Premijera "Your love is king" Espija Tomičića

U novom tekstu Espija Tomičića, „Your love is king“, majčina bolest je otponac za rijeku riječi koja donosi rijeku podvojenih emocija: potrebu za bliskošću s obitelji te užas da se prošlost ne ponovi, osjećaj odgovornosti i osjećaj stida, slike iz doba nevinosti i slike iz doba ovisnosti, zgražanje nad vlastitom potrebom da se o svemu piše i duboke nježnosti, ljubavi i potresenosti, ljutnje i razumijevanja. Samo je jedan glas i jedan rakurs iz kojeg se piše, onaj neimenovanog lica. To je njegova ispovijed i njegovo samopreispitivanje, njegova terapija pisanjem i njegovo svođenje računa s prošlosti da bi se živjela sadašnjost. Tomičićevo dramsko pismo vibrira između potrebe da se ispišu situacije, lica i priča u najklasičnijem dramaturškom smislu, te poništavanju takve potrebe ne bi li se pronašlo emotivno jezgro koje će sve držati na okupu i naposljetku stvoriti otvoren a opet zaokružen tekst.

Voditelj radionice dramskog pisanja na Festivalu hrvatske drame Marulićevi dani, a u okviru koje se tekst oblikovao, Tomislav Zajec, za Tomičićevu autorsku poetiku u ovom tekstu napisao je da se radi o "dubokom istraživanju unutarnjeg svijeta dramskog subjekta koji rastvara unutarnju geografiju junakove podsvijesti", dok redateljica Hana Veček kaže:"Espi uvijek u svojim tekstovima diše. I trči, unutar sebe samog. Trči, pokušavajući pobjeći od smrti oca, od bolesti majke, od napadaja panike, od praznine, od besparice, od užasa… Trči, a onda stane. Stane i duboko udahne, pa izdahne. I pogleda u zvijer."

U svakom slučaju, poetika i forma koju nudi Espi Tomičić svojim Your love is king takva je da od redatelja traži preciznu detekciju motiva, osjetljivost za emotivnu podlogu i posvećenost postupcima intrepretacije. U našoj radijskoj inačici redateljica Veček (u suglasju s ton majstorom Tomislavom Šamecom) odlučila je kreirati radiofonsku cjelinu pomoću igre planova. Prvi, drugi i treći plan se sudaraju, ili razgovaraju, ili se nadopunjuju i tako održavaju interes i napetost, grade asocijativnu mrežu i stvaraju valove slika. Sav ovaj postupak podržan je originalnom glazbom skladatelja Marka Lucijana Hraščaneca koja je usložila strukturu i raširila emocionalni raster.

No, sve je ovo moglo ostati na konceptu da glas kojeg slušamo gotovo punih četrdesetpet minuta nije sugestivan i s posebnim osjećajem za glumu pred mikrofonom. Mladi Domagoj Ivanković je zrelo i uzbudljivo ponudio čudesan osjećaj za glasovne transformacije, emotivnost bez viškova, onih patetičnih ili sentimentalnih, te precizno prostudiranu ulogu. Njegovo duboko razumijevanje autorove poetike dokaz je, osim glumačkog talenta, i posebne kvalitete Tomičićevog teksta kojeg ćemo premijerno moći poslušati u  terminu emisije Radio drama, u utorak, 12.travnja u 18 sati, na Trećem programu Hrvatskoga radija, a potom u Slušaonici.