Arhiva slušaonice - Poezija naglas

Četvrtak, 02.12.2021 22:03

Emisija 02.12.2021.

Erri de Luca: Ubrano danju Formalno uzevši, zbirka od 27 pjesama Ubrano danju/Raccolto diurno objavljena u listopadu ove godine, prva je nakon sedam godina, kada je torinski izdavač Giulio Einaudi objavio Errijevu četvrtu stihozbirku Hirovitosti providnost/Bizzarie della provvidenza. No, vodeći računa što je i sam Erri De Luca, doduše pomalo i aurtoironično rekao - a onda to i apostrofirao kao podnaslov svoje druge zbirke Samo u jednom smjeru/Solo andata - da to zapravo i nisu stihovi, nego "redci koji prečesto idu na početak", u međuvremenu su i dvije knjige koje se žanrovski razlikuju od prijašnjih. Jedno je svojevrsna fotomonografija ratom opustošenih krajeva u Bosni i Hercegovini, objavljena 2019. godine pod neobičnim naslovom Rastrgani koraci/Passi stracciati, a sadrži i Errijev tekst napisan za kazalište 1997. Već predstavljena integralno u emisiji "Poeziji naglas", ta poema između ostalog portretira bezimenu djevojčicu u specijaliziranoj ustanovi, kamo je Erri s još nekim humanitarcima dovezao tada životno važnu pomoć u hrani i lijekovima, što je inače bilo pod embargom svjetskih moćnika. Autor u toj prigodi svojoj junakinji daje dva imena: Sjenka i Glazba, zadržavši te riječi upravo u tom obliku. Druga je Gost badnje večeri/L' ospite della vigilia, kojoj bi najprimjerenija žanrovska odrednica bila - pjesma u prozi. Taj Errijev tekst je objavljen 2007. godine u talijanskim dnevnim novinama Avevnire, a za prošlogodišnje izdanje izdavač (Terre di mezzo) naručio je ilustracije u formi akvarela, koje potpisuje Alessandro Sanna. Antiratna je to, kako rekoh pjesma u prozi, koja svjedoči i svjetovnjački doživljaj Božića: "... vjerujem u mir, u dobrohotnost ljudskih bića, vjerujem da postoji pravo na večer kao što je ova u svakoj sobi na svijetu". Novoobjavljena Errijeva stihozbirka svojim naslovom možda i ne najavljuje naročito lirično ozračje, jer se za naslov odlučio upotrijebiti glagolski pridjev od glagola ubrati, tj. ubrano. Druga riječ u naslovu je pridjev, pa se prevoditelj - prihvativši tu bezazlenu igru skrivača - odlučio za analogno rješenje: Ubrano danju. Cijela zbirka je u intimističkom ozračju. Na momente s duhovitim obratima, u kojima ne manjkaju i autoironijske digresije. (TVRTKO KLARIĆ)

Četvrtak, 25.11.2021 22:03

Emisija 25.11.2021.

FRANKO SORIĆ: Divlja nježnost Franko Sorić rođen je 1967.godine u Preku na otoku Ugljanu. Do sada je objavio jedanaest zbirki pjesama, među ostalim, "Anđeo odjeven u plavo", "Pjesme", "Preku s ljubavlju" , "Neki drugi život", "I sutra će svanuti" , "Zazivanje svetih" , "Zagrlio sam nebo" , "Svetost stiha, antidepresiv, i ludo srce" te "Labirint". I ovu je, dvanaestu po redu knjigu, Sorić napisao "kao da u njemu živi više pjesnika." Čitajući njegovu poeziju, bez obzira radi li se o filozofskoj, religioznoj, ljubavnoj, krajobraznoj, kritika ističe da pjesnik prije svega želi "zaustaviti vrijeme" i napisati pjesmu. Franko Sorić je ne jednom rekao da mu je kod pisanja u procesu nastajanja pjesme najvažnije smisliti naslov ̶ "kad smislim naslov onda mi riječi dolaze spontano." Mogli bismo dodati: slobodno, nesputano, neprilagodljivo, poput apstraktne rijeke koja ide svojem moru. Od početka pišući po vlastitom obrascu, Sorić nam u novom rukopisu, naslovljenom "Divlja nježnost" nudi ponovno drukčije, pa i zrelije obrasce, svodeći svoj pjesnički jezik na naizgled jednostavan i neposredan izričaj. Poetički je blizak nadrealizmu i poetikama koje traže nesvjesno u ljudskoj psihi, kad primjerice kaže "Govorim gruzijski/ izađem iz televizora" ili "oživjet ću u čaju". Sorić ispisuje reklo bi se, prvu asocijaciju, u stanju potpune opuštenosti, kao da je sasvim slobodan od svih diskurzivnih praksi. Nije lako stihovima dočarati posvemašnju slobodu, a ona se osjeća u Sorićevim stihovima koji iznenađuju po tome što nijedna misao, osjet ili osjećaj nije preuzeta iz nekog izvora nego se trudi biti izvorna, prvi put izrečena. Zato su njegove slike do kraja originalne, ali i bez težine. Sorić nema teških slika ni misli, nego se igra i ta je igra uglavnom bezazlena, kao kad primjerice kaže "lunapark u meni me razapinjao" ili "sve se pretvara u sladoled". On će razočarati svakoga tko očekuje smislen govor, suvisle izrijeke. Sorić svoju tihu diverziju jezika i komunikacije provodi dosljedno, a da pritom ne ukida radiklano komunikativnost vlastitog glasa. Taj glas je jednostavan, ali samo naoko jer ključ ili šifru za odgonetku tih stihova nema nitko, pa ni sam autor, jer ključa nema ni u životu, kao da nam poručuje ovaj pjesnik. (I.Matijašević)

Četvrtak, 18.11.2021 22:03

Emisija 18.11.2021.

BISERKA GOLEŠ GLASNOVIĆ: "POŠTOVANI GOSPODINE ABÉLARD" Da između kritike i poezije, poezije i kritike ima bjelodanih veza, pokazuje primjer Biserke Goleš Glasnović kritičarke, esejistice i pjesnikinje novijeg naraštaja koja još vjeruje u društvenu ulogu kritike. U svojim novim pjesmama ona se u pismima oblikovanim u pjesmama u prozi obraća Abélardu,teologu koji je u knjizi "Za i protiv" sučelio tradicijske sakralne tekstove i mistične tekstove, pa je pridonio relativističkom i kritičkom duhu u njihovim interpretacijama. Autoričina pisma odnose se na Abélardova "Pisma Héloizina i Abélardova pisma" u kojima Abélard nagovara Héloizu da uđe u samostan ne bi li ugasila svoje ljubavne nemire, ali ih autorica interpretira na posve nov i osoban način koji ih svojom intertekstualnošću povezuje, ali i nadilazi u pjesničkom iskazu koji se ostvaruje u osebujnom pjesničkom govoru. U prvom pismu autorica piše kako je u svom vrtu posadila stablo mušmule bojeći se hoće li ono doživjeti proljeće. Preuzimajući ulogu Héloise, autorica zapisuje: "Prigovorili ste Sudbini da je nemaštovita, da je čvrste i kratke pameti! Da vjeruje samo u činjenice!" U drugom pismu temu gradi na opreci crno-bijelo: "Napisali smo bijelu knjigu. Spalili su je na lomači. Iz pepela su uskrsle dvije crne ptice." Ovdje je riječ o metatekstualnoj transpoziciji teme pisanja i smrti: "Nakon Gutenberga, tiskali su ... Bijelu knjigu s dva crna krila, ne vidjevši da je riječ o dva spojena križa", uz "P.S. Ako bi se radilo o dva spojena križa - to bi bilo samo opravdanje za (bez)smisao Patnje - glasilo je priopćenje." U trećem pismu, riječ je o zabrani kao poticaju ljubavi da postane još veća: "Zabranili su nam susrete. A susreti su bili i bit će! Ljubav se rastočila u čestice, taložeći se na dnu kostiju. Ohladila se i pretvorila se u krutu smjesu, u koralje od Zlarina do Novog Zelanda." U četvrtom pismu riječ je o tome kako ljubav osamljuje te nas autorica nekom iskonskom biblijskom maštom prisjeća ljestava Jakovljevih: "Jedan je Vaš kolega smatrao da su Vaše slike sljepačke. No tek kada sklopimo oči, možemo otputovati u drugi svijet s trima suncima na obzoru, lebdećim gradovima i katedralama - i oblacima što se - spuštajući se na zemlju - pretvaraju u ljestve." U petom pismu autorica meditira o smrti: "Odavno navikla da budem mrtva, zazirala sam od Vječnosti. Jedna od mojih boljih smrti - jest smrt u sobi Vašeg grada koga je prikvačeno sunce zadržavalo između neba i zemlje otvorene Knjige". U šestom pismu riječ je o ulozi imaginacije koja se ispisuje kao svojevrsni tekst svijeta koji povezuje tri dimenzije: prošlost, sadašnjost i budućnost:"Javili su mi iz Dalekog svijeta da ćete me nagraditi kupolom sna. No odavno nisam na Zemlji, putujem prema imaginarnim krajolicima Vaših slika. Vjerojatno ćemo se mimoići. Šapćete i razumijem Vaše riječi. One mirišu na Vaše ruke i zelene se kao Vaš pogled. Dodiruju moje uši i rastužuju me - iako govore o Ljubavi. Treba li nam uopće još jedna neizvjesnost, još jedan život?" Osmo je pismo nova pohvala mašti na način rimbaudovskih sinestezija: "Vaše su se misli pretvarale u vodu - natapajući - smokve koje sam u pustinji sadila. I pustinja riječ posta! I uruši se u tišinu!" U devetom pismu autorica se uspješno upušta u prijepor o naravi Abélardove djelatnosti: "Optužili su vas za herezu. Vjerovali ste u šutnju - jer i šutnja je imala surječje. A niste vjerovali u Trojstvo (suviše je apsolutno i apsurdno), pisali ste mi. Sveti Gral - zlatan i optočen dragim kamenjem - svojim ste čudotvornim govorom pretvorili u jednostavnu drvenu posudicu iz koje su i njegovi sljedbenici pili čistu, bistru vodu - koja je probujavši bistru vodu - otirala ljudske suze." U četrnaestom pismu autorica postaje dio legende u kojoj se komplementira stvarno i nestvarno, a imaginacija se pjesnički uzorno disciplinira u formi pjesme u prozi: "Odnos s Vama pretvorio se u samostan duha." "Moja se u odanost pretvorila u malu karmelićanku odvojenu od svijeta, u cvijet slaka koji se uporno penjao do svjetla na vrhu mraka." A u petnaestom pismu, gdje ispisuje svoj oproštaj od Abélarda, zapisuje: "Ponavljate da sam Vaša nasljednica nevidljivoga i nepoznatoga pisma. Moje riječi više ne lete kao ptice bez gnijezda, napisaste. Pismo se pretočilo u krvne žile i ponovno izniklo u zvijezdama." I zaključno u sedmnaestom pismu: "Možda jedino ono što nije napisano - postoji." Nakon ovog borgesovskog dijaloga koji se služi svim sredstvima istančane pjesme u prozi, autorica se u ciklusu od pet pjesama u stihovima vraća stvarnom i konkretnom svijetu. Obje pjesničke metode komplementarne su u svojim oprekama pa ih treba shvatiti kao izraz duboke pjesničke osobnosti Biserke Goleš Glasnović. (Zvonimir Mrkonjić)

Četvrtak, 11.11.2021 22:03

Marko Tomaš-Rujan

MARKO TOMAŠ: "Rujan" Marko Tomaš pripada onoj vrsti pjesnika koji, sudeći po količini i kvaliteti stihova, živi svoju umjetnost, odnosno ne osjeća se dovoljno živim ako ne piše. Ne krije ovaj pjesnik tamna mjesta vlastite nutrine, niti ih smješta u neku pomodnu diskurzivnu praksu. On je, usudili bismo se reći, autentičan i autohton pjesnik. Stihovi su mu glavnom ispovjedno- narativni, ali on nije samo portretist vlastitog života, nego svoj život vješto predočava kao paradigmu jednog vremena, kojega je svjedok. Sa svim svojim ljubavima, žudnjama, tjeskobama i paranojama. Tomaš nas pripušta sebi, uspijeva nas uvući u svoj svijet, i ima nezanemarivu sposobnost prijenosa emocije na čitatelja. A kao pravi pjesnik, zna na kraju i nagraditi efektnom poantom. Pjesme su to koje podjednako dobro žive na papiru, ekranu, ali i izgovorene, naglas jer se u njima krije i sloj dramskog, u tom ispovijedanju svakodnevice, u kojoj se unatoč boli i pesimizmu, nalazi razloga za ispjevati pjesmu. Pjesnik je to koji ponajprije pjeva o ljubavi, o ostvarenoj, ali još češće neuspjeloj te, utoliko, o iluziji ljubavi, koja bi nas mogla spasiti od crnila. Lirski junak nam se često predstavlja: dok priča svoj život, on gradi i sliku sebe u njemu, kao pomalo razočaranog, na rubu apsurda i autodestrukcije, ali i kao onoga koji uvijek i unatoč svemu, piše, dapače, pjeva. Njegovi stihovi su puni melankolije, uzvišenog stanja duše, i to nije lišeno svojevrsnog patosa, ali koji nikad ne prelazi granicu dobro ugođenog pjeva. Za neke lirske subjekte bi se moglo reći da su "veći od života", da su njihova očekivanja, a utoliko i razočarenja, veća i dublja nego kod drugih. Takav je lirski subjekt Tomaševe poezije, s pripadnom tragikom i dramatičnošću tog položaja. U svakom slučaju, poezija dobiva, pobjeđuje vrijeme, možda, rekli bismo, čitajući ovog pjesnika koji kao da nam dolazi iz nekog drugog, poeziji sklonijeg, doba. Marko Tomaš rođen je u Ljubljani, 1978. godine. Objavio je gotovo dvadeset pjesničkih knjiga, a poezija mu je prevedena na desetak svjetskih jezika. Osim poezije, napisao je i jedan roman te brojne eseje i kolumne. Školovao se u Mostaru i Somboru. Kraće ili dulje vrijeme radio u Sarajevu, Mostaru, Splitu, Beogradu. Trenutačno živi i radi u Zagrebu. Dobitnik je nagrade "Farah Tahirbegović" za 2014. godinu i nagrade "Pincom" za kratku priču 2004. Na osnovu njegove poezije HNK Mostar napravio je nagrađivanu predstavu "Gnijezdo". Roman "Nemoj me buditi" našao se u užem izboru svih relevantnih nagrada u regiji. (I.Matijašević)

Poezija naglas
Poezija naglas

HRT – HR 3 — Književnost

Poezija na glas na Trećem programu Hrvatskoga radija . .

Sljedeća emitiranja

Četvrtak, 09.12.2021. 22:03 - 22:30

Četvrtak, 16.12.2021. 22:03 - 22:30

Poslušajte

Emisija 02.12.2021.
Četvrtak, 02.12.2021 22:03

Emisija 25.11.2021.
Četvrtak, 25.11.2021 22:03

Emisija 18.11.2021.
Četvrtak, 18.11.2021 22:03

Marko Tomaš-Rujan
Četvrtak, 11.11.2021 22:03