Arhiva slušaonice - Radio drama

Ranko Marinković: PARALELNIK

Radijska dramatizacija prvog dijela Marinkovićeva romana bilježi mentalnu sinusoidu Melkiora Tresića (Ozren Grabarić) koji lutajući ulicama, trapeći tijelo, trošeći dvije vrste ljubavi i boraveći u zagrebačkim kavanama usporedo živi burni, unutrašnji život.

Ranko Marinković: Maestrov luk (iz Kiklopa)

Izrazito duga scena između Melkiora (u ovom ga dijelu igra Krešimir Mikić) i Maestra (u intrepretaciji Mladena Vasarija) osnova je trećeg dijela radijske dramatizacije. Melkior poslije nemilog događaja u kavani prati okrvavljenog Maestra od centra grada do predgrađa u kojem stanuje. No, dok hodaju i razgovaraju Melkior predosjeća da postoji neki skriveni razlog ove noćne šetnje. Slutnja se na kraju tragično i obistinjuje. Ipak, ako se pobijedi strah može se naći izlaz.

L. N. Tolstoj: Ana Karenjina - zašto

Što je prethodilo odluci o samoubojstvu Ane Karenjine? Kako i zašto je tu odluku donijela? Ulomak iz jednog od najvećih romana svjetske književnosti (od 23. do 31. poglavlja) dao nam je materijal za radio dramu baziranu na mislima glavne junakinje pred smrt i njezinom iskrzanom sjećanju na sve ono što je tome prethodilo. Psihogram Ane Arkadjevne Karenjine otvara duboke procijepe nastale radi nesigurnosti u ljubav voljenog muškarca, otpora prema malograđanskom poimanju forme i potraga za pozicijom ženske slobode. Totalno rastrojstvo koje joj se događa i odnosi je pod točkove vlaka završava u njezinim mislima bolnom spoznajom da ovakav odlazak iz života također nema smisla.

Ivan Bakmaz: Vjerodostojni doživljaji sa psima

U žanrovskom amalgamu nadrealne ludističke bajke i metafore o posljedicama ljudske ravnodušnosti svijet je podijeljen na pse i ljude, a ljudi opet na one kojima psi znače puno više od ljudi i na one kojima psi kao i ljudi ne znače baš – ništa. Prateći glavno lice, gospodina Fabijana, koji spada u posljednju kategoriju, i koji će svoju usamljenost utopiti u bračni odnos s gospođicom Tratinčicom, a ona pak svoju usamljenost utapa u odnos s kujicom Herkulicom, Bakmazovi svjetovi se prepliću do tragičnih razmjera.

Vladan Desnica: Pronalazak Athanatika

Radio drama nastala na osnovu "nedovršenog romana" Vladana Desnice, a skiciranog u jednom od poglavlja "Proljeće Ivana Galeba". Desničina fantastika počinje utopijskom pretpostavkom da je moguće stvoriti lijek protiv smrti da bi se postupeno pretvorila u distopijski košmar u kojem se zemlja u kojoj je lijek stvoren raspada zbog tog istog pronalaska. Dramatizacija mlade Maje Ležaić promijenila je okolnosti razgovora dva glavna lica (koji ustvari prepričavaju i debatiraju o budućem fantastičnom romanu o Athanatku) i iz kavane ga prenijela pred vrata liječničke ordinacije. Redateljica Jamnicky ostvarila je dojmljivu suradnju s ton majstorom H. Hanzecom, glazbenom urednicom F. Meštrović i glumačkom ekipom predvođenom Franom Maškovićem.

August Strindberg: Kristina

Strindbergova povijesna drama o švedskoj kraljici Kristini (17. stoljeće) bazirana je na povijesnim činjenicama, ali i pretpostavkama o uzrocima njezine abdikacije, inače prve europske abdikacije. Politički thrill prožima fabulativni konstrukt drame, a odnosi kojima je u centru neka vrst antijunakinje psihološku slojevitost. Kristina je dramsko lice raspeto između uloge vladara i uloge žene koja po prvi puta spoznaje ljubav; njezina je narav lakomislena, ali i manipulativna, mizoginična ali i sklona filozofskom promišljanju, kreativna ali i djetinjasta. Sve je to Strindberg upotrijebio za svoju opsesivnu potrebu analiziranja ženske psihe i muško-ženskih odnosa.

Natalija Manojlović: Sjedalo uz prozor

Duhovit, spretan i mudar tekst Natalije Manojlović niz je sudarajućih fragmenata životnih situacija u neurotičnom gradskom danu. No, prizori se nižu autoreferencijalnim principom – istovremeno su dijelovi tobožnje radio drame i stvarnosti. Igra koja iz toga proizlazi je zabavno – ironična, a usložnjava se prema kraju kad se uspostavlja tema izgubljenosti života među nizovima podataka zapisanim u paralelnoj stvarnosti kompjuterske tehnologije, medija ili pak u vlastitoj memoriji nagrizloj fobijama, neurozama ili bespotrebnom užurbanošću. Autorica i redateljica Natalija Manojlović do sada se već afirmirala kao zanimljiv kazališni autor. Scensko iskustvo proizašlo je iz njezina bavljenja plesom, koreografijom i scenskim pokretom. U sad već mnogim scenskim projektima znala se pojavljivati i kao autorica teksta, što je i ovdje sretan i zanimljiv slučaj. Diplomi iz psihologije nedavno je pridružila i diplomu iz kazališne režije na zagrebačkoj ADU.

Sonja Krivokapić: Dva su sa sirom

Dva duga solilokvija pripadaju paru s dugim bračnim stažom. Trenutak je za preispitivanje zajedništva, ali i vlastitih identiteta. Trivijalnost svakodnevice im ne pomaže, a protok novca je sve skromniji. Mlada spisateljica Sonja Krivokapić napisala je duhovito-gorak ljubavni psihogram u kojem je osjećaj za psihološki apsurd pronicljiv i izvan sterotipa, a preporučljiv za radijski medij.

Emil Zola: Therese Raquin

Emile Zola 15-og travnja 1869 piše cinički odgovor velikom broju onih koji su ga napali zbog "nečistoće i smrada" romana "Therese Raquin". U svojem odgovoru objašnjava psihološke uvjetovanosti koje su glavna lica povela od strasti prema zločinu i završila se u samokažnjavanju, te poetska načela skupine naturalističkih pisaca kojima on "ima čast pripadati". Danas, u vremenu u kojem se i novinarstvo i umjetnost (film, pogotovo) napajaju svim mogućim vrstama zločinstava Zolina "Theresa Raquin" nas ne može ni uzbuditi ni fascinirati, ali može onaj sloj djela koji minuciozno secira labirint ljudske duše i pronalazi jezgro slabosti i nadnaravne snage u glavnim licima oko kojih se plete fabula. Čvrsto dramsko jezgro romana svojevremeno je ponukalo i samoga Zolu da od svojega romana napiše dramu, no mi smo se u ovom radijskom povodu okrenuli romanu i napravili dramaturšku tapiseriju narativnog i dramskog, te od lica napravili i pripovjedače i aktere.

Henri Barbusse: Pisma supruzi

Henri Barbusse, na početku rata, 1914 godine, ima reputaciju pisca i urednika, star je 41 godinu i deklarirani pacifist koji ipak odlazi u rat smatrajući da mu je dužnost braniti francusku domovinu. Dok se bori na prvoj liniji ili radi u pozadini, u sanitetu, piše neprestance pisma supruzi, fotografira i piše prozu koju postupno uobličava u romanesknu građu. Smatra da je arhiviranje ratne strahote način borbe protiv svih budućih ratova. No, u svemu tome dolazi i do duboke spoznaje o ljudskoj gluposti koja će vrlo vjerojatno već za „dvadesetak godina“ dovesti do nove svjetske klaonice, te prokazuje nacionalizam kao put koji vodi tome.

PISMA SUPRUZI

Baba ili idijot