Arhiva slušaonice - Radio drama

H. G. Wells: NEVIDLJIVI ČOVJEK

Nakon što je otkrio tajnu nevidljivosti i nakon što je i sam postao nevidljiv, znanstvenik Griffin dolazi u mali grad da na miru nastavi rad i pronađe formulu kojom bi vratio svoju vidljivost. Ali tijek događaja ne ide mu u prilog. On, koji je istovremeno protagonist i antagonist, postaje sam svoj najveći neprijatelj, jer se sve više zapliće u sukobe s ljudima koji su spoznali njegovu nevidljivost.

Katja Šimunić: NEDOVRŠENI PORTRET S KISTOM

U ovoj originalnoj radio drami, Katja Šimunić svojim prepoznatljivim autorskim rukopisom ispisuje nekonvencionalnu autobiografiju poznate hrvatske slikarice Nastje Rojc koristeći se krhotinama njezina umjetničkog i privatnog djelovanja, a fokusirajući se na subjektivne detalje iz slikaričina života. Pritom se služi citatima iz Nastjinih pisanih prosudbi o slikarstvu, umjetnosti općenito, ali i doživljaju svijeta.

Boris B. Hrovat: Doživljaji Prosvijetljenog

Što povezuje ljudoždera, maharađu i gerilca? Osim mobitela kojeg svi imaju, povezuje ih i put časnog i prosvijetljenog budističkog redovnika koji u Hrovatovom humorno-pikarskom romanu putuje od nemila do nedraga. Forma ove proze je niz groteskno-ironičnih scena-susreta koji cinizam današnjeg svijeta kometira iz šaljive perspektive. U našoj radijskoj inačici kao osnovna vrijednost nameće se interpretacija glavnog glumca, Krešimira Mikića, u ulozi Prosvijetljenog. Svojim blago uzdignutim pathosom daje precizan kod u kojem se može slušati ovaj originalno pokanuti tekst.

Ekaterina Polovtseva: KRALJ

Radiodrama ruske radijske autorice i redateljice mlađe generacije koja je do nas stigla posredstvom međunarodnog festivala Prix Marulić na kojem je predstavljala ruski radio. U središtu suvremene obiteljske drame je drama umiranja koja uzrokuje da na površinu isplivaju istine o karakterima triju kćeri, tri posve različite mlade žene.

Ranko Marinković: PARALELNIK

Radijska dramatizacija prvog dijela Marinkovićeva romana bilježi mentalnu sinusoidu Melkiora Tresića (Ozren Grabarić) koji lutajući ulicama, trapeći tijelo, trošeći dvije vrste ljubavi i boraveći u zagrebačkim kavanama usporedo živi burni, unutrašnji život.

August Strindberg: Kristina

Strindbergova povijesna drama o švedskoj kraljici Kristini (17. stoljeće) bazirana je na povijesnim činjenicama, ali i pretpostavkama o uzrocima njezine abdikacije, inače prve europske abdikacije. Politički thrill prožima fabulativni konstrukt drame, a odnosi kojima je u centru neka vrst antijunakinje psihološku slojevitost. Kristina je dramsko lice raspeto između uloge vladara i uloge žene koja po prvi puta spoznaje ljubav; njezina je narav lakomislena, ali i manipulativna, mizoginična ali i sklona filozofskom promišljanju, kreativna ali i djetinjasta. Sve je to Strindberg upotrijebio za svoju opsesivnu potrebu analiziranja ženske psihe i muško-ženskih odnosa.

Natalija Manojlović: Sjedalo uz prozor

Duhovit, spretan i mudar tekst Natalije Manojlović niz je sudarajućih fragmenata životnih situacija u neurotičnom gradskom danu. No, prizori se nižu autoreferencijalnim principom – istovremeno su dijelovi tobožnje radio drame i stvarnosti. Igra koja iz toga proizlazi je zabavno – ironična, a usložnjava se prema kraju kad se uspostavlja tema izgubljenosti života među nizovima podataka zapisanim u paralelnoj stvarnosti kompjuterske tehnologije, medija ili pak u vlastitoj memoriji nagrizloj fobijama, neurozama ili bespotrebnom užurbanošću. Autorica i redateljica Natalija Manojlović do sada se već afirmirala kao zanimljiv kazališni autor. Scensko iskustvo proizašlo je iz njezina bavljenja plesom, koreografijom i scenskim pokretom. U sad već mnogim scenskim projektima znala se pojavljivati i kao autorica teksta, što je i ovdje sretan i zanimljiv slučaj. Diplomi iz psihologije nedavno je pridružila i diplomu iz kazališne režije na zagrebačkoj ADU.

Sonja Krivokapić: Dva su sa sirom

Dva duga solilokvija pripadaju paru s dugim bračnim stažom. Trenutak je za preispitivanje zajedništva, ali i vlastitih identiteta. Trivijalnost svakodnevice im ne pomaže, a protok novca je sve skromniji. Mlada spisateljica Sonja Krivokapić napisala je duhovito-gorak ljubavni psihogram u kojem je osjećaj za psihološki apsurd pronicljiv i izvan sterotipa, a preporučljiv za radijski medij.

Emil Zola: Therese Raquin

Emile Zola 15-og travnja 1869 piše cinički odgovor velikom broju onih koji su ga napali zbog "nečistoće i smrada" romana "Therese Raquin". U svojem odgovoru objašnjava psihološke uvjetovanosti koje su glavna lica povela od strasti prema zločinu i završila se u samokažnjavanju, te poetska načela skupine naturalističkih pisaca kojima on "ima čast pripadati". Danas, u vremenu u kojem se i novinarstvo i umjetnost (film, pogotovo) napajaju svim mogućim vrstama zločinstava Zolina "Theresa Raquin" nas ne može ni uzbuditi ni fascinirati, ali može onaj sloj djela koji minuciozno secira labirint ljudske duše i pronalazi jezgro slabosti i nadnaravne snage u glavnim licima oko kojih se plete fabula. Čvrsto dramsko jezgro romana svojevremeno je ponukalo i samoga Zolu da od svojega romana napiše dramu, no mi smo se u ovom radijskom povodu okrenuli romanu i napravili dramaturšku tapiseriju narativnog i dramskog, te od lica napravili i pripovjedače i aktere.

Henri Barbusse: Pisma supruzi

Henri Barbusse, na početku rata, 1914 godine, ima reputaciju pisca i urednika, star je 41 godinu i deklarirani pacifist koji ipak odlazi u rat smatrajući da mu je dužnost braniti francusku domovinu. Dok se bori na prvoj liniji ili radi u pozadini, u sanitetu, piše neprestance pisma supruzi, fotografira i piše prozu koju postupno uobličava u romanesknu građu. Smatra da je arhiviranje ratne strahote način borbe protiv svih budućih ratova. No, u svemu tome dolazi i do duboke spoznaje o ljudskoj gluposti koja će vrlo vjerojatno već za „dvadesetak godina“ dovesti do nove svjetske klaonice, te prokazuje nacionalizam kao put koji vodi tome.

PISMA SUPRUZI