasanaginice Miroslava Miletića i Požara u operi Borisa Papandopula.